Šetajući obalom u Petrčanima ne možete ne primjetiti na plaži naslagane neobične skulpture od kamena koje se bore sa silom teže. Kao neki morski stalaktiti ili stalagmiti, svejdeno. Strše iz mora u zrak kako neki rogovi morskih zvijeri. Dugo vremena bilo je nepoznato kako nastaju i tko stoji iza toga. Sve dok nismo upoznali čarobnjaka s plaže, 64-godišnjeg Vladu Horvatovića koji je svojim hobijem zaintrigirao brojne prolaznike i ostavi im upitnike nad glavom. Jer svi se pitaju kako je moguće da te kule od kamenja stoje bez ikakvog ljepila?
- Već 15 godina slažem kamenja, a sve je počelo kada sam jednog dana sjedio na plaži u moru i počeo se igrati s manjim kamenčićima. Slagao sam jedne na druge tražeći njihovu ravnotežu pa sam odlučio prijeći na veća i teža kamenja jer mi je to bio novi izazov. Kamenja nisu zaljepljena niti povezana ni sa čim, jednostavno tražim njihovu ravnotežu, započinje svoju priču Vlado Horvatović koji je inače iz Ivanić Grada, a ljeta provodi na otoku Viru.
Amaterski kipar svoje "morske kaktuse", kako ih naziva, radi na Viru, ali ih radi i u Petrčanima svaki put kad prođe autobusom, a to je par puta mjesečno.
- Lud sam za kamenom i svaki put kada ga primim sam mi govori da moram nešto s njim napraviti. Osjetim njegovu težinu i visinu, u rukama osjetim njegov centar i odmah znam kako ga postaviti. Instalacija mi ne uspije svaki put iz prve, nekad imam po dva tri pokušaja, ali ne odustajem dok je ne napravim do kraja, kaže Vlado dodajući kako se vrlo često znao i ozljediti jer bi mu kamen pao na nogu, ali naviknuo se na to. - To mi je sada normalno – kaže.
Objašnjava kako je najbitnije imati strpljenja jer svaki kamen mora biti strogo centriran, a ako jedan ne valja sve pada. Najviša kompozicija bila je visoka dva metra, koliko on rukom može doseći, a najteži kamen s kojim je radio je težio desetak kilograma.
- Motiviraju me ljudi i njihove reakcije. Mnogi se začude i misle da koristim ljepilo, stavljam šipke ili je to nekakva magija. Vrlo često rastavim instalaciju samo kako bi im pokazao da je to samo stvar ravnoteže, ali opet ima onih koji ne vjeruju. Stranci najviše reagiraju pa me čak jednom desetak Japanaca cijeli dan fotografiralo i gledalo kako ja to radim, nisu se mogli prestati čuditi.
A ne možemo ni mi...