Osmišljavanje zabavnih događaja i stvaranje zadarskih turističkih priča već je desetljećima gušt i posao Nevena Stojakovića. Zadnjih nekoliko godina posebno se ističe organizacijom novogodišnjih partyja sa svojom agencijom "Plan B", a kruna rada, kaže, upravo su (tematski) dočeci u "Saturnusu", kultnoj diskoteci "Turisthotela" u Zatonu. Ove godine doček je imao poetski naziv: Ludnica.
Čini se da je pola grada ponovno Novu godinu dočekalo u "Saturnusu". Kakve su reakcije, što vam se čini, je li bilo bolje nego lani?
- Ovo je već sedma godina zaredom da organiziramo dočeke - sve je počelo iz jedne ideje, a ta je da se razne generacije ljudi mogu okupiti i družiti na jednom mjestu, a posebno moja. Pet, šest godina smo se trudili da bi dosegli ovu razinu dočeka. "Saturnus" je apsolutna kruna tog rada! Svi kažu da je bilo bolje nego lani, a lani je bilo fenomenalno.
Broj ljudi je kao i prošle godine bio ograničen, s tim da smo pustili ovoga puta 50-ak ulaznica više jer smo otvorili još jedan dio diska. Sve skupa je bilo oko 1600 gostiju. Ne možete, naravno, svima skroz ugoditi, nekome je bend izvrstan, nekome nije. Ali jako mali broj ljudi je imao primjedbi. Na hranu se primjerice nitko nije požalio, cijelu se noć obnavljala i bila topla, nije joj bilo kraja.
Doček ćemo sljedeće godine također u "Saturnusu" organizirati, a hoće li se nastaviti i u daljnjoj budućnosti, još je rano govoriti. Želja svih nas, vlasnika prostora i partnera je da taj prostor barem na trenutak oživi. Mislim da smo uspjeli i svima skidam kapu na radu.
Vaša agencija već je godinama zadužena za kićenje grada. Koliko je ukrasa ovog Adventa iskorišteno, može li u 2018. Poluotok zabljesnuti još više? I da, koliko nam je visoka jelka na Narodnom trgu?
Broj ukrasa je uglavnom uvijek isti, on se kreće između 300 i 400 dekoracija. Neki ukrasi dotraju, naprave se novi... Ne ovisi o meni hoće li grad sljedećih godina biti okićeniji. Za to je potrebno više gradskog novca. Ove smo se godine svim snagama bacili na Poluotok. Šteta što su paralelno s Adventom zatvorene neke prometnice, pa lokacije poput Kampa Kaštela, na primjer, nisu dovoljno zamijećene. Ima onih koji stalno zapitkuju zašto ovo ili ono nije okićeno, a kada dođemo zamoliti stanare za dozvolu, oni gunđaju. Ipak smo se ove godine uspjeli sa svima dogovoriti.
Jelka na Trgu ima 15 metara, i niža je za 2 metra od lanjske. Smatram da je to sasvim dovoljno, vrlo je teško pronaći tako visoku, bogatu i pravilnu jelku. Lani smo imali onu od 17 metara, pa toliko je bila visoka i ona ispred Vatikana...
Koji su vam planovi za 2018.? Neki novi projekti, unapređenje starih...?
Millenium jump projekt je koji postoji već godinama i svi građani ovoga grada za njega znaju. Prošle smo godine dobili i Grand prix nagradu Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Govorim to jer kad u malom gradu stalno nešto radiš, ljudi se na to naviknu, postane normalno, a kad malo staneš i razmisliš – to su zapravo velike stvari. Uđeš u taj neki ritam rada, i stalno misliš da možda nešto nije u redu, da nije dovoljno, ali zapravo je.
Millenium jump svake godine privlači sve više ljudi, sve više turista, i još k tome ima humanitarnu notu. Svake godine ispunjava svoj turistički, zabavni, edukativni i humanitarni zadatak. Sve je više stranaca koji odnose fotografije skoka u svijet. Na ljeto je u planu i ponovna organizacija "Noći punog miseca", koja traži određene promjene bez obzira na to što je vrlo posjećena.
Stalno se osvrćem oko sebe, gledam i tražim nove projekte. Ali, ovom gradu trebaju i neke nove mlade snage. Super mi je ovaj Kalelarga Art, na primjer. Često kažu da je Zadar premalen grad za mnoštvo događanja, ali veličina nema ništa s tim. U Šibeniku se primjerice događaju sjajne stvari u protekle dvije godine, i to me veseli. Upravo tamo se udružila mlada ekipa koja drukčije gleda na stvari, organizira kreativna događanja i festivale na koje rado odem. Takve i nama stvari nedostaju, one koje život čine življim.