Za malu župu koja obuhvaća Kaprije i Žirje to je sasvim sigurno velika stvar: povjesničarka umjetnosti dr. Ivana Prijatelj Pavičić nedavno je u tamošnjim crkvama početno atribuirala dvije vrijedne umjetnine. One, naravno, nisu od jučer u tim crkvama, vjernici ih gledaju desetljećima, pa i koje stoljeće, no evo kako je došlo do njihova najnovijeg "otkrića" – jer ovako već u startu pedantna i kompleksna atribucija, od koje za naš tekst donosimo tek prilagođeni dio – uvijek je i svojevrsno otkriće!
I što je jednako značajno, to nisu jedine umjetnine u dvjema relativno malim otočnim mjestima, tako da je ovaj tekst tek inicijalni u smislu bavljenja i stručnjaka i medija – objema.
Istraživanja na začetku
Dr. Ivana Prijatelj Pavičić kaže:
– Zahvaljujući ljubaznosti don Olega Petrovića, župnika Kaprija i Žirja, te voditelja Biskupskog arhiva u Šibeniku, imala sam prilike upoznati se s vrijednim umjetninama koje su čuvaju u dvjema župnim otočnim crkvama, od kojih su nekolicina njih restaurirane, marom don Olega Petrovića, u posljednjih nekoliko godina. Mada su moja istraživanja tamošnjih umjetnina tek na samom začetku i mada znam da me čekaju istraživanja ovih djela u dostupnoj arhivskoj građi i komparacije tih djela s znanstvenom i stručnom literaturom, mislim da za dvije od umjetnina na koje me don Oleg upozorio, i dostavio mi i fotografski materijal nakon njihove recentne restauracije, mogu već sada otkriti javnosti koje se umjetničko blago iz 19. stoljeća čuva u tim crkvama. Nadam se da će moja buduća istraživanja potvrditi ove moje atribucije koje je svojedobno don Oleg Petrović bio objavio i na svojoj Facebook stranici – kaže naša sugovornica.
– Moju je pažnju privukla slika koja se nalazi na nedavno obnovljenom oltaru župne crkve na Kapriju (restauraciju je izveo šibenski restaurator-konzervator Mate Pavin). Riječ je o oltarnoj slici koja se nalazi na drvenom glavnom oltaru u župnoj crkvi i prikazuje Bogorodicu sa svecima Petrom i Pavlom. Na slici je natpis koji nam pomaže datirati djelo u 1867. godinu. Slika je posvećena vječnoj uspomeni na cara Franju Josipa I., a naručena je uz dozvolu gvardijana franjevačkog samostana u Prvić Luci, fra Serafina Šarca, a uz podršku tadašnjeg vladina zastupnika i geometra Ante Delfina pokojnoga Marka. U tekstu se spominju glavar sela Jakov Radovčić, savjetnik Jakov Gelovčić, te Ante Gelovčić pok. Šime, gastald (G)aspero Gelovčić pok. Ignacija i Ante Jakovi, koji su dali podići oltar 23. lipnja 1867. godine. U tekstu natpisa zapisanog na poleđini slike se spominju imena dvojice Šibenčana, Roka Scotona (Škotona), vlasnika tada moderne drvodjelske "tvornice" u Šibeniku koji je radio na drvenom glavnom oltaru, i, čini se, prema zapisu donatora slike, notara (?) Delfina – ističe povjesničarka umjetnosti Prijatelj Pavičić.
– Mišljenja sam da slika pokazuje stilske sličnosti s nekoliko oltarnih pala tršćanskog slikara Antonija Zuccara koje se nalaze u crkvama diljem Dalmacije. Zuccaro je poznati tršćanski slikar koji je djelovao u drugoj polovici 19. stoljeća. Rodio se u San Vito al Tagliamento, Školovao se na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, od 1843. do 1852. godine. Bio je vezan u Dalmaciju, a boravio je u Splitu (gdje je pronašao suprugu), Šibeniku, Starom Gradu na Hvaru, Zadru, Visu, Kotoru i Splitu. Oslikao je freskama strop starog, splitskog Bajamontijeva kazališta (svečano otvoreno 1859.), zajedno s Carlom Matschegom strop nekadašnjeg zadarskog kazališta, zvanog Teatro Nuovo, otvorenog 1865., te šibenskog kazališta, koje je svečano otvoreno 29. siječnja 1870. godine.
Nebrigom zapaljene
Neke fizionomije likova naslikanih na šibenskom stropu, poput lica čuvenog venecijanskog renesansno-manirističkog slikara Andree Meldole i šibenskog izumitelja, teologa, učenjaka i biskupa Fausta Vrančića, nalikuju licima svetih Petra i Pavla na slici iz Kaprija. Postoje indicije da je barem jedna od dviju slika koje su se nalazile u ovoj istoj crkvi u Kapriju dok nisu nebrigom zapaljene 1971. godine bila djelo ovog istog tršćansko-dalmatinskog slikara.
– Bio je Zuccaro – napominje dr. Ivana Prijatelj Pavičić, afirmiran i u Zagrebu, gdje je radio portrete od 1876. do 1877. godine. Zanimljivo je za našu temu da se među njegove najbolje portrete ubraja portret šibenskog biskupa Pietra Doima Alessandra Maupasa (Petar Dujam Maupas, Split, 19. rujna 1813., Zadar, 8. ožujka 1891.), koji je Zuccaro naslikao kad je ovaj imenovan za zadarskog nadbiskupa, a prema narudžbi grada Zadra za knjižnicu Paravia u Zadru.
– To je prva slika o kojoj sad pričamo, kaprijska, Šibenčanima će biti zanimljivo pročitati i to da je ista ruka oslikala plafon njihova teatra i naslikala tu vrijednu sliku.
Kažete i da je žirajska crkva vrlo lijepa i da je marom don Olega i njegovim radom na umjetninama zaista bljesnula posebnim sjajem, postoji više vrijednih umjetnina a vi trenutno radite na jednoj – kojoj?
– Da, druga slika na koju bih skrenula pažnju nalazi se u župnoj crkvi u Žirju, posvećenoj Uznesenju B. D. Marije, tj. Velikoj Gospi.
Valja imati na umu da je u Žirju sadašnji župski stan podigla tadašnja "vlada" (kako 1941. piše don Krsto Stošić) 1856. godine. Današnju, novu, veliku crkvu posvetio je 9. lipnja 1907. godine šibenski biskup, Vinko Pulišić (1903. – 1910.). Oltarna slika o kojoj je riječ, Bezgrešno Začete, potječe iz starije crkve, koja se nalazila na mjestu današnje crkve.
Promatrajući prvi put prije dva mjeseca ovu sliku u crkvi u Žirju prisjetila sam se slike koja se nalazi na ranobaroknom drvorezbarenom oltaru svetog Josipa u crkvi svetog Frane u Šibeniku naručenom 1642. (dovršenom oko 1643.), djelu venecijanskog drvorezbara Girolama Ridolfija. Riječ je o oltarnoj pali s prikazom svetog Josipa s malim Isusom, koju je potpisao "Schiavonni, 1857.". Riječ je, mišljenja sam, o djelima istog venecijanskog slikara Felicea Schiavona (Trst, 1803. – Venecija, 1881.), sina slikara Natalea Schiavona (Chioggia, 1777. – Venecija, 1858.). Učio je kod svog oca, zvanog "il pittore della grazia", koji je bio profesor u Veneciji od 1840. godine. Potom Felice studira slikarstvo na Akademiji Brera u Milanu, gdje je osvojio nagradu, a kasnije u Veneciji i Beču, od 1821. godine. Dobitnik je nagrade i medalje ruskog cara Nikolaja. Često je slikao u Veneciji za ruske mecene. Među njegovim djelima ističe se "Smrt Raffaela Sanzia" slikana za ruskog cara Aleksandra II., i za koju mu je plaćeno 60 tisuća lira.
Rudarski rad
Slike u Šibeniku i Žirju uklapaju se u potpunosti stilski u akademski izraz oca i sina Natalea i Felicea Schiavona, koji se naslanjao na tada u Europi izuzetno popularno Rafaelovo slikarstvo. Utjecaji Rafaela i venecijanskih slikara prepoznaju se i na Feliceovoj potpisanoj slici svetog Josipa s Djetetom iz šibenske crkve svetog Frane, za koju se može pretpostavit da ju je naručio tadašnji šibenski biskup Maupas, i na slici Bezgrešne Bogorodice iz župne crkve u Žirju. Prikazi Krista i djeteta na obje pale veoma su slično izvedeni.
Poznato je da je bosanski biskup Strossmayer (1815. – 1905.), preko Felicea Schiavona kupovao umjetnička djela u Veneciji. Valja imati na umu da se Felice, kao i njegov otac Natale, osjećao Hrvatom, što je višekratno javno iskazao. Dapače, držao je da je šibenskog podrijetla, preciznije, mislio je da mu je predak bio slikar Andrea Schiavone poznatiji pod hrvatskom inačicom imena i prezimena Andrija Medulić. Bilo je to vrijeme kada se mislilo da je Meldola Šibenčanin, dok se nije ustanovilo da je podrijetlom iz okolice Zadra.
Rudarski rad na ovim dvjema, ali i drugim umjetninama tek predstoji. Koliko će to značiti za tu, rekosmo neveliku, otočnu župu, upitali smo župnika don Olega Petrovića.
– U ovu sam župu došao prije tri godine i odmah sam počeo s obnovom crkve svete Marije na Žirju. Malo po malo otkrivala se vrijednost te crkve, ja sam stupio u kontakt s Ministarstvom kulture, Konzervatorskim odjelom u Šibeniku, Hrvatskim restauratorskim zavodom, za crkvu i njezin inventar zainteresirali su se povjesničari umjetnosti, a i ja sam povjesničar umjetnosti. Tako je sve počelo. Inventar crkve sklonjen je još 1965. godine u jednu prostoriju. To smo malo po malo restaurirali i vraćali u crkvu, uz pomoć svih koje sam naveo, zatim Županije, Grada, Biskupije i pojedinaca. Svakako, zahvaljujući otkrićima povjesničara umjetnosti mi sad znamo da imamo vrijedne umjetnine. U pripremi je i simpozij, a nakon toga i zbornik radova, i već sada struka je crkvu na Žirju svrstala u prvu kategoriju u primorsko-otočnoj Hrvatskoj, od Rovinja do Cavtata. Naravno da smo na to jako ponosni – kaže don Oleg Petrović.