Prizor otprije nekoliko dana u splitskoj bolnici. Stari Ivo je zastenjao i prenuo sina Lovru koji je kratko usnuo s novinama u krilu. Lovre je otvorio oči i lagano se primakao ocu, sasvim blizu njegovog lica, dok nije osjetio topli dah na obrazu, pa se vratio natrag u stolicu pored bolničkog kreveta i nastavio čitati. Tu je proveo noć, s dopuštenjem doktora Jure Jelića, obiteljskog prijatelja koji je rekao da trebaju biti spremni jer je sada, nažalost, samo pitanje sata.
Ivo je za to vrijeme hodao kroz nekakvu maglu. Kad se magla razišla, vidio je da je na Marjanu, na Bambinoj glavici, gdje su njegovi nekad sadili krumpire i bob. Nekakvo mu se umiljato crno štene motalo oko nogu. Ivo ga je odmah prepoznao, našao ga je u Radunici, u ruševinama nakon savezničkog bombardiranja četrde...