Kada sam prije petnaestak godina u Las Vegasu (SAD) razgovarala s gospodinom Markom Mandićem, tada mlađahnim iseljenikom iz Splita i građevinskim poduzetnikom u toj svjetskoj oazi kocke, veći dio vremena je tada govorio kako će se vratiti u Hrvatsku jer je u Ameriku otišao raditi i zaraditi, ali njegovo srce je u rodnom mu Splitu. S puno ljubavi govorio je o svome gradu i zemlji, raspitivao se za detalje života i poznate ljude...
Činilo se to, naravno, tada kao još jedna svakidašnja jadikovka hrvatskih ljudi koji u tuđini idealiziraju svoju domovinu i stalno sebi i drugima obećavaju kako će, čim budu mogli, stići i ostati kući.
Milijuni takvih po svijetu generacijama pričaju istu priču na svim kontinentima, a danas 52-godišnji Marko Mandić svoj je san ostvario. I ne samo d...