U kafiću „Toni" kod četiri kantuna u subotu prijepodne organiziran je svojevrsni „spomen" na nedavno preminulog Milana Milu Jelenkovića, stalnog i omiljenog gosta ovog kafića, ugodnog sugovornika, „dobrog duha Poluotoka“.
Počastili su se njegovi prijatelji, ali i ljudi dobre volje, namjernici koji su navratili na landru pršuta i kapljicu biloga, kojom ih je počastio sve vlasnik Robi Zubčić.
U „Toniju" je Mile je imao svoje mjesto. Tu je bio „car" , popio bi „makijato" , a onda bi uzeo novine, prelistao ih i tada bi nastala priča o najnovijim događajima kod nas i u svijetu, rasprava i komentari. Imao je svoj stav, znao se prepirati sa Markom, Pavom, Vinkom, Mišom, Nenom, konobarima, sam protiv svih i uvijek je bio u pravu.
Mile nije bio književnik, neki veliki uglednik, no sigurno da je bio „čovik i po", čovik iz naroda , svojom osobnošću je zračio i uvijek bio pozitivan, rečenice je „skladao" lako i brzo, a svaka bi imala svoju metu, koju je znao braniti i uvijek pobjeđivati, no nije mogao pobijediti „žvotnu priču" i otišao je zauvijek tamo odakle nema povratka…
Oduševljavao je poznanike i prijatelje svojom pričom, stavovima i odnosom prema ljudima. Reći će njegovi bliži prijatelji - „volio je časicu“, a upravo su ti ljudi koji to vole takvi, pa iako bi znao popiti časicu - dvije znao je mjeru.
Njegovi prijatelji u subotu su u njegovom kultnom „Toniju“ bili u mislima s njim, sjetili se njega, njegova lika.
Pa neka ti je lak počinak, dragi naš Mile…