Kad smo te 1996. godine kao reporteri Slobodne Dalmacije stigli na podvodni arheološki lokalitet Gnalić, na istraživanje potonuloga mletačkog trgovačkog broda koje je tada pokušao oživiti, nažalost sada pokojni, arheolog dr. sc. Zdenko Brusić, ugledali smo gumenjak sa stranim roniocima opremljenima bocama koji su, bilo je očito, ronili, ili su to upravo namjeravali učiniti, na mjestu jednog od najsenzacionalnijih podvodnih arheoloških lokaliteta na Jadranu, pa čak i u čitavom svijetu.
Dvadeset godina poslije
Dr. Brusić se strašno uzrujao i doslovno je vičući potjerao češke ili poljske ronioce – teško se sada sjetiti – s pozicije gdje su se, na oko dvadesetak metara dubine, nalazili ostaci trgovačkog broda koji je potonuo prije 400 godina.
– Gubite se odavde, ovo je zabranjena zona za ronjenje – povikao im je dr. Brusić, ali to su strani ronioci, bilo je vidljivo, vrlo dobro znali. Otišli su, a mi smo se tada zapitali hoće li se, oni ili neki drugi, opet vratili na isto mjesto, pa zaroniti radi – krađe? Jer brodolom kod Gnalića je od pronalaska ostataka broda 1967. godine mamac mnogima koji bi željeli oteti dio toga neprocjenjivog kulturno-povijesnog blaga zakopanog na morskom dnu.
Gotovo dvadeset godina poslije, opet odlazimo na isto mjesto arheološkog lokaliteta kod Gnalića, gdje najopsežnije istraživanje do sada i trenutno najveće takve vrste u Mediteranu predvodi doc. dr. sc. Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Čitav međunarodni tim istraživača okupljen oko projekta “Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansnog svijeta” već dva mjeseca svakoga dana neumorno radi na lokalitetu. Okrugli stakleni prozori, fragmenti luskuznog posuđa i čaša, kolekcija vrlo zanimljivih naočala toga doba, naprstnjaci, pečatnjaci, škare za rezanje fitilja, zvonca za sokole, britve, ukrasni predmeti, perlice, stakalca, dijelovi svijećnjaka, dijelovi amfora, komadi drvene oplate broda, jako puno sirovine za proizvodnju boje, ali i čitavi topovi... samo je dio od ukupno dvanaest tisuća predmeta koji je do sada izvađen iz mora i evidentiran, proučen i analiziran, te sačuvan od zaborava.Strašno je opsežna operacija koju predvodi dr. Radić Rossi. Istraživači su organizirani gotovo na način vojnog ustroja jer se u zadanom vremenu (i financijskim sredstvima) pokušava izvući maksimum. Svaki dan počinje jutarnjim brifingom na unajmljenom brodu “Jure”, logističara Nike Babare iz Biograda, gdje se ukrcavaju arheolozi ronioci, boce, oprema, ronilačka odijela... Nakon detaljnog plana, koji dan prije do kasno u noć priprema dr. Radić Rossi, ekipa odlazi iz Tkona, iz istraživačke baze gdje rade i žive – a koju im je spasonosno osigurala općinska uprava Tkona – brodom na lokalitet i prema točno utvrđenom rasporedu započinju uroni.
Velikim podvodnim “usisivačem” pažljivo se uklanja morski mulj i analizira teret broda. Sve se neumorno skicira i evidentira, a najzanimljivi predmeti vade se na površinu, kako bi se obradili i zatim uputili na postupak konzervacije. Treba paziti na dekompresiju, ronjenje u takvim uvjetima težak je fizički rad, a sve to opet iziskuje velika novčana sredstva i organizacijske sposobnosti koje graniče s nemogućim.Lokalitet Gnalića neopisivo je zanimljiv i poznat je arheolozima u svjetskim razmjerima. Kao i svaki brodolom, tako je i potonuće trgovačkog broda “Gagliana Grossa” u vlasništvu mletačke obitelji Da Gagliano – prava misterija. Nalazište je prvi put otkriveno 1967. godine, a tek je 2011. godine, nakon okruglog stola na temu iznimno značajnog brodoloma održanog u Biogradu na Moru, pronađen način za nastavak podvodnog istraživanja što je dr. Radić Rossi pripremala još 2006. godine. Mnogi su zadarski i šibenski stručnjaci pokušali rasvijetliti tajnu brodoloma kod Gnalića, od Ksenije Radulić i Ive Petriciolija do Sofije Petricioli i Božidara Vilhara, uz sudjelovanje arheologa Zdenka Brusića, Zlatka Gunjače, ronilaca Jerka Domančića i Dubravka Balenovića, Kluba sportskih ronilaca Kornati...
O kojem se brodu radilo, gdje je plovio i zašto? Zašto je potonuo, što se i kako dogodilo i – što je sve brod i za koga prevozio? Puno pitanja, još više odgovora. Dok su se godinama izmjenjivale kampanje podvodnih istraživanja, velika “bitka” za istinu brodoloma kod Gnalića vodila se i u – Državnom arhivu u Veneciji.Požar u haremu
Preokret se dogodio kada je talijanski povjesničar Astone Gasparetto u mletačkim arhivima uočio podatak o brodolomu broda “Gagiana” (Gaiana ili Gagliana) između Biograda i Murtera, koji se dogodio krajem listopada ili početkom studenoga 1583. godine. To je bio početak identifikacije broda koji se nastavkom arhivskih istraživanja proteklih godina potvrdio. Potonuli brod je “dobio” ime i prezime, a i saznanje da “Gagliana Grossa”, kako se najčešće nazivao u dokumentima, nije bila galija kako se dugo mislilo, nego se radilo o trgovačkom brodu u vlasništvu obitelji Da Gagliano, dok je pridjev Grossa značio da je riječ o brodu nosivosti 1200 mletačkih bačava, tj. oko 720 tona, što znači da je bio dug oko četrdeset metara.Kamo je i zašto krenula “Gagliana Grossa”, veliki brod za to vrijeme, prvobitno izgrađen 1569. godine u Veneciji za trojicu vlasnika?
– Nekoliko mjeseci prije brodoloma, u svibnju 1583. godine, u požaru je stradao stari harem turskog sultana Murata III. Sultan je bio ljubitelj lijepih žena i draži su mu bili tjelesni užici od državničkih poslova, pa je dao naručiti tada najbolju opremu za novi harem, prije svega prozorska stakla i drugu opremu od čuvenih mletačkih staklara. Stvar je podignuta na najvišu razinu – osobno je veleposlanik Mletačke Republike u Carigradu Giovanni Francesco Moresini zatražio odobrenje mletačkog Senata za narudžbu po nalogu velikog vezira Sijavuš-paše, za kojega se vjeruje da je bio hrvatskog podrijetla. Senat je nakon mjesec dana odobrio narudžbu te je isporučeno 5000 okruglih prozorskih stakala za obnovu harema. Prozori, ali i drugo staklo iz mletačkih radionica za carigradsko tržište, te najfinija tkanina kao dar Mlečana Muratovoj majci, sultaniji Nurbanu, ukrcani su na brod “Gagliana Grossa” zajedno s drugim teretom. Ipak, plovidba od Venecije do Carigrada nekoliko se puta odgađala, ne zna se zašto, tako da je na zadarsko područje brod stigao neposredno prije zimske zabrane plovidbe koja je počinjala 5. studenoga i završavala 20. siječnja. Nadomak Gnalića, brod je potonuo vjerojatno se razbivši o stijene. Je li uzrok bila oluja ili je nešto drugo posrijedi, još se istražuje, ali zbog havarije stakla za harem nisu stigla do Carigrada – kaže dr. Radić Rossi.Brodom je zapovijedao kapetan Alvise Finardi, iskusni moreplovac, koji je i prije Gnalića preživio čak dva brodoloma. “Gagliana Grossa” bila je nakrcana skupocjenom robom, prevozila je čak i vrlo vrijednu pošiljku dijamanata, pa je moguće da je kapetan, za kojega su pronađeni dokazi da je živio iznad svojih mogućnosti, namjerno potopio brod. Finardi je bio i veliki prijatelj s Ivanom od Vrane, imućnim poduzetnikom u Veneciji i admiralom na zapovjednom mletačkom brodu u slavnoj Bitci kod Lepanta, porijeklom upravo iz Vrane kod Biograda na Moru. Zanimljivo je da je Finardi s petoricom poduzetnika poslije ušao u zajednički posao i 29. veljače 1584. godine osnovao trgovačko pomorsko društvo te ponovno postao kapetan, ali ne više za obitelj Da Gagliano. Umro je, što se kaže, u postelji, pronađen mu je i grob – odmah pored grobnice njegova prijatelja Ivana od Vrane! Je li brodolom bio namještaljka, ne zna se, ali ljudske kosti pronađene u brodskoj oplati u kampanji 1973. dokazuju da se nisu svi poput kapetana spasili.
– Čim je brod potonuo i glas o tome stigao u Mletačku Republiku, pokrenuta je opsežna akcija spašavanja dragocjenosti. Iako je roba bila osigurana, za posebno vrijedne predmete poput dragulja organizirana je akcija vađenja, za što je bio angažiran poznati Manoli zvan Fregata, rodom s Krete. U prosincu 1583. i u siječnju 1584. godine on sa svojim timom od dvadeset ljudi spašava najvrjedniji dio tereta s toga broda. U kakvim je uvjetima ronio, može se pretpostaviti kada se zna da se geološki gledano to razdoblje danas naziva malim ledenim dobom. Njega zanimaju dragulji evidentirani kod brodskog pisara Šimuna Fazanića, podrijetlom s Hvara, jer je i sam plaćen prema postotku vrijednosti tereta koji spasi. Sve se to mora prijaviti zadarskim vlastima koje također imaju pravo na dio vrijednosti pronađenih na njihovu području, a čak su i senjski uskoci čuli za vrijedan teret, pa spasioci traže od Venecije da pošalju naoružanu galiju kako bi ih čuvali. Izvadilo se i jako puno tekstila koji se mjesecima cijedio u Zadru. Naposljetku, najdragocjeniji teret “Gagliane Grosse”, škrinjica s draguljima i zapečaćeni zavežljaj sličnog sadržaja koji nije bio službeno zaveden u popisu brodskog tereta – stiže u Veneciju, ukupne vrijednosti 7.200 dukata. Draguljima iz Perua trgovao je poznati trgovac Guglielmo Helman s Antoniom Parutom iz Carigrada – kaže dr. Radić Rossi i nastavlja:Uključeni i volonteri
– Kolika količina nalaza još leži na morskom dnu, svjedoči činjenica da je do sada riječ zapravo o desnom boku broda od kojeg smo mi istražili jedan manji krmeni dio i sad se krećemo duž kobilice. Pokušavamo utvrditi koliki je očuvani dio kobilice, odnosno dužinu čitavog broda. Već smo ušli u trag gredama prve palube. Nije stvar samo u količini atraktivnih predmeta, vrijednost brodskog tereta u desnom boku broda vodi nas zapravo u ondašnju Europu, Mediteran, a i šire. U priču o brodolomu uključeno je mnogo europskih država i važnih gradova i ličnosti toga doba. Upravo je zbog toga pokrenut projekt pod nazivom “Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansnog svijeta”, jer je želja istraživača stvaranje edukacijsko-prezentacijskog i istraživačkog centra u kojem bi se proučavanjem nalaza brodoloma kod Gnalića zapravo oživila kasnorenesansna povijest Europe, a s tim vezano i nevjerojatno bogat kulturni i i povijesni aspekt toga doba i ljudi koji su tada živjeli.U prilici smo, ako bude volje, ali i mudrosti i odlučnosti, stvoriti jednu svjetsku arheološko-prezentacijsku senzaciju, pri čemu bi posebnu ulogu imala upravo Općina Tkon na čijem se području i nalazi otočić Gnalić, te Grad Biograd na Moru, ako pokaže dovoljno interesa za tu vrijednu inicijativu. U Tkonu smo osnovali i jedan Institut za pomorsku baštinu, pod imenom Ars Nautica. Preko Hrvatske zaklade za znanost pokrenut je i projekt Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje (Archaeology of Adriatic Shipbuilding and Seafaring ili skraćeno “AdriaS”), u okviru kojega se proučavaju i ostaci broda potonulog kod Gnalića. Imamo već četiri godine vrijednu podršku Ministarstva kulture, ali i mnogih drugih institucija, a vrlo nam je važan odaziv volontera iz čitave Europe koji bez naknade dolaze i omogućuju da se projekt širi dalje. Među njima se posebno ističe njemačka Udruga za promidžbu podvodne arheologije (FUWA), te Arheološka udruga Ravene (GRA) – kaže dr. Irena Radić Rossi.
– Pečat znači da se tu nalazila roba koja je ocarinjena od strane Mletačkog senata. Na prednjoj strani je znak dužda i svetoga Marka, a iza je natpis Nicole de Pontea kao dužda. Ovo što imamo u Tkonu je samo mali dio nalaza s broda. Sve bi to, zajedno s izlošcima u Zavičajnom muzeju Biograda, trebalo objediniti u jednom prikladnom prostoru i sve to prikazati. Brod je prevozio i puno sirovina za proizvodnju boja. Mletačka Republika bila je renesansni centar gdje su djelovali mnogi umjetnici. Gnalić je jedino nalazište na svijetu gdje su pronađene te sirovine u izvornom obliku u kakvom su iznesene iz radionice. Bile su u bačvicama ispunjenim slamom, a pronađena je sačuvana čak i – slama.
Postoje čunjići olovnog bjelila, kositrene šipke i sve je to služilo za proizvodnju pigmenta boje. Pronađene su i velike bačve crvenog okera ili hematita za crvenu boju, a dolje na dnu ima i jako puno žive. Također smo potvrdili i postojanje arsenova sulfida, tako da smo uveli dodatne mjere opreza: maske, rukavice... Nalazište nakon vađenja nalaza svaki put moramo zatrpati vrećama s pijeskom kako bismo ga sačuvali – kaže Katarina koja je toga dana uspješno diplomirala upravo na temi pronađenih sirovina kod Gnalića za pigmente boja...
Iako raspolaže s fascinantnim arheološkim lokalitetima, Hrvatska zapravo nikada nije imala dovoljno novca za ovakve projekte, a upitno je bilo koliko je javnost (i vlast) bila svjesna o koliko je važnim projektima riječ i koliko bi oni značili za kulturu, pa i za turizam.
Međunarodni tim istraživača okupljen oko projekta 'Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansnog svijeta' već dva mjeseca svakoga dana neumorno radi na lokalitetu