Mislim da je ipak sada pravo vrijeme da nešto više napišem o Njoj. Nije ni prerano, a niti prekasno, Halid bi zapjevao: Taman je. Ne znam kojim bih sve riječima mogao opisati taj trud koji je Ona uložila kako bi naša mala zajednica preživjela u ovo doba korone, naročito u dijelu pripreme i obrade hrane za održavanje i jačanje našeg imuniteta, u borbi protiv opakog neprijatelja.
Iako sam na početku ja bio predodređen za pripremu hrane, alergija koja se pojavljuje u bablje ljeto me je izbacila iz igre, tako da sam ja postao samo još jedan korisnik tuđe pomoći i njege. Godinama smo u društvu prepričavali kao bazu kako je Pero Panjković rekao ženi da ga tretira kao psa, nahrani i pusti vani, a ja sam doživio da me se, bez mog zahtjeva, tretira kao psa, nahrani me i ostavi ...