VELIKA ISPOVIJEST HRVATSKOG KRALJA PAPIRA I JEDNOG OD NAJVEĆIH POREZNIH DUŽNIKA 'Dobro znam zašto svi žele da propadnemo... Odlazim iz države'

VELIKA ISPOVIJEST HRVATSKOG KRALJA PAPIRA I JEDNOG OD NAJVEĆIH POREZNIH DUŽNIKA

Četiri milijuna kuna zbog kojih smo blokirani nije ukupno potraživanje, već dugujemo oko sedam milijuna kuna, pa ni radnicima nije isplaćena plaća, ali sve to ćemo riješiti. Nećemo još u stečaj - uvjerava nas poduzetnik Marinko Mikulić, osnivač i dugogodišnji direktor Pan - Tvornice papira Zagreb s čijim je milijunskim dugovima dugo prednjačio na listama poreznih dužnika. No, nakon što je Mikulićeva tvrtka lani sklopila predstečajnu nagodbu u kojoj je 90,6 posto vjerovnika s ukupno više stotina milijuna kuna utvrđenih tražbina prihvatilo plan financijskog restrukturiranja, tvornica je opet zapala u financijske probleme. Fina je Trgovačkom sudu u Zagrebu prošli tjedan podnijela prijedlog za otvaranje stečaja zbog blokade računa duljem od 200-tinjak dana. U prijedlogu Fine navodi se i kako tvrtka ima 118 zaposlenih, oročen novac i otvorene račune u tri komercijalne banke te da, osim toga, Fina “ne raspolaže drugim podacima o imovini tog dužnika”.

- Riješio sam novac, uzeo sam pozajmicu, Nijemci su mi dali garanciju - tvrdi Mikulić te nastavlja kako se prije tri mjeseca u njegovom životu pojavila jedna njemačka kompanija zainteresirana za preuzimanje cijelog njegovog posla i patenta za proizvodnju papira koji je osmislio. Za preuzimanje biznisa mu, kaže, nude postotak u novoj tvornici koju bi navodno gradili u Njemačkoj.

- Najvjerojatnije ćemo posao nastaviti u Njemačkoj, odlazim van, ovdje više nema smisla. Godinama pokušavam pokrenuti gradnju tvornice u Slatini. Sedam godina i 76 elaborata, a još uvijek nemamo sve potrebne dozvole - žali se Mikulić. Kad je Pan Papirna industrija bila na vrhuncu, Mikulića su mediji prozvali hrvatskim kraljem papira, ali oduvijek su ga pratile priče o sukobima s Poreznom upravom, neplaćanjima poreza, kompleksnim odnosima s državom, suradnjom s HDZ-om...

Marinko Mikulić odrastao je kao jedno od devetero djece u Slavoniji. Studirao je pravo koje ga, kaže, nikad nije zanimalo. Karijeru je započeo kao profesor grupe pravnih predmeta u srednjoj školi, bio je jedno vrijeme i tajnik škole, ali kad je dobio ponudu za odlazak u Zagreb u odvjetnički ured, kaže da se preplašio.

- Razmišljao sam: “Što ako ne uspijem? Što bih još mogao raditi?”. Kako sam odrastao uz drvnu industriju, počeli smo analizirati što se na tržištu nudi od ambalaže. Osamdesetih nitko u našoj okolici nije proizvodio kutije za dvosjede, trosjede i fotelje. Osmislili smo kako bismo ih zapakirali i upravo s tom ambalažom pokrenuli 1983. zanatsku radnju, i ubrzo više nisam bio profesor - prisjeća se Mikulić. Tvornicama namještaja u okolici isprva su prodavali ambalažu, a 1987. osnovali su privatno poduzeće te se kasnije proširili na proizvodnju papira.

Tajni računi

- Bilo je to prvo privatno poduzeće u Jugoslaviji - tvrdi Mikulić čija je tvornica kartonske ambalaže u Donjim Andrijevcima nagli uspon doživjela početkom 90-ih. Mikulić se tada priključio HDZ-u, a na suđenju u aferi Fimi-Media istaknuo je da je “barakaš”. Svjedočio je tada kako je prenio iz Slavonije u HDZ-ovu središnjicu u Zagrebu 1,3 milijuna kuna namijenjenih za predsjedničku kampanju, a radilo se o HDZ-ovom novcu. U brojnim člancima o njemu dovodilo ga se i u vezu s nabavom oružja za potrebe obrane Hrvatske. Njegovo ime i ime njegova brata Željka, australskog emigranta, koji se devedesetih vratio u Hrvatsku, spominjalo se i u kontekstu tajnih računa u Villachu, čiji su potpisnici bili Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić. Na tim se računima navodno vrtio velik novac, uglavnom hrvatskih iseljenika, koji su na njega uplaćivali donacije za nabavku oružja, ali nikad nije objavljeno kako se taj novac zapravo trošio.

Mikulić se danas smije kad ga se pita je li istina da je bio nositelj tajnih računa u Villachu.

- Nikad nisam ni bio u Villachu, a kamoli da sam imao tamo tajne račune, pa i sam Šarinić je rekao da me nikad nije ni sreo - tvrdi Mikulić te dodaje da je u to doba “vlastitim novcima sudjelovao u nabavi oružja”.

- Bilo je to tada pitanje časti - ističe Mikulić. Razgovarali smo u jednom lokalu na zagrebačkom Kaptolu. Mikulić je smiren, pije čaj, ne ostavlja dojam zabrinutog čovjeka kojem je na pameti ovrha od nekoliko milijuna kuna. Kaže da mu ne treba više od kuće i kreveta, te cipela za planinarenje - drugo jutro kad smo telefonski razgovarali penjao se na Sljeme.

- Nikad me nije motivirao novac - tvrdi, ali upravo novca njegovom biznisu stalno nedostaje za podmirenje poreznih dugova, računa....

- Sad nas je ovršio HEP... - nabraja. Mikulićev prvi posao s državom dogodio se 1993. kada je, kao vlasnik Pan kartonaže iz Donjih Andrijevaca sklopio ugovor o kupnji 49 posto dionica jedne od najvećih plantaža jabuka u Europi, one u Borincima kraj Vinkovaca. Vrijednost plantaže jabuka bila je procijenjena na 5,2 milijuna njemačkih maraka, pa je Mikulić, za svoj paket dionica, trebao platiti pola tog iznosa. Upravo će s tom plantažom desetak godina kasnije podmiriti prvi veći porezni dug, a i nastaviti se sporiti s državom sve do danas.

Bivši ministar financija Slavko Linić prisjetio se da je Mikulić početkom 2000. kad su poduzetnicima nudili mogućnost zamjene poreznog duga za nekretnine iskoristio tu opciju, pa je državi u zamjenu za porezni dug dao spomenutu plantažu.

- U mom ministarskom mandatu opet se našao na listi poreznih dužnika. Očito nikad nije uspio stabilizirati poslovanje - kaže Linić. Krajem 90-ih Mikulić je preuzeo Trgopromet te slavonsko-brodski TOB, ali obje tvrtke kasnije nisu uspjele. Mikulić je godinama vodio Pan - Tvornicu papira Zagreb, a potom ju je preuzela njegova starija sestra Danica Krenek.

Nova tvornica

- Skupa poslujemo već više od 40 godina. Sestra je oduvijek vodila financije, danas ima 77 godina, ali i dalje radi - kaže Mikulić. Tvrtka Pan-papirna industrija ugašena je 2016., a Pan - tvornica papira Zagreb je 2016. prijavila prihod od 150,9 milijuna kuna te dobit nakon oporezivanja 51,4 milijuna kuna, međutim račun im je blokiran posljednjih više od 200 dana.

- Nijedan radnik nas sad od ove nove blokade nije napustio, iako im nismo isplatili plaću, vjeruju mi - uvjeren je Mikulić koji tvrdi da bi plaće trebale biti isplaćene što prije. Najgora situacija u njegovim kompanijama bila je 2013. kad su mediji bili puni vijesti o radnicima kojima je u jednom trenutku dugovao više plaća. Tvrtka je bila u rasulu, zbog neplaćanja računa u pogonima je bila isključena struja, proizvodnja je stala. Za svoje teškoće Mikulić je onda, kao i danas, optuživao politiku i “državne institucije zbog nezakonitog otuđenja sredstava tvrtke”. Na već spomenutom suđenju u aferi Fimi-Media u rujnu 2012. rekao je kako su njegovi problemi u poslovanju nastali kada je prestao davati donacije HDZ-u. Tada je rekao i kako je Ratko Maček, tadašnji glasnogovornik Vlade, od njega tražio da s njegovom privatnom tvrtkom sklopi ugovor na 40 tisuća kuna mjesečno, dok će mu zauzvrat omogućiti kontakte u Vladi, kako bi riješio spor s državom i deblokirao račun svoje tvrtke. Maček je, tvrdio je Mikulić, tražio i određenu nagradu kada se spor uspješno riješi. I dok se Pan Papirna industrija pokušava izvući iz dugova i problema, Mikulić planira gradnju nove tvornice papira. Isprva je mislio da će je podići u Slatini, a sada tvrdi da njegovi njemački partneri ipak razmišljaju o gradnji u Njemačkoj.

- Moj najveći promašaj je što sam dislocirao poslovne aktivnosti na Zagreb, bilo bi puno lakše i organizacijski bolje da sam i proizvodnju papira organizirao u Slavoniji - smatra Mikulić, koji za većinu svojih ‘poreznih problema’ proziva Poreznu upravu i državu. Kaže da su već nekoliko puta tražili konačno usklađenje računovodstvenog stanja te da je njegova sestra, direktorica tvornice Krenek, poslala ravnatelju Porezne uprave Zdravku Zrinušiću i ministru financija Zdravku Mariću zadnji put početkom listopada ove godine taj zahtjev, ali im nikad nisu odgovorili.

Vrijedan patent

- Računovodstveno stanje Porezna uprava nikada nije uskladila s nama još od 2002. Nadzor je bio desetak puta i više je puta utvrđeno stanje, ali je izostao potpis sa strane Porezne uprave - kaže. Iz izvora u Poreznoj upravi, pak, doznajemo da je činjenica da se taj nesporazum između Porezne i Mikulića već godinama vuče po sudovima. Te postupke vodi Državno odvjetništvo, a naš izvor u Poreznoj tvrdi da je brojnim Mikulićevim tvrtkama, pa i poslovima i dugovima, teško više ući u trag.

- Svima njima bi bilo najdraže da nama posao propadne kako bi se domogli zemljišta u Zagrebu koje je izuzetno vrijedno - uvjeren je Mikulić koji je nastavak karijere želio ostvariti u tvornici u Slatini gdje bi, kaže, realizirao svoj patent.

- Riječ je o patentu s međunarodnom oznakom WO 2015/150841 pod nazivom “Kontinuirani proces proizvodnje celulozne pulpe iz travnatih biljaka” - kaže Mikulić te tvrdi da je riječ o novoj tehnologiji za proizvodnju papira koja bi u odnosu na ovu današnju mogla ostvariti uštede veće i od 30 posto. Radi se o patentnoj zaštiti za proces proizvodnje celuloze u kojemu otpadnih voda ili kemikalija uopće nema. Voda se, objašnjava Mikulić, uopće ne ispušta, a kemikalije se međusobno posve neutraliziraju i “poništavaju”.

- Nijemci će na kraju očito zaraditi na mom patentu koji je trebao biti doprinos Hrvatskoj - dodaje Mikulić.

Naslovnica Tribina

Najčitanije