Ono što Šibenčani znaju od prvoga dana, dobilo je ovih dana potvrdu s portala specijalizirnog za ocjenjivanje jela i delikatesa diljem svijeta. Zove se Taste Atlas, i prema njihovoj ocjeni, najbolja trgovina pršuta u Hrvatskoj je "Mijat", pršutoreznica Jakova Krnića na gornjoj etaži šibenske Pijace.
Šibenski kraj, oduvijek poznat po dobrim pršutima kroz koje je zasvirala bura i pogladio ih plemeniti dim s ovim priznanjem složnoj obitelji Krnić sada se i "službeno", od strane profesionalnih kušača i bonkulovića diči s najboljim prodajnim mjestom slavne dalmatinske delicije koja prati sve važne životne trenutke.
-Čuj, da je mene pitalo ko je taj koji je najbolji, ja bi reka da smo mi! Tako normalno!- smije se Jakov, nadaleko poznati kozer, šaljivčina pun vedroga duha koji se širi na svakog tko uđe u njegov dućan ispunjen opojnim mirisima. Taman je rezao jedan mirišljivi pršutić i na vrhu kurteline nudi mi tanku feticu kakva već treba biti da se sve arome, s polaganim žvakanjem razlegnu nepcem.
-Eto vidiš! I sada reci, ko će drugi biti najbolji kad ja svakome nutkam na kušanje od raznih pršuta sve dok ne kaže da je zadovoljan. Oćeš masniji, oćeš krtiji, mlađi ili stariji pršut, sve to nudimo, a šta je najvažnije, to je i najbolja roba iz ovoga našega kraja, govori Jakov, uz prešutno odobravanje kupaca koji čekaju na svoj red. I za to Jakov ima objašnjenje: tvrdi da mušteriji jedino može biti bolje čeka li što duže.
-Ispričamo mu koji događaj, bude zabavno, a i lipo miriše! I kako bi to bilo da čovik dođe i odma iđe ća, a nije te pošteno ni vidija!
"Mijat" nije jedino butik pršuta, nego se tu može naći sve najbolje od delikatesa najprije iz županije a onda i malo dalje. Ima tu mišnoga sira iz Pakova Sela, odležanog miješanog paškog sira od kravljeg i ovčjeg mlijeka, konzerviranih maslina iz Skradina, slane ribe u teglama, maslinovih ulja i vrhunskih vina najboljih ovdašnjih vinara, dodaje sin Miro. On je po potrebi i dostavljač njihovih delikatesnih paketa, u pravilu kombiniranih s kruhom koji okusom neodoljivo podsjeća na onaj pravi s komina, ispod peke, a za njih ga posebno peče jedan pekar.
-Na sve mislimo i prepoznali su nas! Ol‘ bi nam slali svoje najbolje proizvode da nismo dobri u prezentaciji? Tako Jakov, kojemu je specijalnost ručno rezanje pršuta, na kurtelinu. Tko zna koliko je on toga "izribao", kako bi za isti postupak kazali Drnišani!? Doduše, napominje, ima mušterija koje žele fete narizane na makinu, pa im udovoljimo. Ali, ruka je ipak ruka, veli.
Ima li zbog toga možda teniski lakat? - pitam.
-Je, iman teniski lakat kada ruka ne radi. A čim radi, sve je u redu. Zato još ne smin stati, to ti je ka i svaka makina, kaže Jakov i pokazuje ruke masne od one plemenite "biline" pršuta.
-Viš‘, kada smo već kod zdravlja, rekla mi je doktorica da iman masnoće u krvi. Naravno, kada ste mi masnoću biće mirili na rukama, reka san joj. Priđe to s kože!
Nije ostao dužan udijeliti packu medijima, koji svako malo zbunjuju pošten narod s napisima da je svinjska masnoća te ovakva, te onakva. Naravno da je slađi pršut koji ima dva prsta biloga i primjećujem da takav sve bolje kuri. Valjda su ljudi prestali čitati loše medijske članke, ali imamo mi i crvenijeg pršuta, svakom na volju, zaključio je Jakov Krnić. Obitelj se na poslu u "Mijatu" strateški rasporedila: Jakov je za pultom, zajedno s Mirom i kolegicom Ankom Knežić. Takujin je kod supruge Mladenke, koja je za blagajnom.
-Danas nije na poslu, nešto je prehlađena, ali opet nam je dala nešto sitno eura, da nam se nađe! - nasmijali smo se i na odlasku.
