StoryEditorOCM
Zadar plusPRVI 'BREŠANOV SVIBANJ' NA SVEUČILIŠTU U ZADRU

Satiričar za sva vremena Ivo Brešan ne pripada ni Zadru ni Šibeniku, ni bilo kojem drugom gradu...

18. svibnja 2018. - 21:30
Ivo Brešanivo_bresan_190115-2

Kao što lik Anere nije mogao promijeniti svijet u kojem živi, to ne može ni teatar, ali zato uporno može propitkivati stvarnost, a baš je to činio i sam "Anerin" autor Ivo Brešan. Teatar može dotaknuti publiku i potaknuti je da se zapita što uistinu jest čovjekova bit i što mi kao pojedinci možemo učiniti da svijet postane bolje mjesto, danas i još važnije – sutra. Ako je to uspjela, "Anera" je bila uspješna predstava – kazao je makedonski redatelj Naum Panovski, čovjek koji je na daske dubrovačkoga Kazališta Marina Držića 1984. godine prvi postavio spomenuto Brešanovo djelo. U Zadar je stigao na "Brešanov svibanj", dvodnevni međunarodni znanstveni skup o djelu Ive Brešana održan u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, prvenstveno na inicijativu prof. dr. sc. Helene Peričić.

– Ovaj skup ne pripada našem Odsjeku, Sveučilištu, ni Zadru ni Šibeniku, ni bilo kojem drugom gradu. On pripada isključivo Ivi Brešanu, i u službi je njegova stvaralaštva. Postojala je ideja da u okviru skupa posjetimo Šibenik i Memorijalni centar, koji se trebao dovršiti do svibnja, no ta pružena ruka nije prihvaćena. Takva reakcija žalostila bi i Brešana da je među nama – istaknula je Peričić, osvrćući se tako na nedavne zamjerke koje su na račun skupa stigle iz Šibenika, grada gdje je Brešan živio.

Besmrtni mrduški Hamlet

Panovski, koji danas živi i radi u New Yorku kao umjetnički direktor "Poiesis Theatre Projecta", osamdesetih je strastvenu, tragičnu Aneru, žrtvu "suvremenih bogova", u nemogućnosti da se otrgne raljama okoline, postavio na pozornicu s devet vrata i jednom foteljom u središtu na kojoj je glumica sjedila, simbolizirajući tako društveno "žrtveno janje". S aluzijama na klasičan lik Fedre, spojili su tako on i autor Brešan klasiku sa suvremenošću, stvarnošću koja je osamdesetih bila ista kao danas.

– Slatko-gorak okus u ustima imao sam tada kada sam režirao "Aneru", a imam ga i danas, jer tužno je što se u društvu od tog vremena baš ništa nije promijenilo – kazao je na predavanju Panovski.

Upravo je slatko-gorko ono što se prožima gotovo sva Brešanova djela, satiričara našeg, prošlog, sadašnjeg i vjerojatno budućeg vremena, koji je, oslanjajući se na svjetsku klasiku i oblačeći je u pomalo grub humor – grotesku, progovarao o društvenom stanju, najzapaženije možda kroz dramu "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja". Da zbog toga nikad nije bio miljenik totalitarnog sustava u kojem je proveo većinu svog života, politike koja se represivno odnosila prema njegovim umotvorinama doživljavajući ih kao provokaciju, podsjetio je profesor i književnik Boris Senker na svom predavanju, te citirao Brešanovu izjavu danu za jedan beogradski tjednik:

"Mene ne zanima politika, već one vječne ljudske teme: lopovluk, pokvarenost, karijerizam, ljudski idealizam u borbi protiv toga. Te teme pokušavam staviti u kontekst jedne suvremene situacije koja je politička pa samim tim moram dotaknuti u politiku, ali politika za mene nije objekt promatranja."

Politika kao tragedija

Primarni cilj skupa na Zadarskom sveučilištu bilo je predstavljanje i istraživanje raznolikih dimenzija Brešanova književno-umjetničkoga opusa iz različitih perspektiva, od teatrološke i dramatološke, filmološke, književno teorijske, povijesne, sociološke, antropološke... U analizu njegova književnog opusa upustili su se tako brojni domaći i strani stručnjaci (iz Poljske, Austrije i Sjedinjenih Američkih Država) te iz različitih znanstvenih područja.

Da je Ivu Brešana tijekom dugogodišnjeg rada prvenstveno zanimala klasična tragedija, da je često bazu za svoje komade posuđivao iz klasičnih komada, držeći se onog Hegelova citata da bi "politiku trebalo upotrebljavati kao noviju sudbinu za tragediju, kao najneodoljiviju silu, pred kojom se individualitet ima prignuti", također je podsjetio Boris Senker, dok je Cvijeta Pavlović s Odsjeka za komparativnu književnost FF-a u Zagrebu, govoreći o drami "Hidrocentrala u Suhom dolu", spomenula da je u njoj Brešan koristio i predložak Moliereove komedije.

Predavanja će se nastaviti i u subotu, a progovarat će o recepciji Brešanovih djela u Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj, religiji i ideologiji u njegovim djelima, socijalističkom kontekstu, govorima šibenskog zaleđa itd.

Ivo Brešan umro je 3. siječnja 2017. godine, u 81. godini života, bio je jedan od naših napopularnijih dramskih pisaca, njegove drame izvođene su u gotovo svim kazalištima bivše države, a posljednja dva desetljeća posvetio je pisanju romana i kratkih priča. Prvi "Brešanov svibanj" u Zadru svojim programom na najbolji način odaje počast tom plodnom autoru.

Škrci su usamljene figure
Bilo je, primjerice, zanimljivo čuti predavanje glumice, redateljice i teatrologinje Dubravke Crnojević-Carić pod nazivom "Škrtost u djelu Ive Brešana".
– Brešanov je dramski svijet prenapučen škrcima raznih vela što prikazuje njegovu društvenu kritiku, studiju društva i ekonomsku situaciju. Njegovi škrci žele poziciju moći i novca i čine sve kako bi je osigurali. Zašto škrtost kao osobina uvijek zaslužuje anesteziju srca od strane promatrača? Kod Brešana prepoznajemo i traumu kod lika koja naknadno proizvodi škrca. To je usamljena figura, oni koji su nekada nešto imali, a svojim su ponašanjem ili zbog sistema izgubili. Manjak sigurnosti žele nadomjestiti stvaranjem viška novca, što im daje i osjećaj kontrole – kazala je Crnojević-Carić.
19. travanj 2024 13:24