U Stanovima se piše nova nogometna priča, tvrdi nam Jakov Surać, igrač koji je u svojoj četrdesetoj godini zavrijedio titulu najstarijeg igrača koji je u toj životnoj dobi zaigrao u Prvoj HNL! Danas je u nogometnoj "mirovini", zeleni travnjak zamijenio je novom ulogom, predsjednik je Nadzornog odbora u NK Zadar. Ali vrijeme loptanja nikako nije zaboravio, naprotiv s ugodom se sjeća silaska s pozornice , međutim, ističe, kako mu je krivo što se odlazak dogodio na trećeligaškoj razini ,ali je zbog svega još odlučniji da njegov Zadar ponovno bude na staroj stazi....
- Meni najteže padne kad se govori o mojoj mirovini, međutim, nogomet živim punim plućima i kroz glavu mi stalno struji kako mogu biti sretan zbog toga što sam u četrdesetoj godini i jš dva mjeseca ušao u povijest hrvatskoga nogometa. Kako ne biti sretan ako znbaš da je iza tebe jedan neizbrisiv trag – veli Surać.
Dok priča primjetno je njegovo zadovoljstvo i činjenicom da je i dalje lopta prijatelj koji se ne ostavlja....- Ne pretjerujem ako kažem da i danas osjećam onu istu snagu i spremnost kao na samom početku nogometnog odrastanja. Jer svaki dan sam u treningu i bez osobitih problema bih zaigrao u 3.HNL. Zapravo i jesam odradio određene minute, ali je u meni proradilo kako je vrijeme da na moje mjesto dođu mladi. Nisam ničim želio ometati ih u razvoju, jer živim onu krilaticu: " Na mladima svijet ostaje"! Iako znam da mogu igrati, ostavio sam im dovoljno prostora na travnjaku, a ja sam se okrenuo novim izazovima. E da, skoro mi je promaklo kako sam kao veteran NK "Arbanasi" zajedno s ostalima, napravio pravi mali podvig, uzeli smo naslov prvaka Hrvatske, što je jedan od najvećih uspjeha zadarskoga nogometa – ponosno će Surać.
Što je utjecalo na Vaš odlazak u okvire klupskog vodstva?
- Sve se dogodilo stjecajem nesretnih okolnosti, u trenucima kad se moj klub našao u osobitim problemima, tako da se može kazati kako sam jednim dijelom unutra isključivo silom prilika. I nije mi žao, jer sam zajedno sa skupinom ljudi kojima je Zadar u srcu, klubu osigurao novi početak, svjestan da time nismo riješili , odnosno, zaključili priču koja je prijetila svekolikim urušavanjem. Zapravo, bili smo na rubu stečaja, što je praktički značilo "ključ u bravu". Doista, bilo je dramatično i nimalo lako, jer smo bili primorani moliti kumiti i hvala Bogu naišli smo na razumijevanje ljudi koji razumiju potrebu sporta.
Čime biste najbolje oslikali tu situaciju koja je nedvojbeno nelagoda od koje se teško osloboditi?
- Mučilo me što neki ljudi pod svaku cijenu žele stečaj kluba, štoviše, pokrenut je zahtjev za takav scenarij i danas sam presretan što se tako nešto nije dogodilo. Kako bih opisao krizu? Mislim da će svima sve biti jasno ako kažem kako smo između sebi skupljali novac za autobus, jer drugog načina jednostavno nije bilo! I onda nakon ispadanja iz Prve lige, mnogi su se žestili na nas, govorili bez imalo sportske grižnje savjesti, kako se gasimo da nam je došao kraj. Nema institucije u gradu i državi koja nas nije željela vidjeti na koljenima. I kad se činilo kako nema svjetla u tunelu pronašli smo način za spas, makar to značilo i odgađanje nekih situacija koje nam stalno vise nad vratom, jer ne živimo u iluziji da nismo u vječnom krugu opasnosti od problema.
Možete li otkriti tajnu odmaka od ruba provalije?
- Nije nikakva tajna, osobno sam zvao klubove u kojima igraju naši bivši igrači Ivan Santini, Marin Tomasov i Šime Vrsaljko, da nam uplate novac koji nam prema slovu ugovora pripada. Imali su razumijevanja i ta nas je financijska injekcija održala nad vodom, podmirili smo neka dugovanja, počeli igračima i zaposlenicima u klubu isplaćivati plaće što je ranije bilo nezamislivo.
Tko Vam je prvi ispružio ruku pomoći?
- Znači, moram zahvaliti svima koji su nas razumjeli od Elektre do Vodovoda i prijevoznika, napose Liburnije, jer bez njihove ruke teško bismo naprijed. Od onih koji su bili spremni preuzeti žrtvu bio je Zvonimir Jurić, naš bivši igrač , danas pomoćni trener prve momčadi, koji se prihvatio uloge vršitelja dužnosti direktora kluba. Jer nikako nismo bili zadovoljni kako je to u svojem mandatu radio gospodin Sergio Dunatov. Ali to je prošlo i ne želi mse vraćati na staro. Našli smo odgovornog čovjeka Svetka Ćustića koji voli nogomet, voli klub i praktički je dvadesetčetiri sata unutra. Takav, slikovito rečeno "rudar", nam je trebao.
Nedavno je pak na gradskom vijeću Grada Zadra od pojedinih vijećnika krenula priča kako je gospodin Zdravko Livaković novi "vanjski suradnik" NK Zadar?
- Takve objede jednostavno nemaju smisla i to smo u startu odbacili, odnosno, zaključili kako nečiji "spinovi" ni na koji način ne mogu pomoći klubu. Nama su potrebni ljudi koji mogu i žele pomoći na bilo koji način, među njima može biti i gospodin Livaković, zašto ne, ali naglašavam imamo svoju klupsku upravu koja radi na tome da naš klub ponovno bude prepoznatljiv po onom najvažnijem, a to je stvaranje igrača.
Nedvojbeno, Zadar se upravo u tom segmentu profilirao kao malo tko u Hrvatskoj. Očito je da želite nastaviti tim putem. Kako?
- Mislim da je taj put jedini pravi način za nastavak zadarske nogometne priče. Mogao bih nabrajati do sutra i bilo bi malo prostora za izreći tko je sve od velikih i provjerenih igrača okusio Stanove. Uostalom, sportska javnost dobro zna tko su ti igrači i nema ih potrebe nabrajati, mi i dalje o njima govorimo kao o svojima i to nam je najvažnije, nadalje, ispunjeni smo ponosom na njihove predstavljanje Zadra, kako u europskim klubovima tako i u dresu reprezentacije Hrvatske, na svim razinama od najmlađih do seniora. I nije nikakva tajna da su od Zadra svi imali i imaju koristi, od Hajduka, Dinama, Lokomotive i Rijeke, jer nas ima posvuda. Kako dalje? Samo radom!
Mislite li pritom na rad klupske škole nogometa ili samo kroz rezultat seniorske momčadi koja traži put povratka u staro društvo?
- Novim ustrojem škole nogometa, koju odnedavno vodi Damir Čačić, profesionalac od glave do pete želimo nastaviti sa stvaranjem novih vrijednosti. U tom pravcu ćemo rad škole podignuti na najvišu razinu, ići ćemo i na suradnju sa Sveučilištem u Zadru koristeći se njihovim kadrovima koji će nam pomoći na planu sportske psihologije, jer želimo raditi s djecom i roditeljima. To je jedini ispravan put, jer želimo vratiti poljuljano povjerenje. I već bilježimo odlične rezultate. Imamo dobru suradnju i s ljudima iz SC " Višnjik " i još ćemo raditi na tome da se poboljšaju uvjeti za rad s mladima, vidim, da se pokreću novi projekti i to nas veseli i podržavamo.
Onda uskoro možemo očekivati cjeloviti povratak zadarskog nogometa. Ili će trebati podosta vremena za tako nešto?
- Naš je plan da se ako ikako bude moguće već u ovoj sezoni izborimo za Drugu ligu, istina, bodovno zaostajemo za prvim na ljestvici ,ali nije nenadoknadivo . Ukoliko ne uspijemo, nećemo odustati, jer svaki proces povratka zahtjeva vrijeme, a mi imamo dovoljno strpljenja i volje da se stvore uvjeti primjereni klubu naše tradicije. Evo, upravo radimo na poboljšanju infrastrukture i do nastavka prvenstva u 3.HNL , pa neka to bude pozivnica svima koji mogu pomoći na ovom mukotrpnom putu. Ako kažem da Otok kod Sinja ima veći prihod iz gradskog proračuna nego mi onda sam sve rekao, njima pripada osamsto tisuća kuna i prijevoz na godišnjoj razini , dok je NK Zadar od grada dobio sedamsto tisuća kuna, što će biti dovoljno do proljeća, za korak više ćem ose morati snalaziti kako znamo i umijemo!
NAJTEŽI TRENUTAK
- Nema se tu prostora za za previše razmišljanja, ono što me pogodilo kao čovjeka i prijatelja, jest tragičan događaj , odnosno, gubitak našeg Hrvoja Ćustića! Nikad tu sliku neću izbrisati. Nadalje, afera " Offside", za mene bio je veliki šok, jer sam u to priču "ubačen" zahvaljujući određenom krugu ljudi, međutim, nisu uspjeli u svojem naumu. Kroz institucije sam dokazao svoju nevinost koju sam istiaco od samog početka. Iako je bilo bolno proživjeti sve to, danas sam ponosan, jer je skinuta ljaga s mojega imena i imena kluba. Eto, dobio sam i financijsku odštetu
NAJSRETNIJI TRENUTAK
- Ulazak u Ligu šest veliki je rezultat za naš klub i mene sobno, šteta što te godine, odnosno u sezoni 1997./1998. nismo bolje iskoristili pobjede protiv Dinama kući i Hajduka u gostima. Jer meni je bila želja sa Zadrom odigrati barem jednu europsku utakmicu. Kao igrač nisam uspio u tome, vjerujem u takav scenarij s pozicije čovjeka koji je danas u klubu. Također, moje sretne dane vidim u činjenici da mi je trener Ivan Katalinić ukazao povjerenje premjestivši me s bočne pozicije na mjesto u veznom redu, što me profiliralo kao igrača koji više sudjeluje u stvaranju rezultata.
LISTA NAJDUGOVJEČNIJIH
Jakov Surać je u 1. HNL odigrao 475 prvenstvenih (22 pogotka) i 46 kup utakmica (6 pogodaka). Dobio je 87 žutih i 11 crvenih kartona. Rodio se mjesec i nešto prije također aktivnog Davora Vugrineca (Sl. Belupo, 24.3.1975.), a na Top 10 listI najstarijih ikada u Prvoj hrvatskoj ligi su i Mladen Romić, Anel Karabeg (39), Antun Havaić, Krunoslav Rendulić, Joško Popović, Goran Jurić (38)...