Abraham Lincoln davno je izjavio kako „nije važno koliko je godina u našem životu, nego koliko je života u našim godinama“, a korisnica Doma Ivan Pavao II, u samom srcu Ravnih Kotara, Peka Zelić živući je dokaz kako to nije samo izreka nego prava istina.
Peka je rođena davne 1921. godine i u trećem će mjesecu napuniti 98 godina, ali volje za životom kod nje ne nedostaje. U Dom Ivan Pavao II, stigla je među prvima, mogla je ona kako kaže i dalje sama, ali da udovolji sinovima pristala je na odlazak u Dom i odmah postala živuća legenda.
Majka sedmero djece, maćeha još četvorici, baka, prabaka, ukupno ih je 104, kaže nam Peka. Svaki naš korisnik, a isto tako i posjetitelj, zna tko je baba Peka, svakog gosta dočeka na vratima Doma s iglom za pletenje u rukama. Njene vrijedne ruke i dalje neumorno pletu čarape, torbice, kapice, ma sve što se naruči kako kaže naša Peka, a njeno mjesto na Benkovačkom sajmu dobro je poznato svim posjetiteljima.
Obećanje je obećanje, a Dom svoju riječ ne krši pa tako Peku svakog desetog u mjesecu vodimo na sajam. Sajam je ono što je drži na životu. Ne zna naša Peka ni pisati ni čitati, ali za trgovinu je pravi stručnjak. Ako se ne prodaju čarape, ona naplati slikanje, a obzirom kolika je atrakcija ta vremešna starica koja se nikad ne skida iz narodne nošnje, niti ne sumnjamo u njenu zaradu.
Jelena Kero, socijalna radnica
