Jedan je od onih koji nije naučio i ne voli publicitet, on trenira, igra i uživa u tome što radi pa skoro više od 25 godina. On je Šime Marković (1984.g.), nogometaš HNK Primorca koji je svoje nogometno „oblikovanje“ počeo u Školi nogometa NK Zadar. Prošao je sve uzraste, krenuo ozbiljno i kada je došao do izlaznog godišta juniora otišao je u Primorac 2005. jer u NK Zadru nije mogao.
Istina odigrao je neke utakmice, i jednu prvenstvenu u prvoj ligi sa Šibenikom 2003. koju je Zadar izgubio 6:3. No dovoljno dugo je u Primorcu da se može reći da Šime diše kako ovaj klub igra, a on i Šime igraju vrhunski. Bili su velika konstanta pogotovo ove godine, kada su „palili i žarili“ u Trećoj HNL – Jug.
Svakako da je Šime svojim doprinosom sudjelovao u zauzimanju drugog mjesta u ligi i osvajanju županijskog kupa što je povijesni uspjeh ovog uzornog kluba.
- Kada se sve okonča i završi onako kako smo svi željeli, od uprave i igrača do naših navijača, tada smo svi zadovoljni ostvarenim uspjehom Primorca. U klubu smo našli dobru kemiju u odnosu uprave, trenera i igrača. To je donijelo ovaj naš uspjeh. Dakako da je momčad bila dobro posložena po svim linijama, a kada je tako, onda se nismo libili igrati na svakom terenu na pobjedu, bilo doma ili vani. Jednostavno smo bili klapa koja donosi dobru igru, pozitivno se odnosi prema obvezama. A kada je tako i rezultat je neminovan, a on se potvrdio na kraju sezone, kazuje nam Šime.
Kad govoriš o igračkim linijama, najjača se čini tvoja: Lazarevski - Ješe – Marković?
- Nismo loči, dapače, no i napad je dobar. Postižu golove kao na tekućoj vrpci. Nema obrane koju Majić, Vodopija, Galešić, Bubnjar i drugi ne mogu probiti, a rezultat toga je upravo broj pobjeda i ostvareni rezultat u natjecanju. Trofeji govore sve, imali smo najbolju sezonu.
Na leđima nosiš 34 godine, dokle još?
- Nema tu neke formule, osjećam da mogu, nisam van forme. Mislim da u posljednjih nekoliko godina igram racionalnije, korisnije i za momčad i sebe. Kad osjetim da nisam onakav kakav treba biti jednostavno ću se ostaviti i već nešto drugo raditi u nogometu koji je moj, pored ovozemaljskog, drugi život.
Ima li Šime i nasljednika u sinu Niki?
- Ne mogu za sad ništa reći, on je još mali, ima četiri godine, a da voli loptu to je sigurno. Ona mu je koliko vidim prva i prava igračka, a hoće li kasnije kad odraste na teren s njom, ostaje da se vidi.