Vječni sanjar, blind artist zaljubljen u djetinjstvo iz kojeg potječe i kojeg se ne odriče, ilustrator koji nerealni svijet spaja sa zbiljom, Petar Pan iz Lukorana... Sve je to Marin Franić (34), čovjek koji zahvaljujući svojim crtežima, pričama i pjesmama sigurno zaslužuje biti predstavljen.
- Crtam otkad se sjećam, oduvijek sa sobom nosim drvene bojice. Pisati pak najviše volim na dijalektu, jer sam tako trajno vezan za svoj otok Ugljan. Kreativni, imaginarni svijet nazivam „Tvornica mašte“, koncept čiji bi moto mogao glasiti „Budi dijete, nikad nemoj odrasti“. Kolekcionar sam slikovnica i bajkovite literature, stripova i animiranih filmova, zajedno sa curom odgajam dva supermenska dječaka, volim, dišem i sanjam..., opisao je tako sebe svestrani Marin koji svoje slike potpisuje imenom „Blind artist“ (jer mu je dioptrija vrlo velika, objašnjava), a već prvim pogledom na njih osjetit ćete da koračate ovozemaljskim svijetom mašte, sanjivim i preprepunim detalja.
Često slika po narudžbi, a kupac uz malo umjetničko djelo dobije i napisanu priču koju ta slika nosi. Personalizirani unikat, ručni rad koji nosi poruku i potiče na razmišljanje. Stil koji najčešće odabire zove se „steampunk“, a on predstavlja spoj retro i futurističkog stila koji se jako sviđa djeci, ali i svim ostalim generacijama.
- Animacije cvjetova na koncertima i u videima Pink Floyda, Tim Burton, Disney svijet - još me uvijek to oduševljava i inspirira. Tuševi, vodene boje, kolaži, akvareli, olovka, drvene dašćice, svega se tu nađe. Žene možda najviše vole motiv balerine i zvončice, a poseban mi je gušt crtati za djecu. Te su slike uvijek pune boja. Radio sam za izdavačku kuću Forum i ilustrirao dječje leksikone što mi je predstavljalo ogromno zadovoljstvo, govori nam Marin.
Iza njega je i velik broj skupnih i samostalnih izložbi poput „Sanjaj na 3, 4, sad…“, „Tragovima S. Holmesa 1 i 2“, razne suradnje, vizualna rješenja za predstave za djecu „Tibor i Jela“ i „MASS.ME.DIA“ sa plesnom skupinom „Zalet“, njemačkim dječjim teatrom „TOLL“, kazališnom udrugom „Igrajmo se“, vizualizacija i dizajn plakata Petar Pan...
Nagrađivan je za slogane, pjesme, slike, a trenutno radi na seriji slika pod nazivom „Mraz“ koja je čitava u božićnom duhu. U njoj su se tako sakrile lisice, jeleni, snjegovići, djevojčica sa šibicama, djed i baka Mraz, jež i njegova kućica... Sve ih možete okačiti na zid, bor i na srce.
- Svoj sam san već postigao. Zadovoljan sam. Kada sam krenuo prema vama, baš sam razmišljao o tome kako sam sretan što od posla koji volim mogu svojoj obitelj donijeti kruh na stol. A i Zadar, mjesto gdje živim, čudo je. Zar ne? Male stvari su zapravo velike! - govori nam Marin i dok ushićeno razgovaramo o snovima i budućnosti najavljuje knjigu na kojoj trenutno radi. Zvat će se „Dvorac lutaka“ i bit će to interaktivna knjiga za djecu i sve one koji se tako osjećaju. Dok je željno isčekujemo, Marin nam donosi jednu svoju priču. U njoj je riječ o Bepu, imaginarnom liku iz Lukorana i njegovoj ljubavi prema Ani. Pročitajte je nastavku, hajde, samo pokušajte ostati ravnodušni...
ali vakovu sigurno nika' čuli niste.
Štorija je ovo o storome Bepu,
Ki je najlipje godine darova svojoj jubljenoj Ani
...
Bilo je lipih don, i godin o cukra, ma i onih grubih ča kutru nedir sa strane.
Ali sve to vrime u siromaškoj kući, skupa su stoli Bepo i Ane.
Jutrun su odili na ribe, mučili se, popodne tuje njive kopali,
O' truda siroti satareni bili, da bi dicu u tuju skulu dali.
I život je teko po reguli, šestu, na škoju molon, jubav o' cukra,
Ali je'noga škurega jutra, storon je Bepu srce puklo na pola,
Jer mu je neko Anu ukra
!!!
Isčupa, maka, sakri, poni… Daleko, dalje, dalje, još dalje…
Namo di svaki za kraj završi, namo di Bog umorne šalje.
Mrtvi je zvon, sirota je Ane partila ća,
S njon je umra i napola Bepo,
Samo je ostala jubav zapečaćena ta.
...
Preklinja je starac i nebo i more, i prokleti život ča ju je poni,
A unda je iz kuće, iz stare, prašnjave škrinje tastamentum jedun za kraj doni.
„Ane i Bepo svitu i škoju ostavljaju svoju jubav nek zauvik pupa,
Bilo bez šoldov, bilo bez sriće,
Dokle za'nja šterika utrne, nas ćemo dvoje tinjati skupa…“
„Tvornica mašte„
Blind artist