Zubatac od nekih šest-sedam kila, kovač od kila pa grdobina od skoro dva kila. Na zadarskoj peškariji, na banku kod popularnog Miće, stvorila se gužva: Doris Pinčić Rogoznica samo za "Reflektor" snima mali fotosession s morskim kapitalcima. Prodavači je pitaju za nove uloge, turisti zagledavaju, prilaze joj roditelji s djecom... svi se žele slikati s popularnom glumicom. Prirodna i jednostavna Doris svako poziranje rješava na opće zadovoljstvo.
- Ma ne bojim vam se ja šporkat ruke. Navikla sam ja svašta u životu raditi – govori nam ova lijepa i šarmantna 28-godišnjakinja dok joj s prsta visi velika grdobina. "Evo, slikajete se kod mojih školjaka" dobacije joj jedan sa susjednog banka. "Ne, ne. S grdobinom! Tema je: ljepotica i zvijer" odgovaramo.
Doris je glumica, nema tko je ne zna kao Laru iz "Larinog izbora", ali i odlična radijska i televizijska voditeljica. No od svih profesionalnih uloga najdraža joj je uloga majke trogodišnjeg Donata kojeg je, zbog razgovora za Slobodnu, nakratko ostavila kod bake. Otvorena, elokventna i vedra stvarno je magnet za pozitivne emocije. Dok prolazimo zadarskom tržnicom i ribarnicom nema tko je ne prepoznaje. Dozivaju je sa svih strana, ipak je ona domaća, rođena Zadranka, a njoj ništa nije teško.
- Ovo je Marinko, sukošanski maneken – šali se i pozira sa prodavačem povrća na zadarskoj tržnici, poznanikom koji preko vikenda svoju robu prodaje u zagrebačkim Utrinama.
- Preko vikenda kupujem kod njega u Zagrebu, a kada sam doma, opet kupujem kod njega. Zadarska tržnica je puno bolja od zagrebačke, ali ribarnica, nažalost, nije. Sve što je dobro iz mora ili ide restoranima ili ide u Zagreb – komentira.
Njenim ocjenam treba vjerovati. Po očevoj strani je bodulica s otoka Ugljana, dobro poznaje more i plodove mora, a obožava kuhati.
Može li se ovo nazvati odmorom? Sad smo vas dobili na sat vremena, kad završimo, već trčite na druge obveze?
- O, kako ne! Kako mi inače živimo, ovo je ipak odmor. U Zagrebu se općenito živi brzo, a i obiteljski smo ljudi. Posao ovisi o projektima, kada je snimanje za televiziju i radio, zna biti prava ludnica. Uz to svaki mjesec imam i desetak predstava. I suprug i ja radimo atipične poslove, nemamo klasično radno vrijeme, pa se kombiniramo. Ali smo prije svega fokusrani na naše "malo pleme".
Govorite o angažmanu na RTL televiziji, Narodnom radiju i...?
- Nastupam još u predstavi "Lutkica" Teatra Gavran i "Živjele su sretno" Scene Gorica, a tu su i razni voditeljski angažmani. S obitelji sam u Zadru do 5. kolovoza, onda idemo na turneju s predstavom Scene Gorica od sjevera do juga Jadrana. Čim se vratim u Zagreb, 16. kolovoza, kreće snimanje nove sezone kulinarskog showa "Tri, dva, jedan ... kuhaj". Bit će uskoro i nekih noviteta za RTL telviziju, ali o tome još uvijek ne mogu govoriti.
Nema vas u televizijskim serijama?
- Ne, napravila sam svjesni odmor od televizijskih serija. Imala sam ponuda, ali sam ih odbila. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv televizijskih sapunica. Naprotiv, jedna takva je mene lansirala, a te produkcije zapošljavaju veliki broj mojih kolega i trebamo biti zahvalni na tome. Jednostavno, u ovoj fazi života, kad mi je obitelj na prvom mjestu, nisam htjela ulaziti u projekte koji vas drže okupiranima cijelu godinu. Mislim da sam i ovako dosta zauzeta. Radim posao koji jako volim, a opet imam vremena za svoju obitelj. Zahvalan sam na prilici koju sam imala i što se tiče novih serija, nikad ne reci nikad. Važno je da se radi, bilo što. Za mene ne postoje manje vrijedni poslovi, ja znam šporkati ruke.
Na što aludirate?
- Radim od svoje 16. godine. Još dok sam bila u srednoj školi radila sam sezonske poslove, prodavala sama sladoled, pizza cut, dijelila letke, bila sam turistička animatorica, pomoćnica mađioničaru, nastupala sam kao akrobatkinja kad su me spuštali s zvonika zadarske katedrale, vodila sam dječje programe... Prvi honorar sam zaradila kao servirka u turisičkom naselju Zaton kod Zadra u restoranu "Kruške i jabuke" poznatog kuhara Matka Perića.
Kako su vam ti poslovi pomogli u kasnijoj karijeri?
- Sve su to neke lekcije koje treba u životu proći. Na akademiji su nam rekli da tko nije konobario barem mjesec dana u životu da to obavezno napravi za praksu kako bi stekao dojam što znači zaraditi za kruh i služiti ljudima. Ja uspjevam zaraditi svoj novac od 16 godina, a to iskustvo pomoglo mi je u ovome što danas radim. Sjećam se dok su drugi izlazili vani ja sam trčala doma jer sam ujutro morala negdje raditi. Takve stvari te izgrade kao čovjeka, a ja volim raditi, volim nešto stvarati.
Recimo, pripremiti dobar ručak...?
- Da, moj muž kaže da sam najsretnija kad kuham, kad spremam nešto za 15 ljudi. To je moja meditacija. Zato mi je i projekt "Tri, dva jedan kuhaj", jako drag, od svih koje sam do sada radila na telviziji, tu se najbolje osjećam, atmosfera je dobra i ispred i iza kamere.
Hrana vas općenito zanima, vidim da ste na tržnici doma...
- Obožavam hodočastiti na pjacu, kupovati sezonske i lokalne namirnice. Nisam ja nikakvi kuharski genije, ali za sebe i obitelj kuham dobro. Ako je domaća namirnica, recimo domaće jaje, spremna sam je platiti i pet kuna, ali falšete koji se izdaju za prave ne volim.
Zaintersirali ste nedavno javnost pričom o svom ocu domaru koji vas je školovao loveći ribe i mekušce. Rekli ste da vas je hobotnica praktički odškolovala?
- Strašno sam ponosan na svoje roditelje. Mi smo radnička obitelj, a nas je troje djece. Najstarija je sestra Kristina (36), pa ja i brat Stipe (22). Našim roditeljima nije bilo lako podizati nas troje, pogotovo u vrijeme nakon rata, kad su se gubili poslovi. Moj otac nikad nije stao i očajavao niti je zbog toga pao u depresiju. Vrlo je načitan i inteligentan i nikad se ničega nije sramio raditi da bi stavi kruh na stol. Mi smo prava temperamentna, mediteranska obitelj. Spremni smo se i posvaditi, ali i o svemu međusobno razgovarati.
Vaš suprug se nedavno uključio u rapravu između Bruna Šimleše i Lidije Bačić. Najprije je stao na njegovu stranu, a onda se naglo povukao...
- Ne želim govoriti o tome. Nastojim maksimalno zaobilaziti skandale. Ovaj posao ne radim zbog slave, radim ga zato što ga volim. U slavi ima puno toga lažnog, slava je prolazna i varljiva. Nisam savršena ni bezgrešna, ali imam iste prijatelje i danas kao i prije početka rada na televiziji. Volim svoj posao, dobro se osjećam na pozornici, ali nisam o tome ovisna. Naš profesor na akademiji, Boro Stjepanović, jednom nam je rekao: "Tko je dobar na sceni nema potrebe izvan scene raditi kerefeke".
Danas se čini nemoguće zamisliti život javnih osoba bez društvenih mreža. I vi ste tome izloženi...
- Jesam. Klikovi su nam svima postali super važni. Vidljivost na društvenim mrežama, lajkovi. Piramida je tako danas postavljena i teško je to promijeniti. Ja sam aktivna na Instagramu, koristim ga kao galeriju svojih fotografija.
Često ste na njima sa sinom Donatom. Je li to dobro?
- Sigurno da nije dobro što su nam Instagram i Facebook napravili od života, ali tako današnji svijet funkcionira. Izmijeniti ga ja ne mogu. Znate kako kažu: Jaši tog tigra, ako si ga zajašio. Nikoga za ništa ne optužujem niti osuđujem, niti mislim da je itko rođen zao, ali da frustracije ljude čine svakakvim. To je činjenica. Na Facebook svi uđemo kao normalni ljudi, a s njega izlazimo kao suci.
Na Puli je upravo prikazan film Anđela Jurkasa "Fuck off, I Love you" u kojem igrate sporednu ulogu. Kako je došlo do te suradnje?
- U filmu nastupam u ulozi Ene, jedne od ljubavnica glavnog junaka. Moje je snimanje trajalo četiri dana i to sam radila prije gotovo godinu i pol dana. Film još nisam u cijelosti vidjela, a Jurkasa poznajem otprije. Radila sam na njegovim filmu "Zbog tebe" u kojem sam zapravo statirala. Jurkas je zanimljiv redatelj, veliki kretivac, ide mimo struje. Mislim da treba podržati rad takvih umjetnika. Žao mi je što živimo u društvu koje drugima spotiče nogu. Jurkas je nazavisnjak i sve ono što je danas mainstream, nekada je bilo dio nezavisne scene.
Gdje se vidite za deset godina. Profesionalno i privatno?
- Možda će vam izgledati čudno, ali u ovom trenutku nemam neku ideju što ću tada raditi. Imam svoju tvrtku preko koje radim sav posao, a privatno želim prije svega zadržati obitelj na okupu i i možda je proširiti. Volim raditi i stvarati, ja sam po prirodi stvaralčki tip. Profesionalno, voljela bih se više vezati uz film, i televiziju, naravno, ali na autorski način. Imam neke svoje projekte u glavi koje bih voljela jednog dana realizirati. Što se tiče voditeljskog posla, mislim da sam tu tek na početku karijere.
Jeste li dobili neku ponudi iz Zadra da, primjerice, zaigrate u nekoj predstavi ovdašnjeg HNK?
- Bila bih beskrajno sretna kad bi se to dogodilo. Zadar mi je kao ruka, ali treba i živjeti. Da se tako nešto i dogodi ne znam kako bih to uskladila s drugim obvezama. Ali za sve ima vremena, još nemam ni 30 godina.
Za kraj, vratimo se na konkretnije teme: kovač, zubatac, grdobina, kako biste ih spremili?
- Hm... Kovača sigurno na gradele. Grdobinu bi filetirala i pripremila u woku, a od zubacu bi otkinula glavu i napravila juhu, a ostalo iskomadala i na gradele.
PETEROSTRUKO KUMSTVO
Odana sam prijateljima, imam cijeli život pet istih prijatelja i nema tog posla i slave ili popularnosti koja bi me odvojila od njih. Među njima posebno mjesto ima moja kuma Iva, s kojom sam prijateljica od dječjeg vrtića. Zapravo smo u peterostrukim kumskim odnosima. Kako? Pa moji roditelji su kumovi njenoj sestri, njeni roditelji su kumovi mojim roditeljima na vjenčanju i krštenju mog brata, a Iva je moja kuma na vjenačanju. Kada Iva dobije dijete, to je već dogovopreno, ja ću mu biti kuma.
