Nema boli, nema igre - poruka tetovirana na unutrašnjoj strani lijeve nadlaktice mladog Splićanina u kriznim situacijama podsjeti na njegove ciljeve. A on vam je 25-godišnji Ivan Protić, vlasnik brojnih lenti muških modela i mistera, a zadnja titula Mister turizma Hrvatske osigurala mu je i vizu za odlazak na svjetsku smotru zgodnih muškaraca koja će se održati u Rimu.
Pa smo i mi htjeli provjeriti kakav je to život modela, ljepotana s modnih pista, mete brojnih fotoobjektiva, predmeta ženskih želja... Manekena, koji je član splitske agencije "Royal models", zatekli smo s vlasnikom agencije Damirom Puhalovićem u podstranskom hotelu "San Antonio", gdje su upravo dogovarali novu modnu reviju te snimanje za web-stranicu.
- Nažalost, odmah moram konstatirati da u Dalmaciji posla za muške modele baš i nema. Nema dizajnera za mušku odjeću, sve se odvija u Zagrebu – požalio nam se 193 centimetra visok i 92 kilograma “težak” model, koji je izuzetno profesionalno odradio snimanje za naše novine.
Ima iskustva jer je već četiri godine u svijetu mode, revija, snimanja... pa prvo što primjećujemo dok ga naš fotoreporter Paunović “namišta” za poziranje jesu – smirenost i strpljivost.
- Naučio sam što treba na reviji, a što tijekom snimanja, a što na izborima ljepote. Na izborima vam žiri najmanje gleda izgled tijela, to je tek treća stavka u ocjenjivanju. Prvo prate, danima prije završne večeri izbora, vaše ponašanje. Morate biti kulturni, uzor drugima, bez glupiranja. Nema blamiranja, previše zezancije... Drugo, traže vašu osobnost, karakter, a tek onda dolazi ocjenjivanje fizičkog izgleda – otkriva nam Ivan “cakice” iz ovog posla, koliko poznatog toliko i nepoznatog za javnost.
Jer svi na kraju vidimo “ušminkanu” sliku, onu završnu scenu, a koliko je truda u taj “mozaik” bez greške uloženo, to baš i ne znamo.
- Kod izgleda za muškarca je bitna visina, ne ispod 180 centimetara, a idealno je oko 190 centimetara. Tijelo mora biti ugodno oku, ne nabildano, ne da model bude kao trokrilni ormar. Tijelo mora imati definiciju, a ne napumpane mišiće – niže nam naš sugovornik ono bitno za dobar izgled na pisti, a mi žene bi se složile kako pretjerane mišiće na muškom tijelu nitko ne voli.
Volimo široka ramena, uske bokove i dobar stav.
- Dobro držanje i alfa hod su izuzetno bitni na pisti. Morate biti muškarac, samouvjereno hodati pistom, pokazati da čvrsto stojite na zemlji – doznajemo nove detalje od našeg ljepotana, kao i to da je u početku karijere znao brojiti korake tijekom šetnje crvenim tepihom, no brzo mu je hod modnom pistom postao instinktivan, dio njega.
Pa smo odmah upitali kakve su reakcije publike kada nosi reviju.
- Ugodne, pljeskom i žene i muškarci nagrade naše izlaze, a ovacije publike, redom žena u publici, imao sam tijekom revije “Galeba”. Naravno, bio sam u bijelim boksama, samo u njima – kroz osmijeh nam otkriva ugodu ovog posla, kada se dobije priznanje za ulaganje u sebe.
Premda, Ivan nam kaže kako je imao i izuzetno napornih revija i snimanja:
- Revija nije samo odjenuti robu koju izlažeš tih par minuta dok hodaš pistom. Ako je događaj navečer u 20 sati, ti moraš i pet sati prije biti na raspolaganju dizajnerima čiji odjeću nosiš. Premda je manje komplicirano nego kolegicama manekenkama, one imaju i šminkanje, frizuru, odabir haljina, a naše je sve svedeno na veličinu odijela, hlača ili košulje, te čiste postole. Nema šminke, samo frizura, a moju grivu ukrotili su vrsni frizeri iz salona "Keko", pa sam spašen i toga problema – zbori nam maneken, prisjećajući se snimanja u šibenskom Solarisu koje je trajalo četrnaest sati.
Bez jela, tek stanka da se popije malo vode. A osmijeh uvijek mora biti na licu!
- Nema u ovom poslu zabušavanja, iako to prema vani i ne izgleda tako. Svi vide završni dio, savršenu sliku, savršeni video i šetnju pistom. No, treba do tog izlaza srediti tijelo, nema opravdanja ako imaš sala na trbuhu, mlitave nedefinirane mišiće, ako hodaš pogrbljeno...
A za to sve postići treba trenirati, vježbati redovito i paziti na sebe.
- Moj život je sport i vježbanje vani. Godinama se bavim street workoutom, vježbam na spravama postavljenima u gradskim parkovima. To je za mene najbolje uloženo vrijeme. Svi, nažalost, zaboravljamo kako smo mi genetski predodređeni za rad, za boravak u prirodi, za kretanje, za pokret... Danas imamo redom sjedilačke poslove, sjedimo u kancelariji, sjedimo ili ležimo doma na kaučima, pa se čudimo zašto smo pretili, zašto se zapušemo uz dvije skaline, zašto nam tijelo nije gipko...
Upravo je zbog ljubavi prema sportu Ivan promijenio i svoj profesionalni put. Završio je srednju ekonomsku školu, upisao poslovnu ekonomiju, no ubrzo je zaključio kako taj uredski posao nije za njega. Pa se dao u one vode u kojima, osim na pisti, pliva kao riba u vodi – licencirani je fitness instruktor!
- Radim kao privatni trener i za žene i za muškarce, u suradnji s bivšom misicom, kineziologinjom Renatom Lovrinčević-Buljan. Klijent iznese svoje probleme, želi li smršavjeti, dobiti kondiciju, definirati tijelo... te po tom naputku slažem program prehrane i vježbi. Ako želi, s njim trčim, vozim bicikl, radim vježbe... - opisuje nam Ivan svoj posao.
Naime, od manekenstva se u Hrvatskoj ne može živjeti, to je tek dodatni honorar, ne izbor koji će vam omogućiti plaćanja računa. Pogotovo u Splitu i pogotovo za muške manekene.
Pa što onda Ivana Protića, jedinca kod majke Meri Mikulandre Protić, umirovljene laborantice, te oca Željka, umirovljenog branitelja, uopće “vuče” na modnu pistu, u taj svijet glamoura?
- Zanimljivo mi je. Gušt mi je prohodati pistom i pokazati novu odjevnu kombinaciju publici. Uživam pred objektivom kamere i fotoaparata, guštam u procesu stvaranja savršene slike. A što se izbora ljepote tiče, pa tko ne voli natjecanja? - pita nas mladić koji u svojoj kolekciji lenti ima njih podosta, pa ćemo navesti samo one važnije:
- Prvu godinu natjecanja 2015. osvojio sam lentu trećeg pratitelja Mister turizma Hrvatske, pa sam 2016. godine Best model Dalmacije te iste godine i drugi pratitelj Best modela Hrvatske. Sljedeće, 2017. godine sam i osvojio Best model Hrvatske, a zadnja lenta je Mister turizma Hrvatske s kojom idem na svjetski izbor. Licencija je to koju drži Boris Kosmač iz Zagreba, konkurenciji je jaka, a što me čeka na izboru svijeta, stvarno ne znam. Najveći uspjeh Hrvata je dosadašnje peto mjesto Mateja Cvitanovića, a hoću li ja biti bolje sreće, vidjet ćemo za mjesec dana.
A sad ćemo se, prije prognoziranja budućnosti i plasmana na izboru Mister turizma svijeta, vratiti na početak teksta i istetoviranu poruku koja je Ivanu životni moto! Jer on vam već šesnaest godina “kroti” bolest.
On je dijabetičar, od svoje devete godine svakodnevno sam sebi ubrizgava inzulin.
- Šećer ili vlada tobom ili ti njim. Kada si dijabetičar, nemaš puno izbora. Trebaš se disciplinirati, raditi na sebi, kontrolirati unos hrane, jesti zdrave namirnice. I baviti se sportom. Nemo puno mudrovanja, ili se boriš ili se predaš! - kao da govori o nebitnoj sitnici, a ne o bolesti koja mu “kroji” način života - iznosi nam zgodni Ivan svoj život s dijabetesom, pa nam pokazuje napravicu bez koje ne može.
Radi se o aparatu za mjerenje šećera koji je četrnaest dana na tijelu mladića, na desnoj ruci, gdje on drugim aparatićem skenira kolika mu je razina šećera u krvi.
- Nema bockanja, čekanja očitavanja, mijenjanja trakica. Ovo je savršen način kontrole inzulina za moj stil života. Kada sam na biciklu, kada vježbam, tek jednim pokretom doznam razinu šećera u krvi. O toj brojci ovisi da li odmah moram sebi dati inzulin, ili pak u tijelo brzo unijeti izvor šećera – drugu stranu medalje svog života otkriva nam maneken Ivan, kojeg ova bolest nije spriječiti u njegovim životnim ciljevima.
Biciklira on i po četiri, pet sati na ruti Split - Šestanovac, dugoj ukupno stotinjak kilometara, najčešće u pratnji oca. Treninge u parkovima sa street workout spravama odrađuje svakodnevno, svoje mišićavo tijelo dovodi do savršenstva.
Ne jede “delicije” iz fast food restorana, na njegovu pjatu su meso i povrće, određeno voće, slatkiše izbjegava, također i sokove, ne pije, ne puši...
Jednom riječju – kontrolira svoj život, a intimu tipa – ima li djevojku – skriva od javnosti.
Dosta je što je njegovo tijelo, njegova pojava, izložena publici, pa osjećaji ostaju u njegova četiri zida...