Energična Milka Barbarić, glavna sestra novog Objedinjenog hitnog bolničkog prijama (OHBP) broji 43 godine staža u KBC-u Split. Na Hitnoj je, kaže, 17 godina, a prije toga radila je u kirurškoj intezivnoj. Najmanje što bi čovjek očekivao je, nakon tako intenzivnog i dugog radnog vijeka, zateći osobu poput Milke u istom, stresnom okruženju. No, da joj je, spremno reagira na našu iznenađenost, netko i ponudio mirniji odjel ne bi bila zainteresirana.
- Čudim se mladim kolegicama... Imati 20 godina i ići na ambulantu?! Kad sam završila srednju školu, moglo se zaposliti bilo gdje. Za mene je jedino bolnica radno mjesto za mladu medicinsku sestru. Kad odradite dvadesetak godina intenzivne njege čovjek bi pomislio:”Vrijeme mi je da idem na odjel”. Nisam tako razmišljala, to mi je bilo dosadno - smije se Milka ponosno se osvrćući na mlade kolegice i kolege s OHBP-a. Mnoge je među njima učila poslu, a danas zajedničkim snagama zbrinjavaju hitne slučajeve.
Ne zna Milka živjeti bez adrenalina, zato joj je Hitna, u profesionalnom smislu, još uvijek izazovna mada se proteklih desetljeća u njezinu okruženju nagledala i tuge i radosti. Ni medicinskim djelatnicima se, naime, nije lako nositi s gubitkom mladog života nakon što se nekoga reanimiralo dva i pol sata bez prestanka, ali ih zato raduje svaka dobivena bitka. Osim toga, veli Milka, uvijek tu ima puno prostora za učenje - kako se usavršava struka tako napreduje i tehnologija. Sve je to minulih desetljeća uz redovan posao valjalo savladavati. Učiti. Pamti, reći će kroz smijeh, kako je sama informatizacija sustava za nju bila izazov. Sjeća se svojih početaka na kompjuteru, tko god je prošao pored nje potezala bi ga za rukav u stilu "pokaži mi kako" da bi na kraju došla u fazu da i o tome mora podučavati druge.
S obzirom na bogato iskustvo i znanje bez zadrške će usporediti vrijeme ‘nekad‘ i ‘sad‘ i spremno navesti primarne razloge zbog kojih se sve učestalije dolazi na Hitnu pomoć.
Nasilje oko nas
- Ljudi se sve stariji, sve je više kroničnih oboljenja i hospitaliziraju se jer nema mjesta u domovima. Ono što je u Splitu uistinu žalosno je da nema palijative i nema patronaže - kaže glavna sestra OHBP-a. Pritisak na splitsku bolnicu je ogroman. Naravno, ima i onih koje na Hitnu dovede vlastita neodgovornost. Milka Barbarić kaže kako još uvijek ne može shvatiti kako im, usprkos silnim upozorenjima od toplinskih udara, dovedu s plaže, u podne manje deset, nekoga tko inače ima tegoba sa srcem.
- Na internističkom dijelu OHBP-a svakog dana imamo od 30 do 35 prijema, a na kirurškom još dvadesetak. To je 50 hospitalizacija dnevno samo s Hitnog prijema - podastire brojke Milka Barbarić navodeći kako je posljednjih četiri, pet godina zamjetan i porast nasilja nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja... Puno je tuča.
- Tuku se na cesti, u prometu, tuku se u dućanu, u školi... Srećom, zadnjih nekoliko godina imamo manje dolazaka navijača na Hitnu. Moram reći i kako odlično surađujemo s policijom. To su ljudi koji nekad znaju i po 10-15 puta u tijeku smjene doći, primjerice, na Hitni kirurški. Oni nam dođu kao dio tima, tako ih doživljavamo. Uistinu nam pomažu, jer postoje situacije kada bez njih ne možemo odraditi naš posao. Pogotovo kad je riječ o identifikaciji osoba. Ma postoji tisuća i jedna situacija u kojoj nam je policija dio tima. Uvijek podrška u svemu - ističe Milka Barbarić.
