Godine gospodnje 1970. Zadar se na Gripama, pobjedom protiv Jugoplastike, osladio peharom za osvojeni Kup ondašnje države i taj trofej zasigurno spada u red onih o kojima Giuseppe Giergia (80) s veseljm priča, jer samo petnaest dana prije nitko im nije davao ni najmanje izglede za uspjeh!
Jesu li Vaše impresije na taj trijumf, onda i danas ostale iste?
- Nikad iz sjećanja neću izbrisati tu splitsku noć koja je zapravo nastavak lijepo priče iz Ljubljane gdje je na Svjetskom prvenstvu u to vrijeme Jugoslavija uzela naslov prvaka. I do njega ih je nosio dalmatinski "četverac" kojeg su činili: Krešimir Ćosić, Petar Skansi, Damir Šolman i Rato Tvrdić. Još dok se slavlje nije stišalo svi su znali kako uskoro slijedi nova poslastica, finalna utakmica Kupa za koju je postojalo ogromno zanimanje.
U to vrijeme bili ste trener u Italiji, ali Vas je očito nešto vuklo, kad je u Vama proradila želja da ponovno obučete dres svojeg kluba. Sve skupa spada u svjetski sportski rariret. Hoćete li otkriti tajnu?
- Možda se nikad ne bih tako zainatio kao onda da u Slobodnoj Dalmaciji nije "prštalo" od najava kako je to unaprijed završena priča u kojoj će Jugoplastika osvojiti Kup. Mnogi su držali, napose Splićani, kako bez nas dvojice, Kreše i moje malenkosti, Zadar nema nikakve šanse. Baš nikakve! E, to me je upalilo, okupio sam momčad, rekao Kreši da i on mora biti unutra, pa su krenule pripreme za naš veliki okršaj. Moj veliki prijatelj i pravi čovjek Trpimir Lokin je dobio momčad u ruke, nismo praktički izlazili iz Jazina. I dugo je lebdjelo pitanje tko će igrati u Splitu, istodobno nitko nije računao na mene i Krešu.
Tko je "provalio" tajni plan za osvajanje Gripa?
- Jedno vrijeme nitko u Zadru zbog dezorganiziranosti u klubu nije vjerovao da je moguće okupiti momčad koja će na dvoboj u Split. E, onda malo po malo, promijenilo se razmišljanje, jer se pročulo da s ostalima treniramo obojica. Više se nije moglo tajiti da je tako, međutim, i dalje nitko nije bio siguran hoće li se isti film vrtjeti na Gripama.
Kako su reagirali zadarski navijači koji su u velikom broju stigli u grad pod Marjanom, kad su vidjeli da na parket istrčavate u najjačem mogućem sastavu?
- Ono što se najbolje moglo osjetiti jest njihova erupcija oduševljenja, neki su trljali oči ne vjerujući da se tako nešto dogodilo. Mislili su da sanjaju...
Osluškivali ste i reakciju domaće publike. Jeste li nakon pogleda prema "žutim" tribinama međusobno nešto komentirali?
- Jesmo! Rekli smo jedni drugima: "Idemo ih pobijediti kad su se onako preko novina "raskokodakali"! A publika njihova? Još i danas mi je pred očima slika njihove šokiranosti, počeli su unaprijed roniti suze jer su postali svjesni kako protiv nas nemaju nikakve izglede.
Što je iz te utakmice i pobjede Vama najdojmljivije?
- Uvijek smo držali neku prednost od desetak razlike, nisu nam se mogli ni približiti. I onda četiri minute prije kraja izračunam kako nije ni potrebno šutirati na koš da ćemo svejedno dobiti. Zašto? U to vrijeme vrijedilo je pravilo da nakon prekršaja suparničke momčadi možeš birati slobodna bacanja ili loptu sa strane. I onda je bilo logično uzeti loptu, jer nam je u trideset sekundi ni pod razno nisu mogli uzeti... Vrijeme je radilo za nas, oni su se mučili i stigli do minus četiri. Sudac je svirao kraj, što je značilo da smo im pokvarili feštu, banket, što sve nisu pripremali u jednom elitnom splitskom restoranu, gdje su ih čekali jastozi, hlapovi i škampi!
Očekivano, zadarski su navijači slavili, splitski tugovali. Kakve su reakcije bile nakon završetka utakmice?
- Euforija naših civiliziranih navijača dosegnula je vrhunac o tome nema potrebe zboriti. Splićani? Neki su nas grdili, međutim, oni pošteniji otvoreno su nam čestitali na pobjedi, rekli su: "Zadar je bio bolji"! I danas im hvala na tom priznanju, jer ih sportski duh nije napustio.
Tko je bio najbolji od Zadrana?
-Zna se. Pino i Krešo! Tako piše na papiru.
"Zlatne" školjke za igrače i navijače
- Nikad neću zaboraviti to slavlje, splitske ulice su bile preplavaljene zadarskim navijačima. Šlag na tortu dogodio se u šibenskoj Brodarici, odnosno, u restoranu u kojem su slavili naši igrači. Kad nas je ispred vrata vidio Pino pozvao nas je unutra i častili smo se školjkama i vinom, osobno nas je posluživao. Na povratku u Zadar fešta je nastavljena u "Balkan grilu". Netko je odlučio zatvoriti vrata, međutim, opet se pojavio Pino i rekao: "Ovaj trofej ćemo slaviti svi ili nitko!". Normalno, nitko nije mogao protiv njegove riječi, slavlje je trajalo do zore rane - prisjetio se Ive Milin, jedan od vjernijih navijača Zadra. Onda i danas.
Od Dalmatinaca samo NBA elita jača
- Zanimljivost te utakmice, tog velikog finala, ogleda se i kroz činjenicu da je na parketu, doista, bila elita ondašnje košarke. Neka će možda nekima zvučati prepotentno, ali kad dobro razmislim petorka koju bi u to vrijeme činili bekovi Giergia i Tvrdić, na krilu Šolman, centri Ćosić i Skansi, mislim da nitko na svijetu ne bi dobio. I uvijek će mi biti žao što nismo imali reprezentaciju Dalmacije, koju nitko na svijetu, izuzev, nekih NBA momčadi, ne bi dobio. Ne bi nas dobili da su igrali sto dana – kazao je Giergia.