Za petnaest godina, vjerujemo, u novinama ćemo objaviti priču o tinejdžerici iz Rijeke koja upravo završava srednju školu i još uvijek važe konačnu odluku o tome koji će fakultet upisati. Bit će to priča o prosječnoj, veseloj mladoj djevojci, s interesima i dvojbama tipičnim za njezinu generaciju - piše Ivanka Toma za Jutarnji list.
Jedino po čemu će djevojka biti specifična je ono što se zbiva danas. Govorimo o maloj Mili Rončević, dvogodišnjoj djevojčici koja je osvojila svako srce u Hrvatskoj i opet nam pokazala da smo dobri ljudi.
Mila i njezini roditelji u utorak bi trebali putovati u Philadelphiju, u bolnicu koja joj jedina daje šanse za život. Children’s Hospital of Philadelphia, kako su to pojasnili i hrvatski znanstvenici dr. Ivan Đikić i dr. Dragan Primorac, kroz svoj eksperimentalni protokol liječi rijetku vrstu leukemije od koje je oboljela Mila.
Samo što ta šansa bolesno puno košta i bez Hrvatske koja se ujedinila u suosjećanju s bolesnim djetetom i njezinim roditeljima, te u nevjerojatno kratkom vremenu prikupila i više od potrebnih 18 milijuna kuna, djevojčica ne bi imala šanse.
Nažalost, u slučajevima kakav je dvogodišnje Mile Rončević humanitarne akcije su jedini izlaz. Hrvatski zdravstveni sustav ne može, kao što to ne može ni u drugim zemljama, pokrivati liječenja rijetkih bolesti u inozemstvu za koje se još uvijek traži adekvatna terapija i nitko ne može sa sigurnošću znati ishod eksperimentalnih programa koji su u pravilu jako skupi.
U takvim situacijama, kada su šanse male i postoji samo mali tračak nade, jedini izlaz je humanitarna akcija kakvoj upravo svjedočimo.
Premda se periodično suočavamo s rezultatima istraživanja prema kojima Hrvatska vrlo loše stoji na ljestvicama koje mjere optimizam nacije, još uvijek smo narod koji se u stanju ujediniti u empatiji, solidarnosti i emociji prema drugome. Ovo je posebno važno istaknuti ako se uzme u obzir da Hrvatska prema istraživanjima Eurobarometra ostvaruje porazne rezultate na planu borbe protiv korupcije.
Čak 57 posto anketiranih građana smatra da je korupcija sveprisutna u Hrvatskoj te da su joj svakodnevno izloženi. Prema percepciji korupcije smo pri samome dnu, a procjene su da trošak korupcije u Hrvatskoj iznosi 13,5 posto BDP-a, odnosno da je na godišnjoj razini šteta od nje 8,5 milijardi eura, što je dva i pol puta više od godišnjeg izdvajanja za zdravstvo.
Uspjeh akcije prikupljanja novca za malu Milu tim je veći. Građani su pokazali da postoje situacije i ljudi koji u njima bude vjeru u ispravan i humani cilj. Tim prije što je u prošlosti bilo humanitarnih akcija na kojima je ostala mrlja, akcija u kojima su ljudi sudjelovali sa srcem da bi se pokazalo kako nisu svi kroz čije je ruke prolazio novac bili takvi.
Pohvalno je i što je loše iskustvo motiviralo bivšu Vladu da donese Zakon o humanitarnoj pomoći. U njemu je jasno definirano što je humanitarna pomoć, za koga se može prikupljati, načini prikupljanja, kao što je i jasno da u humanitarnim akcijama ne smije biti nikakve diskriminacije. Zakon vrlo jasno kaže i što se u akcijama kakvoj smo proteklih pet dana svjedočili za malu Milu događa sa sredstvima koja premašuju potrebe. Ona ostaju na računu, o njima se obavještava Ministarstvo zaduženo za socijalnu skrb, a sve što je preostalo iskoristit će se za iduću akciju iste vrste. To je jako važno jer dobrim ljudima ulijeva povjerenje u to da njihova dobrota neće biti zloupotrijebljena.
Možda ćemo za petnaest godina uz priču o Mili saznati nešto o još jednom djetetu koje se bori za život, ali u ovome času ne znamo za njega ili nju, a pomoći će mu sredstva preostala od iznosa potrebnog za liječenje male Mile. Od potrebnih 18 milijuna kuna, građani su za nju u pet dana prikupili više od 34 milijuna.