Otvaranje hostela s dvadeset postelja bila bi vijest za grad veličine Splita, a kamoli za selo koje je prema zadnjem popisu stanovništva imalo tek nešto malo više mještana, točnije njih dvadeset četvero.
I da stvar bude zanimljivija, selo je udaljeno od mora oko sat vremena vožnje.
Dakle, hostel se gradi u Bogatićima na Miljevcima koje pripada gradu Drnišu u Šibensko-kninskoj županiji. To što se Bogatići nalaze dvanaest kilometara jugozapadno od Oklaja, kako je istaknuto na Wikipediji, manje je važno od podatka da se nalazi samo pola kilometra zračne linije od Roškog slapa, odnosno manje poznate, ali ne manje atraktivne Oziđane pećine. Ukratko, na rubu Nacionalnog parka Krka, a taj podatak poznatiji je, čini se, turistima iz Skandinavije ili, bez zafrkancije, nekima iz Singapura, nego mnogim Splićanima.
- Imao sam goste sa svih kontinenata, ja ih dočekam s nekom kartom tih naših znamenitosti okolo, a oni sve znaju - kaže nam Ante Galić, jedan od desetak imenjaka i prezimenjaka u selu.
Galić se zatekao pred bivšom mjesnom školom, čija rekonstrukcija u svrhu hostela je upravo počela.
- Kad sam ja krenio u prvi razred bio je četrdeset jedan učenik od prvog do četvrtog razreda i sedamnaestero od petog do osmog. U selu su bila 44 domaćinstva, a onda se kroz godine smanjivao broj mještana, a broj đaka došao na nulu. Sad imamo samo dva drugaša, idu u školu u Drinovce - govori Galić.
Kaže da u njega, otkad je napravio bazen, 80 posto gostiju dolazi iz zapadne Europe.
- I to su uglavnom obitelji. Tu im je lipo, traže mir, dica im se slobodno igraju, vide domaće životinje. Noću im je ladnije i ugodno za spavat. A danju su stalno na izletima, zalete se odavde čak do Dubrovnika ili Međugorja. Ja im nudim besplatno bicikle, tu ima nekoliko kilometara staza. Jedini problem za naše goste je šta nema broda od Roškog slapa do slapova Krke. Eto to smo mi odavde tražili od Nacionalnog parka, ali oni nikako da uvedu. A svaki dan bi mogli prevest nekoliko tura gostiju iz našeg kraja. Zato i vi to napišite da oni još jednom razmisle - koristi Galić priliku da poboljša turizam u svom kraju.
Zabrinut je pomalo i zbog koronavirusa, ali se onda opet tješi da su ljudi navikli putovat i da ih ništa neće spriječit. Ma neće ih spriječit ni Europsko nogometno prvenstvo.
Mi smo pred bivšu školu stigli s Ivanom Sučić i Šimom Cigićem, pročelnicima Grada Drniša, koji su dio žvelte ekipe gradonačelnika Josipa Begonje što znaju potezati novac iz europskih fondova. Ohoho su toga oni već uradili, ne znaju što bi vam prije rekli. Povezali su se i u prekograničnu suradnju s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom.
- I tu su velike mogućnosti povlačenja novca iz pretpristupnih fondova - pojašnjava Ivana.
- A ova škola je godinama propadala, bio je tu mjesni odbor, tu pored je zjog za balote... Stoga ju je Grad Drniš najprije otkupio od države i sad kad se napravi hostel ideja je da ga se da privatniku u koncesiju. Sigurno će netko naći interes - govore nam.
Dok bager lomi zidove nekadašnjih učionica i razbacuje šutu, primjećujemo na rasutom betonu više crvenih lampiona. Otkud to?
- Ma, tu je bilo skladište jednoga šta trguje sa svićama - govori Šime, a Ivana potvrđuje.
Hostel će, kako rekosmo, imati dvadeset ležajeva, sanitarne čvorove, čajnu kuhinju i recepciju sa suvenirnicom. Gradi se u sklopu projekta “Natura Drniš - Održivi razvoj drniške prirodne baštine pod ekološkom mrežom Natura 2000”, za koji je Grad Drniš u svibnju 2018. godine potpisao Ugovor o dodjeli nepovratnih 4.765.774,50 kuna, a ukupna vrijednost projekta je 5.674.022,42 kuna.
I vrijednost radova zna se u lipu - 1.825.441,69 kuna s PDV-om. Završetak netom započete rekonstrukcije planira se za pet mjeseci.
- I sigurni ste da će biti gostiju - pitamo naše domaćine.
- Itekako. Turisti u ovom kraju tek odnedavno su se počeli zadržavati više dana, uglavnom su bili nekako u tranzitu pa bi samo prenoćili. Na takve i sada računamo u tom hostelu, ali otkako se više njih zadnjih godina počeo zadržavati nešto dulje po okolnim apartmanima, svake godine raste i broj iznajmljivača - govori Ivana, inače i sama vlasnica apartmana na području općine Ružić.
- Jedini problem hostela mogao bi biti prijevoz. U njemu će prvenstveno boraviti gosti bez auta, oni mladi s ruksacima, oni mogu pješke ili biciklama okolo, ali recimo ako budu tili do Skradina ili Šibenika, nema autobusa. A odavde do slapova Krke je dvadeset pet kilometara. Tribalo bi s nekim prijevoznikom dogovorit - ubacuje se Galić koji, čini se, stalno vidi korak dalje.
Kaže da su ga svi napadali kad je počeo iznajmljivati, rodbina mještani...
- Ma di ćeš tu iznajmljivat, jesi lud, svi su mi govorili, ali nisan se da. Ima tu još jedan iznajmljivač, u početku nam je bilo malo teško, ali je krenulo. Naročito otkad je internet zavlada, puno mojih gostiju prvo posjete Plitvice, a onda oće na Krku, nije njima do plaže i gužve. I to su vam uglavnom viši srednji sloj.
Dok gledamo kojom brzinom bagerist taraca unutarnje zidove ostataka nekadašnje demografske slike Miljevaca, došetaše dvije mlađe mještanke. Kažu da im je drago što će tu biti hostel, je, bit će življe liti. Očekuju mlađe goste što je dobro iako mladih u selu nema puno. Njih dvije su, evo, pošle malo prošetat dok im se kuha ručak.
- U novine? Slikat se i predstavit? Nipošto! Nismo sređene - odvratiše obje.
Vjerojatno je bar jedna od njih ionako Galićka. Odoše cestom prema recepciji Nacionalnog parka s koje staza vodi prema stepenicama za Oziđanu pećinu iznad Roškog slapa. Već s prvog vidikovca puca pogled na nemirnu Krku.
- Ta vam je pećina čudo! Znanost je potvrdila da je tu čovik živija pet tisuća godina pa sve do tisuću i petstote prije Krista, našli su ostatke dice i svašta još - upućen je Galić.
Rado je potegnuo na biciklu s nama do tamo, ali nećemo ovoga puta u pećinu. Ko bi sve obišao u jednom danu, hvale se Ivana i Šime da u ponudi imaju i kanjon Čikole sa zip-lineom za ljubitelje adrenalina, slobodno penjanje na cesti Pakovo selo - Ključ, planinarenje na Promini ili samo šetnje do Stare mlinice te srednjovjekovne utvrde Gradina, tu je i pješačka staza Ključica...
Treba li posebno spominjati, recimo, Meštrovićev mauzolej?
- Samo što goste navečer privuku svjetla u mauzoleju pa misle da je restoran. U drniškom kraju nam nedostaje još poneki restoran - dodaje Ivana Sučić.
A sam Drniš hvata korak sa svijetom, hvale se sa četiri punkta za najam bicikala, širokopojasnim internetom, preuređenjem i natkrivanjem tržnice, pokušavaju bivši đački dom također preurediti u hostel s predivnim vrtom u centru grada... Izuzetno su ponosni na reciklažno dvorište, ali i na dječji vrtić u Drinovcima. Trenutno su mališani u prostorima tamošnje osmoljetke, ali odmah uz nju gradi se moderan vrtić u obliku autića po ideji arhitekta Davora Matekovića.
Sve se može, ali do realizacije je dug put, napominje Ivana i dodaje kako su uredili kilometre označenih biciklističkih staza.
- Ma, staza za bicikliste ima i puno više, satima se možete voziti samo po miljevačkom kraju i to svim vrstama bicikala. Neke staze su i označene - govori nam Suzana Kontić iz Biciklističkog kluba “Petar Svačić”.
Svačić je, inače, posljednji hrvatski kralj za kojeg se vjeruje da vuče podrijetlo iz utvrde Kamičak na padinama Miljevačkog platoa s kojeg puca kraljevski pogled na rijeku Krku, upućuje nas Suzana. U klubu što nosi njegovo ime su ozbiljna mala ekipa velikih entuzijasta i zaljubljenika u prirodu i biciklizam, sudjeluju na raznim natjecanjima, osvajaju medalje, a i sami organiziraju utrke. Kako bi tek njima dobro došao hostel!
- Imamo samo riječi hvale za ovakve projekte i ljude koje vjeruju u potencijal našeg kraja. Sigurna sam da će hostel uspjeti i ne čudim se sve većem interesu turista jer je cijeli naš kraj neiscrpna inspiracija, a svako godišnje doba ima svoje čari. Sve je više gostiju koji bježe od gradskih gužvi i pretrpanih plaža ljeti i traže mir i neki autentičnu priču - kaže Kontić koja i na Facebooku okuplja grupu iz svog kraja.
Priča nam kako je jednom prilikom na Miljevce vodila prijatelje Japance pa su popadali kad su vidjeli da jagoda ne raste na stablu.
- I ne samo to, nikad prije nisu vidili pome, a da to nije bilo u dućanu. Čudili su se da su na granama sve različite veličine. A moj dida ih uveo u konobu, nudio rakijom, pršutom, vinom iz bačve, pancetom.... šta da vam kažem šta je to za njih iz Tokija značilo. To vam hoće ti naši gosti - smije se Suzana.
S ulaza u Bogatiće, gdje će za koji mjesec biti hostel, vidi se i veliki turistički kompleks u izgradnji. Koliko se izvanka može zaključiti, grade se ciglene kuće koje bi mogle funkcionirati kao bungalovi, a po sredini je sve spremno za bazen. Doznali smo da je riječ o privatnoj investiciji Nike Galića, koji je međutim, ostao tajnovit kad smo ga pitali o čemu se radi.
- Nije vrime da vam kažem jer tek je pedeset posto posla odrađeno. Ne želim prerano istupati u medijima. A vidio sam da ruše staru školu i grade hostel među onom smrikovinom. Ne znan šta bi van reka, nekad su očevi prodavali janjad da bi in dica tu išla u školu. Ja san tu okolo magarad čuva, znate. Koliko će se to Gradu Drnišu isplatit triba vidit. Jer neće se to moć iznajmljivat na više od osamdeset dana u vrh glave. A i ko će in to radit? - ne dijeli Galić baš oduševljenje ostalih Miljevčana.