Strpljenjem do prigode i uspjeha! Nedvojbeno, ove su riječi cijelu sezonu plovile u mislima Lovre Bašića, košarkaša Zadra, kojem se u potpunosti otvorilo u poluzavršnici Prvenstva Hrvatske.
Nakon jako dobre partije na Višnjiku još je bolje igrao u Domu sportova te seriju vratio u Krešin dom, odnosno zajedno sa suigračima osigurao "majstoricu" koja će odlučivati tko će u finale s Cibonom.
- Ne mislimo još o tome, Cedevita ima svoju moć, koju respektiramo, ali se nikad ne predajemo. Jer, da nije tako, onda njihovo vodstvo 2-0 ne bismo stigli. Uvjeren sam u to - rekao je Bašić koji se, za razliku od mnogih, javio "na prvu loptu", odnosno telefonski poziv.
Jest, bilo je oko podneva, ali svejedno, razina pristojnosti i poštovanja prema javnosti na visokoj mu je razini.
- Naspavao sam se, imao i lijepe snove, tako da možemo pričati o svemu - počeo je Lovre koji je na upit kakve su snove imali igrači Cedevite, koje je dobro vozao po zagrebačkom parketu, brzinom svjetlosti odgovorio:
- E, to bi trebalo pitati njih!
Nasmijao se Bašić i razigrano okrenuo na temu o tome kako je sebe vidio u važnoj pobjedi koja je razgalila srca najvjernijih zadarskih navijača.
- Prema mojem skromnom mišljenju, riječ je o jednoj dobroj partiji, ali u nekim detaljima je moglo biti još i bolje i zrelije. Ozbiljno su me naljutile posljednje dvije izgubljene lopte. No, dobro, to je iza mene i cijele momčadi, uglavnom sve skupa nije za baciti - smatra Lovre kojemu je prvenstveni cilj bio razigrati suigrače, ali ubaciti četiri trice u trenucima kad je bilo najpotrebnije, to mogu samo hrabri i odvažni.
- Drago mi je što je ispalo tako jer je moglo i drukčije. Ono što je mene najviše razveselilo u dvoboju s Cedevitom jest to da odavno nismo imali takvu kemiju unutar momčadi. Upravo to nam je znalo nedostajati u sezoni koju smo produžili u Zagrebu. To zajedništvo prepoznaju svi nama dragi prijatelji košarke i našeg Zadra - veselo kaže Bašić.
Nebrojeno puta Zadrani su se znali raspasti nakon što bi izgubili teško stečenu prednost, ali ovaj put nisu posustajali u ključnim trenucima.
- E da, imali smo plus osam, pa onda pali na minus sedam i prije bi to bio znak da polako odlazimo s utakmice, ali nismo se predali, nije nam glava bila s pogledom u pod. Naprotiv, u nama je gorjela želja za pobjedom. Ono što je mene najviše podiglo jest pljesak s tribina u vrijeme kad nam nije išlo najbolje, kad je Cedevita okrenula. Uh, kad čuješ pljesak nakon pogreške, onda te to digne - iskreno kaže Lovre.
Uoči četvrte utakmice trener Ante Nazor pričao je o potrebi snažnijeg motivacijskog govora. Uz to, promijenio se i režim putovanja na utakmicu, izvan momčadi je ponovno osvanuo Mario Little, ali Bašić nije želio govoriti baš o svemu.
- Motivacijski govor? Nije bilo ništa specijalno, nego uobičajena priča kao prije brojnih drugih utakmica. Boljeg motiva od želje za povratak na Višnjik, gdje će se odlučivati o tome tko ide u finale, nije moglo biti. Dobro, moram biti iskren i reći kako su nas kroz igru podrškom vukli najiskusniji: Žora (Luka Žorić), Šime (Špralja) i Daške (Vladimir Dašić). Svoje je, kao i uvijek, dao i Božo (Luka Božić). Kad vidiš da se Žora baci za loptom i odleti u reklamne panoe, onda ne možeš ne gristi do posljednjeg atoma snage - dodao je Bašić.
Ako se vratimo na početak teksta i upotrijebimo riječ strpljenje, ona se odnosi na Bašićevo grijanje klupe. Prema mišljenju nekih opravdano, prema mojem mišljenju, koje sam nedavno javno iznio u osvrtu, Lovre je zaslužio više povjerenja, baš onoliko koliko se najavljivalo uoči sezone.
- Nije moje da govorim o tome jer sve konce u rukama drži trener, moje je bilo i ostalo da pošteno radim i čekam svoju prigodu. Nisam radio nikakve probleme, nije bilo ljutnje, nego je moj cilj bio maksimalno dobro odraditi trening, jednako i minute koje dobijem. Nekad je to bilo dobro, a nekad manje dobro, ponekad i lošije od toga.
Uostalom, nije mi sve ovo nepoznato ni prvi put u Zadru, ali ni na koga, baš ni na koga se ne ljutim. Košarka je moj posao i želim ga odraditi najbolje što mogu - ističe Bašić kojemu je dobro sjela čestitka Emila Tedeschija, prvog čovjeka Cedevite.
- Je, baš me oduševila njegova gesta, pružio mi je ruku, pogladio po glavi. To je nešto najbolje, kad primiš pohvalu sa suparničke strane - rekao je Lovre koji se kratko okrenuo prema petoj odlučujućoj utakmici na putu prema finalu.
- Mi smo i u ove dvije utakmice, za koje su mnogi mislili da su unaprijed izgubljene, bili svjesni snage koju posjeduje Cedevita. Ali, ni jednoga trenutka nismo se željeli prepustiti malodušnosti koja je nakon poraza okovala cijeli grad. Jest, nije nam bilo lako, ali smo se stisnuli jedan uz drugog i rekli: "Idemo odigrati borbeno i pametno, s velikom željom za pobjedu, i dajmo najbolje od sebe". I bi tako! Uoči utakmice u subotu ne bih najavljivao neke velike stvari, niti obećavao finale, jedino mogu poručiti da neće nedostajati naše borbenosti i želje pa kako ispadne - zaključio je Bašić.