Reportaža o otoku Viru koja je ovog mjeseca objavljena u hrvatskom izdanju National Geographica ocijenjena je, prema centralnoj redakciji ovoga svjetski poznatog časopisa u Washingtonu, kao "best edit", najbolja reportaža u konkurenciji od 37 međunarodnih izdanja.
Autori koji stoje iza ove priče su Kažimir Škrbić i Stipe Surać, jedan vrhunski, iskusni novinar i jedan vrhunski, iskusni fotoreporter. Iako se poznaju već 20 godina, od svojih prvih koraka u novinarskom poslu, nikada do sada nisu zajedno radili. Škrbić, rođenjem Šibenčanin, ali životnim i profesionalnim opredjeljenjem Viranin i Zadranin, i Surać, zadarski majstor reportažne fotografije, ukrstili su konačno svoje pero i objektiv u priči "Intrigantni otok Vir". Otok koji je poznat kao hrvatski sinonim za divlju gradnju, u njihovoj reportaži dobio je sasvim novo obličje, dosad neznano, neobjavljeno, neistraženo. Kroz tekst s gotovo lirskim opisima i fotografijama nikad prije evidentiranih trenutaka, čitatelj upoznaje netaknuti virski krajolik i osjeća njegovu istinsku prirodu – onu koju, unatoč demografskom bumu i rekordnim podacima o broju turističkih noćenja, i dalje čini 80 posto djevičanski netaknutog dijela otoka.
– Ova je reportaža meni osobno vrijedna jer govori o transformaciji tog otoka. U povijesti se uvijek s Vira iseljavalo, a danas se dolazi. Demografski proces potpuno se izmijenio. U zadnjih 30 godina to je iznimno vidljivo jer nekoć je na otoku živjelo 900 stanovnika, a danas ih je oko četiri do pet tisuća. U turističkoj sezoni ta se brojka penje i do 70 tisuća. Vir je, dakle, nekad bio malo mjesto, a danas je među "top 10" hrvatskih destinacija – objašnjava nam autor teksta Škrbić.
Kako je nekad bilo na Viru, a kako je sada, najbolje znaju glavni akteri ove priče, ribari Branko i Veseljko, pastir Tihomir i otočni ugostitelji s kojima su Škrbić i Surać provodili dane kako bi što bolje dočarali virsku štoriju i, očito, u tome uspjeli.
– Vir je zanimljiv po tome što ima lošu reputaciju, a ostvaruje rekordne brojke noćenja. Specifično je to što slike i objave o gužvama tamo privlače još veći broj ljudi. No mi se nismo bavili samo napučenim plažama, obilazili smo brda, plaže i uvale koje su potpuno divlje – govori Stipe Surać.
Najdraži trenutak koji su zabilježili, složit će se ovaj dvojac, bitan za priču, ali i fotografski vrlo jak, bio je galeb koji se spustio na ruku ribara Branka, koji na more izlazi po svim vremenskim uvjetima i okolnostima koje se ne mogu predvidjeti. Jedan takav nepredvidiv dogodio se i ovdje.
– Za takav moment treba imati i malo sreće – govori Škrbić, koji inače Vir poznaje poput vlastita dlana jer već 10 godina radi kao urednik i novinar Virskog lista, a National Geographic ostvarenje je davne želje za suradnjom s omiljenim časopisom. Stipe Surać, pak, čest je suradnik Nationala, ali mu je ovo bio prvi susret s Virom kroz objektiv fotoaparata.
– Vir je progresivno mjesto. Njegov napredak može se pratiti golim okom. To je ono što je na tom otoku najfascinantnije. Vodovod, rasvjeta, asfalt, biciklističke staze. Unatrag 15 godina dogodila se ta golema promjena. Komunalni i infrastrukturni projekti se dižu, priljev ljudi Viru donosi novi moment kulture i običaja kojim on postaje urbana, gradska sredina. Nekad je bio nepoznati otok, danas za Vir znaju svi – objašnjava Škrbić.
Godinama se, pa tako i ovom nagrađenom reportažom, pokušava izbrisati stigma koju je ovom otoku nanijela čuvena rečenica splitskog arhitekta Jerka Rošina kako je Vir "leglo gubavaca za koje je jedino rješenje bomba". Deset godina nakon toga, kada reportaža s otoka izlazi u National Geographicu i osvaja nagradu za "best edit", čitatelji s Vira govore – evo ti sad na, Rošine, pročitaj što je Vir!