Jedna od najvećih dvojbi u svijetu ljubavi i veza zasigurno je ona o preljubu, točnije, ona o priznavanju istoga.
Ako se jednoj strani "dogodi" da prevari osobu s kojom je u paru, ima dvije opcije kao posljedicu - priznati ili šutjeti. Naravno, nije lako i nije uvijek jednostavno odlučiti.
O toj su temi progovorili i "ljubavolozi", psiholozi specijalizirani za veze i "probleme srca", no i oni su, unutar struke, podijeljeni, piše talijanski Elle. Priznati pogrešku bilo bi, dakako, ispravo - u teoriji. No povrijediti osobu koju voliš, i to za cijeli njen život, prilično je okrutno i može rezultirati time da voljena osoba nikada više neće moći ostvariti kvalitetnu vezu.
Priznati je uvijek bolje?
Istinoljubivost je karakteristika koja bi se trebala najviše cijeniti u vezi, ali ponovno, u teoriji. Ako dođe do preljuba, trebate ga odmah priznati partneru i ostaviti na njemu da odluči što kasnije napraviti. Time riješavate sebe osjećaja krivnje i pokazujete da vam je stalo dovoljno da ste spremni "pretrpjeti" i najneugodnije situacije.
Mnogi psiholozi stoga savjetuju upravo ovaj korak. Gdje postoji otvorena komunikacija i gdje nema laži, može se raditi i na vezi. Sve slabosti i pogreške na taj način dijelite s partnerom, a u isto vrijeme mu objašnjavate i zašto ste tako postupili - je li u pitanju trenutna slabost ili pak nešto ozbiljnije. O svemu porazgovarajte s partnerom i ne krivite njega ili nju ni za kakvu reakciju.
Ako se par uistinu voli, i ako se strana koja je prevarila spremna pokajati i raditi na odnosu, veza na kraju može i ojačati, kažu mnogi psiholozi. Međusobna ljubav i poštovanje u kombinaciji s iskrenom komunikacijom temelj je svake kvalitetne veze, a nijednu takvu površni preljub ne može narušiti.
Bolje ne?
No kao i uvijek u životu, postoji i druga strana medalje, a i nju potpisuje struka. Na početku je važno istaknuti da postoji više vrsta preljuba. Klasični "one night stand" (seks za jednu noć) najčešće je samo trenutak slabosti i ni u kojem pogledu nije jednak dugotrajnijoj vanbračnoj vezi s nekom drugom osobom.
Ova druga je, dakako, mnogo teža za priznati, ali i za oprostiti prevarenoj strani. U velikoj većini slučajeva priznanje završava prekidom, ali i velikom povredom osjećaja. Kao što je rečeno na početku, malo tko se od tako nečega oporavi, a kasnije je jako teško povjerenje vratiti, prema bilo komu.
Generalno, psiholozi savjetuju da jako dobro odvažete što želite. Mnogi navode kako je u velikoj većini slučajeva priznavanje prekida egoističan čin kojim želite sebe osloboditi tereta krivnje. Veliki kritičar priznavanja preljuba je i talijanski psiholog Raffaele Morelli, autor istraživanja "Nevjera. Kako prevara čini dobro zdravlju".
Riječ je o tome da autor promatra nevjeru iz perspektive prevarene osobe i smatra da je bolje da se, ako postoji ljubav važnija od afere, preljub ne prizna jer rezultira samo povredom. Isto tako, čini dobro za "zdravlje" osobe koja je varala - život je lakši, grižnja savjest iščezava... Mnogo je gora "kazna", po njemu, život s tom mišlju.
No, na kraju, stvar je u odluci pojedinca. Kako je svaka veza različita, a i svaki preljub, važno je odvagati što je važnije...