Potpuno subjektivno s pozicije građanke Grada Zadra i žiteljke gradskog naselja Novi Bokanjac promatram trenutna politička događanja, pri čemu najviše mislim na nedavno objavljene prostorne i prometne strateške planove i projekte, kao i na zaboravljena obećanja.
Naime, novi projekt rekonstrukcije Ulice Franje Tuđmana, kao i gradskih bedema, uz neuspjelu turističku atrakciju Ritu Oru, iz medijskih izjava lokalnih predstavnika vlasti je istisnuo probleme koji direktno utječu na kvalitetu života građana i građanki na „rubnim dijelovima grada“.
Te iste gradske četvrti godinama se suočavaju s problemom smrada i troškova pražnjenja septičkih jama, dok istovremeno u njima stanuju učenici/e, studenti(ce),radnici/e, parovi sa ili bez djece, umirovljenici/e i osobe s invaliditetom, dakle osobe koje su u nezavidnoj poziciji u društvu s potrebom socijalne podrške, u ovom slučaju one osnovne, infrastrukture.
Grad bez crnih jama, Zadar, tako to nije postao, unatoč najavama početka izgradnje kanalizacijskog sustava u 2019. godini, a na što nas s prvim većim kišama podsjećaju poplavljene ulice i podrumi.
Na probleme otpadnih voda i dvostukih financijskih nameta građanima/kama koji/e uz plaćanje za održavanje javnih komunalnih usluga koje im nisu dostupne, izdvajaju novac za te usluge privatnim poduzećima, nadovezuje se prometna nepovezanost .
Strateško gradsko (prometno) planiranje ne smije iz fokusa izgubiti građane i građanke koji tijekom cijele godine žive u Zadru, ekološku održivost i istinsko poticanje mobilnosti. Javni prijevoz, ionako nedostatan, ekološki je najbolje rješenje za prometno rasterećenje te financijski prihvatljivo rješenje za prometnu izoliranost gradskih naselja na sjevernom dijelu grada i za osobe koje se njime koriste. No ipak, za putovanje javnim prijevozom od Novog Bokanjca do Puntamike ili Supernove je potrebno u prosjeku oko sat i pol, u ljetnim mjesecima čak 2 sata i više.
Ukoliko se netko odluči na alternativne načine putovanja kao što je vožnja biciklom, što veliki broj sunčanih sati omogućuje, potrebno je razviti virtuoznost u izbjegavanju stupova ulične rasvjete, prometnih znakova i pješaka na nogostupima širine školske bilježnice formata A4 i vozila neprilagođene brzine te biti sklon adrenalinskoj vožnji jer biciklističkih staza gotovo i nema. Ovim se također direktno utječe na kvalitetu života građana i građanki Zadra, najviše na njihovu mobilnost.
Na kraju dolazimo do okidača za pisanje ovog otvorenog pisma, tekućeg projekta Tjedna mobilnosti kojim je moguće narednih još nekoliko dana besplatno koristiti uslugu Nextbike, a koja uz ostale navedene javne usluge ostaje nedostupna za građane i građanke od Sinjoretova i Crvenih Kuća, preko Plovanije i Bilog Briga, do Bokanjca i Novog Bokanjca.
I zato apeliram na predstavnike gradske vlasti koji nas uvjeravaju da je svaka turistička sezona uspješnija od one prethodne, da ta akumulirana sredstva napokon ulože u temeljna infrastrukturna ulaganja kojima će se poboljšati kvaliteta života zaboravljenog lokalnog stanovništva, ujedno i poreznih obveznika, jer mobilnost nije samo za turiste na bedemima, a prije Grada sporta, neka Zadar za početak postane Grad bez crnih jama.
(podaci poznati redakciji)