Sigurnost NE Zaporižja može biti ugrožena jedino ako ruske snage prekinu dalekovod - rekao je Tonči Tadić za Jutarnji list.
Rušenje brane Kahovka nije prijetnja sigurnosti nuklearke Zaporižja, tvrdi dr. Tonči Tadić, nuklearni fizičar Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
- Sigurnost nuklearke Zaporižja nije dovedena u pitanje iz dva razloga. Prvo, reaktori su pogašeni i hladni, dakle ne postoji opasnost u smislu njihovog hlađenja. Drugo, nuklearka Zaporižja ima vlastito, malo akumulacijsko jezero iz koga se hladi i u kome je razina vode ista. Razina vode u tom jezeru ovisi o dotoku vode iz Dnjepra što pak ovisi o dvije hidroelektrane uzvodno koje kontroliraju Ukrajinci. Sigurnost NE Zaporižja može biti ugrožena jedino ako ruske snage prekinu dalekovod - rekao nam je Tonči Tadić koji je trenutno u Granadi na službenim pregovorima hrvatskog i španjolskog tima za DONES ((DEMO Oriented Neutron Source), ključnog uređaj za razvoj fuzije,
- No, ovo pokazuje da ne postoji neko zlo koje Putin nije voljan napraviti Ukrajini. Drugo, ovim je onemogućena opskrba Krima vodom. Krim se napaja kanalom koji kreće od same brane i iz kojeg voda slobodnim padom ide prema Krimu. Padom razine vode u akumulaciji dva milijuna ljudi na Krimu ostaje bez vode. To je dokaz da rusko vodstvo na zanima sudbina stanovništva, čak ni na teritorijima za koje tvrde da su Rusija – naglasio je Tonči Tadić.
Taktika iz Drugog svjetskog rata
Inače, ovo se ne događa prvi piut - od 20.000 pa do 100.000 ljudi poginulo je kad je Staljinova tajna policija u kolovozu 1941. digla u zrak moćnu "Lenjinovu branu" na Dnjepru u Zaporižju, kako bi zaustavili napredovanje njemačkih nacističkih snaga. Evakuiran je Dnjepropetrovsk, a plimni val poplavio je sela uz Dnjepar 23. kolovoza 1941. Službeni broj poginulih nikad nije objavljen.
Rušenje brane bila je spektakularna poruka svijetu o spremnosti Sovjetskog Saveza da se odupre nacizmu. To je u tom trenutku bila najveća hidroelektrana u Europi i treća najveća na svijetu. "Dnjeprostroj je bio gotovo predmet obožavanja sovjetskog naroda. Njegovo uništenje pokazuje volju za otporom koja nadilazi sve što smo zamislili. Znam što je ta brana značila boljševicima. Bila je to najveća, najspektakularnija i najpopularnija od svih golemih projekata prvog petogodišnjeg plana", napisao je tih dana američki novinar H. R. Knickerbocker. Rusima je to bilo emocionalno teže nego što bi nama značilo da Roosevelt naredi uništenje Panamskog kanala, dodao je Knickerbocker.
Dok su se nacističke trupe 1941. približavale Zaporižnji, Moskva je poslala agente NKVD da dignu u zrak branu hidrolektranu Dnjeprostroj i tako privremeno odsječe grad od napadača. Povjesničar Vladislav Moroko kaže da su Boris Epov i Aleksandr Petrovski požurili s dizanjem brane u zrak u strahu od Staljina. Manje su se bojali njemačke invazije, nego opasnosti da brana padne u nacističke ruke tako da oni više ne mogu izvršiti Staljinovo naređenje. Brana je osiguravala u to vrijeme najsnažniju hidroelektranu u Europi, izgrađenu 1932. kao jedan od najvažnijih simbola sovjetske ere. Hidroelektrana bila je temelj elektrifikacije i snažne industrijalizacije tog područja, a za njezinu izgradnju posebno se zalagao Lenjinov suradnik Lav Trocki.
Radio Slobodna Evropa prenosi kako se u Ukrajini spore oko opravdanosti rušenja brane 1941. Šef regionalnog ogranka Ukrajinske komunističke partije Oleksij Baburin rekao je da u to vrijeme nije bilo nikoga tko bi branio Zaporižnju, gotovo da nije bilo vojnika koji su mogli zaustaviti Nijemce. Zato je dizanje brane u zrak, tvrdi on, bilo nužno kako bi se osigurala evakuacija. No brojni povjesničari to odbacuju, tvrdeći da je operacija bila loše tempirana i da nacističke trupe nisu u tom trenutku planirale zauzeti grad - piše Jutarnji list.