StoryEditor
Svijetiz santiaga

Čile na pragu katastrofe: ‘Teško je, mnogi su izgubili posao, vlada siromaštvo. Strah nas je zime‘

25. lipnja 2020. - 18:27
INSTAGRAM

U Čileu, južnoameričkoj državi s 19 milijuna ljudi, vlada opsadno stanje.

Zbog karantene i gubitka poslova ljudi su izašli na ulice, što je dodatno pogoršalo situaciju jer ih se na kraju još više zarazilo.

Prosvjednici su, kažu, svjesni da će se bliskim kontaktom zaraziti, ali tvrde da im je svjedno jer bi ionako mogli umrijeti od gladi ili zbog neadekvatne liječničke skrbi.

Trenutačno u toj državi, koja graniči s Peruom, Bolivijom i Argentinom, ima oko 250 tisuća potvrđeno zaraženih, a umrlih je oko 5000.

Međutim, pojedini mediji navode da je brojka preminulih od bolesti COVID-19 puno veća. Primjerice, u Italiji je broj zaraženih oko 240 tisuća, a umrlih je oko 35.000 tisuća.

Ima li Čile tako dobru zdravstvenu skrb da su uspjeli bolje očuvati živote od kudikamo bogatijih Talijana? Malo vjerojatno, jer Čilenaci baš proteklih dana prosvjeduju zbog kolapsa zdravstvenog sustava.

Hrvati među višom klasom

U toj zemlji živi značajna hrvatska zajednica, oko 200.000 ljudi je hrvatskog podrijetla. Među njima je Alan Edwin Poyanco Kovačić, 33-godišnji Čileanac hrvatskih korijena, čiji je djed rođen u malenome mjestu pored Omiša.

- Sva javna zbivanja u Čileu odgođena su do listopada. Vlada je pojačala mjere kako bi se izravnala krivulja zaražanih. Sa strahom očekujemo zimu koja bi mogla biti jako teška - kaže nam Alan, koji se rodio u Punta Arenasu, a živi u Santiago de Chileu. Inženjer je zaštite okoliša.

U Santiagu su, radi ilustracije, sada dnevne temperature između 10 i 15°C, a najniže jutarnje oko 5°C. Zima u Čileu počinje tijekom lipnja, a najniže temperature bilježe se tijekom srpnja i početkom kolovoza. Dakle, tu zemlju možda čeka tek najteže razdobolje jer se pretpostavlja da će COVID-19, ali i gripa, najviše "napasti" u sljedećim mjesecima.

- Ljudi prosvjeduju jer Čile, kao i druge zemlje u našem okruženju, imaju veliku socijalnu nejednakost. Prosvjednici traže jednake mogućnosti i veće šanse za siromašne, više mogućnosti za obrazovanja i besplatno zdravstvo. Čile je trenutačno jedna od najskupljih zemalja za život. Vlada od prošlog tjedna plaća mjesečno 130 dolara za one koji su ostali bez posla. Također, puno je radnika koji su došli sezonski raditi u Čile iz drugih, okolnih zemalja, poput Perua i Bolivije. Izgubili su posao i sada se ne mogu vratiti u svoje zemlje jer su blokirane granice zbog koronavirusa - kaže Alan, kojega smo upitali i kako živi hrvatska zajednica.

image
AFP

Navodi da dijele sudbinu Čilea. No, ipak, hrvatska zajednica, navodi Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ugledna je useljenička skupina koja ima svoje predstavnike i u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, u kulturi, umjetnosti, obrazovnom sustavu, crkvenoj hijerarhiji i poduzetničkim krugovima. Dakle, moglo bi se reći da dobar dio Čileanaca hrvatskog podrijetla pripada višoj klasi.

- Hrvati su došli u Patagoniju i na sjever Čilea. Radili su u rudarstvu (vađenje zlata), poljoprivredi, stočarstvu. Moj djed Borislav Milovan Kovačić Munitić imao je rudnik zlata, bio je uspješan. Imam obitelj u Omišu i Splitu. Prošlo ljeto sam boravio u Hrvatskoj - navodi nam Alan, dodajući da mu je djed u Čile došao 1937. godine.

Na rubu kolapsa

Vratimo se na koronu. Tamošnji mediji pišu kako je sve veća potreba za lijesovima. Većina infekcija i smrti koncentrirani su u glavnom gradu Santiagu (5,5 milijuna stanovnika). Čile svakodnevno provodi čak 20.000 testova virusa.

Zdravstveni radnici i civilne vlasti, prenosi agencija AP, priznaju da njihov napor u borbi protiv virusa propada, posebno u pronalaženju i izoliranju onih koji dođu u kontakt sa zaraženim ljudima. Stoga se virus nekontrolirano širi.

Drugi mediji navode da je pandemija gurnula čileanski medicinski sustav blizu propasti - jedinice intenzivne njege su na pragu pucanja, a dio građana nema pristup dobroj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi. Piše se i kako su u Čile koronu donijeli dobrostojeći putnici koji su ljetovali u Europi. U početku, kada se činilo da se relativno jednostavnim mjerama moglo zaustaviti širenje, vlada nije poduzela ništa i virus se nekontrolirano proširio.

"Nakratko smo imali mogućnost zaustaviti širenje ove bolesti", rekao je za AP Pablo Villalobos, istraživač javnog zdravlja na Harvardu i savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije. "Bila je to izgubljena prilika." Virus se početkom svibnja počeo gotovo nekontrolirano širiti preko Santiaga, čemu je dodatno pomoglo odbijanje vlasti da se zatvori javni prijevoz u kojemu se "natiskane" voze tisuće Čileanaca i sezonskih radnika iz susjednih zemalja.

"Vlada nije poduzela potrebne restriktivne mjere", rekao je Claudio Castillo, sveučilišni stručnjak za javno zdravstvo. Kazao je da je vlada uputila zbunjujuće javne poruke zbog kojih su mnogi Čileanci vjerovali da će samo stariji ljudi s komorbiditetima (drugim teškim bolestima) loše proći, a navodilo se i kako bolnice imaju dobre kapacitete.

image
AFP

I jedno i drugo pokazalo se kao neistina.

Piñera kao Trump

Vlada predsjednika Sebastiana Piñere u travnju je ignoriala upozorenja i država je funkcionirala kao da zaraze nema. Piñera je postupio skoro kao i brazilski predsjednik Jair Bolsonaro koji je odbio uvesti mjere kontra pandemije pa je ona buknula, a sve jer je slijedio svog uzora Donalda Trumpa.

Naravno, COVID je najteže pogodio SAD.

No, takve zdravstvene politike triju predsjednika ne trebaju čuditi jer sva trojica pripadaju desnom političkom spektru kojemu je najvažniji kapital, a tek onda zdravlje nacije.

Međutim, odgađajući poduzimanje preventivnih mjera napravili su štetu i ljudima, ali i kapitalu, jer je neminovno uslijedilo totalno zatvaranje, puno gore od onog koje bi bilo da su ga poduzeli na početku epidemije.

Čile je konačno uveo karantenu sredinom svibnja kada su slučajevi počeli skakati na tisuće dnevno, navodi agencija AP. Sada se čak prijeti i zatvorom ljudima koji se ne drže preventivnih mjera.

Hrvati u Čileu


Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske navodi da je procjena Ministarstva vanjskih poslova Čilea da u toj zemlji živi više od 200.000 osoba hrvatskog podrijetla.

Riječ je o trećoj, četvrtoj, u pojedinim slučajevima i petoj generaciji potomaka hrvatskih doseljenika. Pripadnici prve generacije doseljenika gotovo su izumrli, a novopridošlih doseljenika gotovo da i nema.

- Prvi Hrvati koje možemo smatrati iseljenicima stigli su na Ognjenu zemlju privučeni 'zlatnom groznicom' početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća. Priljev tih imigranata uslijedio je nakon otkrića nalazišta zlata na otoku Lenox.

Razočarana u tom smionom pothvatu, većina doseljenika napustila je posao nastanivši se u Punta Arenasu i Porveniru na prostranim posjedima (estancias), gdje je bilo dosta mogućnosti zaposlenja u stočarstvu.

Sljedeći veći val emigracije iz Hrvatske u Čile zbio se početkom 20. stoljeća, kada je zavladala filoksera (lisna uš koja napada isključivo vinovu lozu) na otoku Braču, a propali vinogradi otjerali su u svijet dobar dio seoskog pučanstva koje je pojačalo hrvatske naseobine u krajnjim točkama Čilea, od Punta Arenasa do Arice.

Nakon Prvog svjetskog rata, s obzirom na promijenjene prilike, oslabio je priljev doseljenika, a nakon Drugog svjetskog rata praktički iseljavanja iz Hrvatske u Čile nije ni bilo. Velik broj obitelji hrvatskih iseljenika preselio se u čileanski glavni grad, tako da danas najveći broj hrvatskih potomaka u Čileu živi upravo u Santiagu.

No, prisutnost hrvatskih potomaka, odnosno njihov udio u stanovništvu Punta Arenasa (danas broji oko 60.000 hrvatskih potomaka) i Antofagaste je mnogo izraženiji. Nešto je manja hrvatska zajednica u Iquiqueu, a relativno skroman broj osoba hrvatskog podrijetla živi u Sereni, Concepcionu i Vini de Mar, iako ih se praktički može pronaći na cijelom području Čilea - navodi Državni ured.

U Čileu postoji velik broj hrvatskih udruga:
- Santiago: Estado Croata
- Punta Arenas: Club Croata
- Antofagasta: Sociedad Croata de Socorros Mutuos
- Iquique: Club Croata

Učiteljica sam i hranim susjede


'Ako nas ne ubije virus, ubit će nas glad' ili 'Piñera je ubojitiji od korone' piše na plakatima prosvjednika u Santiago de Chileu, prenosi pak njemački Deutsche Welle, ističući da su prvi veliki prosvjedi održani sredinom svibnja u predgrađu El Bosque na jugu glavnoga grada, ali odande se sve više šire.

Nazivaju ih 'cacerolazo', tj. 'lončari', jer ogorčeni građani na prosvjede donose svoje prazne lonce i na taj način simboliziraju da im je uz koronu najveći problem kronična glad.

DW podsjeća da se zaraza najbrže širi u najsiromašnijim četvrtima na rubu grada kao što su El Bosque, San Bernardo, Puente Alto, La Pintana...

Stephanie Hurtado (31) je predsjednica jedne udruge susjeda u četvrti La Pintana. Proteklih se dana tamo učestalo održavaju prosvjedi: 'Mnogi su izgubili posao. Prodaju ono malo što imaju na sajmovima jer više nemaju što jesti', kaže ona njemačkom medijskom servisu. Ona živi u jednom 'poblaciónu', stambenoj zajednici kakvih je mnogo u siromašnim i radničkim četvrtima. Na 35 četvornih metara živi između šest i četrnaest osoba. Njoj je doslovno nemoguće držati se samoizolacije. 'Jedan uvijek mora van kako bi zaradio za kruh. A ako se ta osoba zarazi, zarazit će i sve nas. Već dugo tražimo više socijalne pravde. Pandemija koronavirusa samo je još pogoršala našu nevolju i pokazala što je doista socijalna neravnopravnost', kaže Hurtado, koja je učiteljica i još ima svoje radno mjesto. 'Polovicu svojih prihoda dajem za hranu za svoje susjede. Moramo se međusobno pomagati jer nas je država ostavila na cjedilu.'

Dok mnoge europske države pokušavaju pomoći već i tako što poduzećima barem djelomično opraštaju doprinose za zaposlene kako bi ljudi zadržali radna mjesta, vlada Čilea je dekretom usvojila zakon koji ide u sasvim drugom smjeru: tvrtkama je dopušteno 'zamrznuti' radne ugovore zaposlenima, što znači i da ne primaju nikakvu plaću. To praktično znači da je stopa nezaposlenosti dostigla najvišu razinu u posljednjih deset godina, a i taj zakon je samo dio problema.

Jer u Čileu dobra trećina zaposlenih radi zapravo 'na crno', bez ikakvih ugovora. A golema većina njih sada je bez ikakvih prihoda.

Izdvojeno

09. kolovoz 2020 05:51