Kada netko sa 35 godina na leđima nosi igru, u četiri odigrana kola bude najbolji igrač utakmice te postigne dva od ukupno pet zgoditaka cijele ekipe, treba mu priznati znanje i odati priznanje. On je Dragan Župan, kapetan NK Zadra.
- Gledano nogometno i ljudski, Dragan je ono nešto što nam je u ovom času naše "pertumbacije" iz trećeligaškog u drugoligaški kolosijek potrebno. On je osoba koja provodi sve moje nakane, zamisli i zahtjeve na terenu. Komunikacija s njim je na visokoj razini. Dragan, kao i ostali, uvažava suprotna mišljenja, a u igri se nadopunjuje s mladim suigračima. Potiče ih bodri i uvijek je uz njih, tako da mi u svemu njegov način igre, rada i odnosa odgovara. S njim sam jednostavno oduševljen što i kako radi, kaže Draganov trener Krešimir Sunara.
Nema nam druge nego malo "skenirati" Župana. Ponikao je u Kampo kaštelu i, kao i druga djeca iz tog kultnog zadarskog kvarta, njegova preokupacija i ljubav bila je nogometna lopta s kojom je rastao na igralištu Mornarici. Nakon toga Dragan upisuje školu nogometa u NK Zadar i Arbanasima gdje je igrao u mlađim uzrastima. Nakon što se istakao među vršnjacima i bio najbolji za njega se zainteresirao veliki Juventus. Odlazi u Torino sa 16 godina ali ostaje kratko i njegov ga posrednik dovodi u Hajduk iz Splita.
U karijeri je prošao dosta toga, okusio je igru u profesionalnom nogometu: bio je u Uskoku, Šibeniku, Hajduku, Zadru, Istri, Raštanama dvije nezaboravne godine, Primorcu, čak i niželigaškoj Škabrnji pa se ponovo vratio u Zadru na poziv trenera Jole Butića kako bi krenuli iz Treće u Drugu ligu, gdje su i sada.
- Bio sam, pa mogu reći, svugdje. Igrao sam na raznim terenima i ligama, bilo je lijepih ali i onih manje lijepih trenutaka. No kada sam se vratio u NK Zadar, moram priznati, pronašao sam sebi drugi put. Igra mi pričinjava zadovoljstvo bez obzira na godine. Kada su one u pitanju parafrazirati ću jednog mog trenera koji je kazao: "Nema starih i mladih igrača, samo dobri i manje dobri", kaže Župan.
Je li to moto vaše igre? Kao staro vino, što stariji to bolji...
- Na neki način da. Možda, s ovoliko godina sam pametniji, a vjerujte da sada više radim i treniram. Ne nedostaje mi ni snage, a volju imam pa kada se to sve skupi moraš biti po ukusu treneru, šali se Dragan.
Kako održavate fizičku spremu, na terenu se vidi da vam ne nedostaje snage?
- Pored trenera u NK Zadru tu je i moj prijatelj i kondicijski trener Alan Sinovčić, neumorni i do bola uporni tvrdi Novigrađani koji ne popušta u zacrtanom planu. Nema nikakva "respekta" prema mojim godinama, znamo se dugo, radimo vrlo dobro i evo uspješno.
Kako prolazi transformacija iz Treće u Drugu ligu?
- Iz utakmice u utakmicu, iz treninga u trening sve smo više "unutra", u Drugoj ligi. Mora proći određeno vrijeme prilagodbe i sigurno je da će ova godina biti na neki način na to potrošena. No ako se ukaže prigoda vjerujem da je nećemo propustiti. Ugrabit ćemo je i otići u viši rang, što bi bio "šlag na tortu". No o tome je još rano govoriti.
I vaš 13-godišnji sin Šime je pošao nogometnim putem?
- Rekao bih da ne pada plod daleko od stabla. Šime je jednostavno zaljubljen u nogomet. Njemu ništa kada je nogomet u pitanju nije teško. Trenira u Zadru, igra u svojoj kategoriji, nadzirem ga i ne miješam se. Vidim da on to dobro radi, što će biti dalje vidjet ćemo.
I za kraj, što vam je neostvarena nogometna želja?
- Da Zadar opet uđe u Prvu ligu! Kad se to dogodi, mogu prestati igrati nogomet, sa smiješkom će Dragan.