Kad bismo napravili retrospekciju karijere Petra Dundova, započetu devedesetih godina prošlog stoljeća, naš bi razgovor vrlo vjerojatno zauzeo "pola" Reflektora.
S Dundovom bismo, doista, imali o čemu razgovarati kao s jednim od pionira techno zvuka u Hrvatskoj, a danas jednim od naših najuspješnijih DJ-eva. Kao s purgerom bodulskih korijena. Dundov je, naime, podrijetlom iz mjesta Kali na otoku Ugljanu.
Glazbenik koji, kako sam kaže, neprestano evoluira u svome zvuku, kombinirajući tradiciju i najnovije metode kompozicije, odavno je probio granicu anonimnosti. Zato danas njegove setove slušaju po cijelom svijetu.
S Petrom smo ćakulali prije nastupa u Šibeniku, a nakon povratka s turneje po istočnom dijelu zemaljske kugle, na kojoj je obišao Australiju, Japan i Singapur.
No, "ateriranje" na Šubićevac mu nije teško palo.
– U zadnje sam vrijeme uvijek nastupao negdje u blizini Šibenika, ali baš nikako u gradu. Drago mi je da se zabava napokon preselila u centar Šibenika. Imam osjećaj da je grad živnuo u glazbenom smislu. Prije su Šibenik, pa i moj Zadar, bili kao nekakva crna rupa, na rubu zbivanja. Zanemareni, zapostavljeni. Zato mi nije bilo teško odazvati se pozivu Šibenčana. Iznimno cijenim Šibenik. Prije svega, kao najstariji samorodni hrvatski grad, a onda i kao grad Arsena Dedića, velike klapske tradicije... – počeo je naš razgovor eminentni hrvatski DJ, 45-godišnji Dundov.
Predah kod kuće
Razveselili ste se povratku u grad, u kojemu ste zadnji put nastupili još na popularnom, ali, nažalost, ugaslom festivalu Terraneo? Kao da u međuvremenu niste ni "lutali" po najvećim svjetskim gradovima i klubovima...
– Prvi sam šibenski nastup imao još prije petnaestak godina. Više se ni ne sjećam kako se klub zvao. U međuvremenu sam bio na Tvrđavi svetog Nikole, Terraneu... Generacije su se izmijenile, mlađa publika možda i nije toliko upoznata s mojim radom. Moram priznati da mi je ovaj nastup dobro došao kako bih malo ostao kod kuće. Kao predah, prije nego ponovno krenem na put.
Već tradicionalno, nakon završetka ljetne festivalske sezone u Hrvatskoj i Europi, selite se na drugi kraj svijeta. Ova zima nije bila iznimka!?
– Zadnjih pet godina u studenome i siječnju selim se u Australiju. Tjedan dana sam nastupao po različitim festivalima, kao što su Electric Gardens i Rainbow Serpent. Nekoliko dana proveo sam u Melbourneu, a onda nastavio prema Singapuru i Tokiju, po japanskim klubovima za kraj dvotjedne turneje. Na proljeće krenu nastupi po SAD-u, Kanadi i Južnoj Americi. Lani sam, recimo, bio u Buenos Airesu, Miamiju, Detroitu, Chicagu... Zovu me i u Izrael, Libanon, Tunis. U godinu dana dvaput prođem planetu! Gotovo sam više u avionu nego doma. Zrakoplov mi je danas postao ono što je prije bio autobus.
Na nastupima diljem svijeta prati vas i veliki broj iseljenih Hrvata?
– To je, u većini slučajeva, treća generacija hrvatskih iseljenika. Oni su se potpuno asimilirali u svojoj novoj domovini. Većina njih ni ne govori hrvatski, ali rado hrle kad vide da nastupa poznato ime, njihove gore list. Srce im, ipak, zaigra. U Australiji sam, primjerice, upoznao puno svojih Kaljana. U Švedskoj su me pratili Istrijani. Svijet je danas, u punom smislu te riječi, postao globalno selo. Polovinu stanovništva u velikim gradovima, svjetskim metropolama čine doseljenici. Zanimljivo, ti ljudi najviše izlaze po klubovima. Noćni život je u stranim gradovima postao poput onog bara u "Ratovima zvijezda", u kojemu svira neki smiješni bend, a posjetitelji su izvanzemaljci s različitih planeta!
Zov korijena
Festivali elektroničke glazbe danas su sve popularniji u svijetu. Rastu kao voćke poslije kiše. Slična je situacija i kad je riječ o DJ-evima. I dalmatinska je scena u zadnje vrijeme u uzletu?
– Drago mi je da se ovaj prostor budi. I kad je riječ o novim prostorima, i kad govorimo o festivalima, ali i glazbenicima. Prije je bilo talentiranih ljudi, ali bilo im se puno teže probiti. Nisu imali uvjete kakve mladi DJ-evi imaju danas. Ljudi koji se žele baviti takvom glazbom danas imaju otvoren prostor za napredak. Nekad je postojao otpor prema elektroničkoj glazbi. Mi smo, ipak, tradicionalno rock'n'roll zemlja. Sada je DJ-kultura društveno prihvaćena. Kontekst se promijenio. Dovoljno je plodnog tla za daljnji razvoj, kako u Dalmaciji, Splitu, Zadru, Šibeniku, tako u cijeloj Hrvatskoj.
Za kraj, kad ste govorili o Šibeniku, spomenuli ste "veliku klapsku tradiciju". Volite i klape?
– Veliki sam ljubitelj izvorne klapske pjesme. Kad god mogu, odem na Festival dalmatinskih klapa u Omišu. Očito je to zov korijena. Dalmatinska pjesma mi je u genima. Volim te harmonije, minimalizam, koji na poseban način proizvode ljudski glasovi. Od piana, pianissima do fortea i fortissima. To je taj mediteranski senzibilitet. Svaki se čovjek rodi s nekom frekvencijom, osjećajem prema određenom tipu glazbe, instrumentu, harmoniji... Što sam stariji, sve me više intrigira taj svijet. Moj se stil s godinama mijenja, unapređuje. Tko zna, možda jednom povežem techno i house s klapskim zvukom!? – poručio je Petar Dundov.