Zadarski nogometni inkubator podario je Hrvatskoj brojne sjajne igrače, ali i šibenski se ima čime podičiti. Pero Nadoveza, Krasnodar Rora, Dean Računica, Ante Rukavina, pa u novije vrijeme Duje Ćaleta-Car, braća Jakoliš... No dolaze još mlađe snage.
Marko Bulat već je označen kao najveći dragulj hrvatskog nogometa, ali nije jedini sa Šubićevca kojega čeka lijepa karijera.
Niko Rak (15) nedavno je debitirao za reprezentaciju do 16 godina na međunarodnom turniru u Rumunjskoj, a mi smo ga ugostili u našoj rubrici Wunderkind u kojoj predstavljamo talentirane mlade sportaše.
Niko, opiši nam malo kako ti je bilo u premijernom nastupu za reprezentaciju? Kakvi su ti osjećaji prolazili kroz glavu?
"Bilo mi je stvarno super, to je jedan fenomenalan osjećaj. Doduše, bio sam malo nervozan jer ipak to nije bilo što, ali na kraju je sve bilo odlično!", prepričava dojmove sa svog prvog reprezentativnog okupljanja mladi Šibenčanin.
A kako si se osjećao kad je stigao poziv izbornika Tomislava Rukavine?
"Osjećao sam se stvarno fenomenalno jer to mi je bila velika želja od malih nogu, kao uostalom svakom nogometašu."
Niko je cijeli svoj nogometni vijek na Šubićevcu. Počeo je trenirati kad je imao samo šest godina, a u nogometnu loptu se zaljubio gledajući utakmice na televiziji. Mnogi stručnjaci danas vole isticati kako Hrvatska gubi bazu i širinu jer nema više one igre na ulici, ali s Nikom to nije bio slučaj.
"Otkako znam za sebe igrao sam nogomet na ulici", ističe naš wunderkind.
Na pitanje dolazi li iz sportske obitelji, spremno odgovara:
"Kako ne! Moja starija sestra ostvaruje dobre rezultate u taekwondou, a mlađi brat krenuo je mojim stopama i počeo trenirati nogomet."
A zašto baš nogomet, Šibenik je recimo poznat jako i po košarci, Draženu Petroviću?
"Da, Šibenik je jako poznat po košarci, ali još od malih nogu uvijek me samo nogomet zanimao, za mene praktički nije bilo drugih sportova osim nogometa. I nisam se okušao niti u jednom drugom sportu, za mene postoji samo nogomet."
Trenutačno si u Šibeniku, ali hajmo se otisnuti malo u budućnost. Gdje se vidiš jednog dana, što misliš koji su tvoji dometi? Liga petice?
"Još nisam previše razmišljao o budućnosti, ali nadam se da će moji dometi biti što veći. Naravno da bih volio igrati u nekom dobrom klubu u ligi petice."
U kojem klubu? Čiji dres sanjaš, Liverpoolov, Barcelonin, Juventusov...?
"Oduvijek pratim Real Madrid tako da je ujedno on nekako i moja najveća želja. Ali ne bih imao ništa protiv da se okušam i u engleskoj ligi!"
Niko inače igra na poziciji desnog bočnog, možebitni je nasljednik Šime Vrsaljka jednoga dana u Vatrenima, ali uzor mu nisu Šime, Dani Alves, Trippier, Alexander-Arnold ili netko iz plejade najboljih desnih bočnih svijeta. Nego – jedan veznjak.
Naravno, kao 15-godišnjaku, Niki nogomet nije jedina preokupacija u životu. Tu je i ona koju rijetko koji tinejdžer voli – škola.
"Idem u Tehničku školu Šibenik i moglo bi se reći da sam vrlo dobar učenik."
Kako uspijevaš uskladiti školu i nogomet?
"Pa nekad je jako teško sve uskladiti, ali zasad uspijevam i nadam se da će tako i ostati. Naravno, ako je potrebno, profesori nekad izađu u susret", ističe mladi nogometaš.
Sigurno te i cure u razredu sad drugačije gledaju kad si reprezentativac, he-he?
"Ha-ha-ha na sreću i nesreću ima samo jedna cura u razredu."
Pretpostavljam da je velika želja i san biti danas-sutra član Vatrenih? Što bi tebi bilo ispunjenje sna i uspjeh s hrvatskom reprezentacijom?
"Naravno da je velika želja postati član Vatrenih, za mene bi bilo ispunjenje sna ponoviti SP iz Rusije ali i pokušati to nadmašiti!", zaključio je Niko Rak.