Svjetsko košarkaško ime – Krešimir Ćosić, opisano je u mnogim knjigama i fotomonografijama, raznih autora, međutim, njegovu autobiografiju "Igraj, vjeruj , živi " uobličila je kćerka Ana Ćosić Pajurin i promovirala ju u očevom gradu Zadru! Predstavljanju knjige, nazočili su Božidar Longin, zadarski Župan, Branko Dukić, gradonačelnik Zadra, Mario Paleka direktor Turističke zajednice grada Zadra i Ivica Lovrić izaslanik Milana Bandića gradonačelnika Zagreba. Krešu bi zasigurno veselilo što su u galeriji bili njegovi suigrači i treneri.
- Kroz zapise koje sam imala, naučila sam jako puno o svojem ocu, najviše to da je volio Zadar i da ga je Zadar pratio svugdje u svijetu. Iako nije volio plivati, more mu je bilo bitno. Mislila sam kako ću sve brzo poslagati, međutim, bilo je puno materijala, povijesnog, putopisnog, sportske psihologije, a koliko je tek ljudi spomenuo. Trebalo je sve poslagati kronološki uz napomenu kako je tata pisao sve do kraja igračke karijere, ono kasnije sam nastavila sama, kazala je Ana Ćosić Pajurin, na čije se riječi nadovezao Alan Čaplar izvršni urednik, ustvrdivši...
- Rijetko koja knjiga me tako oduševila, jer sam se bojao da ne bude puno faktografije, ali to je izostalo. Knjiga je emotivna, priča o ljubavi prema košarci, prijateljima, uspjesima i porazima. Krešo je pokazao koliko je talentiran književnik, u nekim dijelovima sam zaplakao, zato vrijedi pročitati – zaključio je Čaplar.
Svojem kumu Kreši na gitari je zasvirao Davor Perić i zapjevao njemu omiljenu " Kalelargu".
- Iznimno mi je drago što je knjiga ugledala svjetlo dana, ne znam točno koliko je stranica i je li nastala "carskim rezom", međutim, to je manje bitno od truda kojeg je uložila Ana i zato joj od srca čestitam. Prelistao sam knjigu i svi koji vole košarku vidjet će koliko smo mi okupljali ljudi oko sebe o čemu svjedoči ovo bogato štivo - kazao je Giergja koji je naglasio kako je košarka bila prozor u svijet prisjetivši se pritom svih zajedničkih trofeja, pet prvenstava i jednog kupa...
- Evo tu je moj dragi prijatelj Rato Tvrdić koji može posvjedočiti da im je 1970. prisjeo ručak na Gripama, uzeli smo im Kup usred Splita – u svom stilu će Pino koji je nastavio nizati fragmente iz Krešinog života koji su njega osobno fascinirali.
- Krešo je bio nepokolebljiv, jednako i njegova želja za uspjehom i zato je unatoč tomu što je u košarku krenuo kao "pahuljica", postao najbolji košarkaš svih vremena, vrhunski velemajstor. Samo ću spomenuti da je na treninzima dva sata ujutro dva navečer igrao s tamponima u nosu kako mu ne bi krv curila. Probajte vi treninge odraditi otvorenih usta pa ćete vidjeti koliko je to teško, ali je to potvrda Krešine nepokolebljivosti – prisnažio je Pino i otkrio golu istinu koju su mnogi u ono doba skrivali od javnosti.
- Amerikanci bi rekli kako su sva ta pisanja u bivšoj državi " fake news", jer su u tadašnjoj Jugoslaviji govorili, odnosno, pisali kako je Krešo u Provu na sveučilištu Brigham Young naučio igrati košarku. Sve je to bilo u Gebelsovom stilu samo da bi omalovažili trenažni proces kojeg smo njegovali u Zadru. Sjećam se dobro našeg susreta u Napulju, kad mi je rekao: " Pino idem u Provo!" I neka se zna na tom europskom turniru proglašen je najboljim igračem Europe, dakle u Ameriku je otišao kao gotov igrač. Bili smo zajedno i u najboljoj europskoj postavi, a nije nas selektirala, neka se nitko ne naljuti Mjesna zajednica Stanovi, nego stručni žiri. Zato, neka se jednom zauvijek zna ovo: " Krešo je proslavio Provo, a ne Provu Krešu. I oni su mu tamo trebali podignuti spomenik!" - kazao je Giergja, izdvojivši još jedan detalj s treninga kad ga je Krešo izazvao na dvoboj.
- Rekao sam hoću, ali na dva koša, jer ako igramo basket, jedino što ti mogu napraviti je to da te češkam po trbuhu. Isto tako, ako bismo igrali na dva koša ti me ne bi mogao uhvatiti jer bih ja već zabijao na drugoj strani – prisjetio se Pino i onda odslušao tonski zapis Krešinih riječi: "Pino je bio i ostao nenadmašan, nigdje pa ni u Americi nisam vidio prodore kao što su bili njegovi, kad je kao jegulja prolazio u reket. Što je igrač bio viši to je za njega bio viši izazov i kad bi Pino uhvatio loptu i ponudio je suigraču, ovaj je nije mogao uzeti koliku je snagu imao. Mogao je to učiniti samo šakom – kazivao je svojedobno Ćosić.
Međusobno smo se poštivali, neki su nas htjeli posvađati, onda , ali i danas "post morten", čak pojedinci i ovih dana pišu u tom stilu. Nisu uspjeli u tome i neće dok god sam živ - zaključio je Pino.
Velimir Čubrić se pak prisjetio prvih Krešinih minuta u utakmici protiv Lokomotive u Zagrebu, kad ga je doslovce nagovarao da uđe: "Ne boj se , govorio sam mu!" Vlado Vanjak je ustvrdio: "Mogu kazati da mi je bila privilegija živjeti njegovu košarku i biti u njegovoj ekipi i biti njegov prijatelj, kao i cijele obitelji i dan danas. Iza njega je ostalo grandiozno djelo o čemu možete pročitati u knjizi – kazao je između ostalog Vanjak. O crticama života s Krešom govorio je i Splićanin Vinko Bajrović, Ćosićev suradnik, oslikavši ga riječima: "Vjerovao je ljudima!"