Nisam čula za niti jedan drugi slučaj da je netko nepovratno izbrisao svoj doktorat kao što je bilo u njegovom slučaju i to zato što nije bilo zadovoljan ishodom znanstvenog istraživanja, rekla je dr. Bulić
Prošle godine u 59. godini života preminuo je Daniel Nečas Hraste, predavač s Odjela za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru. U posljednjoj godini života priredio je knjigu "Starolatinski natpisi", koja je nakon njegove smrti uređena i tiskana u nakladi Sveučilišta u Zadru, gdje je jučer i predstavljena javnosti, njegovim prijateljima i studentima.
Svi koji su barem i površno poznavali ovog nekonvencionalnog stručnjaka pamtit će ga po njegovom opuštenom izgledu, kožnim klompama, druženju sa studentima na neformalnim mjestima, ali prije svega po velikoj erudiciji i znanju iz područja koje je predavao, kao i iz opće kulture. Na taj dio podsjetila je doc. dr. sc. Nada Bulić, koja je rekla kako je on bio sve što je suprotno pojmu "probitačan".
- Bio je jako razigrani dječak koji bi se svemu posvećivao razigranošću djeteta. Nisam čula za niti jedan drugi slučaj da je netko nepovratno izbrisao svoj doktorat kao što je bilo u njegovom slučaju, i to zato što nije bilo zadovoljan ishodom znanstvenog istraživanja. Karijeru je tako proveo kao predavač historijske gramatike te je osobito bio vezan za kolegij Starolatinski natpisi, za koji je napisao ovaj udžbenik. Lektorirao je i korigirao mnoge znanstvene radove, prevodio je s grčkog, latinskog, hetitskog i u novije vrijeme makedonskog jezika, a osobito je bio ponosan na rad u časopisu Glasje, kojeg je pokrenuo s grupom prijatelja, rekla je dr. Bulić.
O Hrasti je govorio i njegov nekadašnji student dr. sc. Krešimir Vuković, poslijedoktorand na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, koji je baš zahvaljujući jednom zajedničkom znanstvenom radu dobio priliku završiti doktorski studij na Oxfordu.
- Bio je veliki filolog čiji rad nadilazi hrvatske okvire i relevantan je na svjetskoj razini. Kad sam se 2010. prijavio za Oxford mnogi su se smijali, no Daniel ne samo da je vjerovao nego je i jedva dočekao priliku da zajedno napišemo rad, kako bih imao bolju priliku za stipendiju. Kad sam došao u Zadar pet sam ga dana čekao i tražio, bacao kamenčiće u njegov prozor iznad "sedamdeset duje", a onda se pojavio i počeo raditi . To je stvarno bio užitak, a nakon što smo proučili bibliografiju, rekao je: „ja ću dati natuknice, a ti palamudi". Rukopis ove knjige pokazao sam velikom svjetskom stručnjaku Jonathanu Edmondsonu, koji je ocijenio da ovakav udžbenik nedostaje u svijetu te bi ga trebalo prevesti na engleski jezik.
- Malo je reći da su njegova predavanja bila zanimljiva. Sa strašću, šarmom i šalom kakvu nećete naći u svijetu on je svoje predmete živio a ne izvodio. Kad smo se vidjeli u rujnu znao je za svoju bolest ali se svejedno nije predavao, govorio je o idejama i člancima koje bi htio objaviti. Mislim da bi sve te ideje trebalo pretvoriti u djelo jer je riječ o velikom naslijeđu koje nam je ostavio u baštinu, zaključio je Vuković.
Prof. dr. sc. Anamarija Kurilić rekla je kako se radi o vrijednom djelu i za povjesničare, te će se već od sljedeće godine naći na obveznom popisu literature za Povijest Rima. Svoga nekadašnjeg predavača prisjetio se i doc. dr. sc. Ante Matan, koji će ga kao i mnogi drugi zapamtiti po klompama s gornjištem od teleće kože, ali i po nevjerojatnom fondu znanja kakvog će malo tko za života dosegnuti.