- Baš sam potresen. Nisam imao pojma što se događa. Prijatelj mi je javio i trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da je Sarač zaista preminuo... - u nevjerici nam priča Patrik Ćavar kako se osjećao kada je do njega doprla vijest o preranom odlasku Zlatka Saračevića, njegovog suigrača iz legendarne generacije hrvatske reprezentacije 90-ih godina prošlog stoljeća.
- Naviru mi sjećanja i lijepi trenuci koje sam imao s njim - nastavio je tihim glasom Ćavar.
- Bio je čovjek od naroda, veseljak sa specifičnim humorom. Uvijek je bio spreman na izlazak i dogodovštine. Sjećam se tako da me jednom primio u kući u Parizu dok je tamo igrao, pa smo izašli na večeru i u diskoteku...
Sjetio se Ćavar i prvog susreta s deset godina starijim Zlatkom.
- Kad sam kao dijete počinjao u Metkoviću Mehanici igrali smo jednom prijateljsku utakmicu protiv Borca iz Banja Luke za koji je igrao Sarač. I prošao je on tako pokraj mene koji sam bio za glavu manji od njega i u čudu sam ga gledao, nisam mogao vjerovati da čovjek ima tako široka leđa. To mi se kao dječaku tada baš urezalo u pamćenje.
