StoryEditorOCM
Zadar plus75 GODINA SLOBODNE DALMACIJE: KAKO JE NASTAJAO ZADARSKI TURIZAM

Rudo Galić: Bio sam „Eros“ s onoga svijeta!

16. lipnja 2018. - 23:23
ero_galic2-240518

Moderni zadarski turizam u razdoblju obnove iza Drugog svjetskog rata počeo je – iz kavane Central. Legendarno okupljalište brojnih generacija Zadrana bilo je nukleus stvaranja suvremenog zadarskog turizma koji se iz tih davnih vremena razgranao sve do današnjih dana u turizam kakav gotovo svakodnevno živimo. Promijenio se u tim vremenima i Zadar, u gradu – nekadašnjem gospodarskom i poljoprivrednom gigantu - turizam je postao glavnom, pa skoro i jedinom gospodarskom granom.

Vremena stvaranja zadarskog turizma posvjedočio nam je osobno i neposredno Rudo "Ero" Galić, pionir turističkog razvoja u Zadru, začetnik naturizma na ovim prostorima i idejni pokretač prvog modernog turističkog naselja na zadarskom području, pa čak i u Dalmaciji – čuvene Punta Skale.

Današnjeg resorta u vlasništvu Falkensteiner grupe.

Šjor Ero je već odavno umirovljen turistički djelatnik, ali se jako se dobro prisjeća početaka suvremenog zadarskog turizma, koji se baš poput Zadra sravnjenog u ratnim bombardiranjima, izdizao i stvarao iz pepela i ruševina.

- Najprije je postojalo ugostiteljsko poduzeće "Jedinstvo". Kad sam godinama kasnije došao na mjesto šefa prodaje, rekao sam "dosta je više tog Jedinstva". I onda smo ga prekrstili u Jaderu. Jedinstvo je osnovano iza rata, čim su se ruševine malo počistile, pojedini lokali su se otvorili, ali to je bilo na najprimitivnijem nivou, za razliku od Talijana i njihove vladavine Zadrom. Onda je pomalo krenula izgradnja, Kalelarga je prva obnovljena i lokali su polako proradili. Jedan od prvih bio je bar Jedinstvo preko puta kazališta. Zatim Mliječni restoran i restoran Dalmacija. To su bili prvi poslijeratni lokali u Zadru. U Jedinstvo su navraćali oni koji su znali koju žesticu popiti, mliječni restoran je jako dobro radio, dok je Dalmacija bila za marendine. Za večernje izlaske još turizma nije bilo. To su bili počeci – prisjeća se Ero.

On je još 1959. godine počeo raditi u hotelu Zagreb u noćnoj smjeni. Jedinstvo je tada držalo hotel Zagreb i hotel Beograd koji se za vrijeme Italije zvao Roma, zatim odmah iza rata Moskva, ali nakon razlaza sa Staljinom postao je - hotel Beograd.

- Došao sam na fakultet u Zadar i počeo raditi u noćnoj smjeni hotela Zagreb. Tamo je pok. novinar Slobodne Dalmacije Jandre Širinić radio prije mene i došao je u Studentski dom tražeći hoće li netko u noćnu smjenu hotela Zagreb raditi. Bilo nas je kući devetero djece i što ću - ja odmah digao ruku. To me opredijelilo za čitav život – kaže Galić koji je kasnije sa pok. Širinićem postao i veliki prijatelj.

- Prvi su gosti hotela Zagreb bili Talijani, ali malobrojni. Jadranska magistrala još nije postojala, tako da dolazak turista nije još bio masivan. Radne akcije, izgradnja, čišćenje... Tako je izgledao Zadar tog vremena – sjeća se Galić.

Jedinstvo je postalo Jadera 1971. godine. Galić je jedno vrijeme radio čak i u hotelskom poduzeću Borik gdje je postojao samo hotel Stari park, a kasnije je "na brzinu" izgrađen i hotel Donat kojega su svi zvali "motel" jer je napravljen - montažno. Jedno je  vrijeme 60-tih godina radio i u Kvarner Expressu, tada vrlo jakoj turističkoj agenciji iz Opatije, koja je otvorila svoju agenciju u Zadru i također je utjecala na širenje zadarske turističke ponude.

- Kvarner je na mjestu današnje kavane Lovre imao svoju agenciju i caffe bar, kasnije preseljen na mjesto Mliječnog restorana, dok se Jadera "uselila" u caffe Lovre. Na mjesto direktora Jadere Budimira Dundova došao je Šime Marčina s aerodroma koji je svojom upornošću prisilo Kvarner Express da se preseli. Dugo je trebalo dok nije Tankerska plovidba ušla u sektor turizma i ugostiteljstva. Najprije su od države uzeli tadašnji hotel Piniju u Petrčanima koji je bivši SUP napravio kao odmaralište za svoje radnike. Kako je to propalo zajedno s Rankovićem, Tankerska je to uzela i tu je nastala i ta treća turističko-ugostiteljska organizacija, začetak današnjeg Turisthotela. Tankerska je bila pojam kapitala, imala je jako promućurne ljude i znali su da novac treba utrošiti u nešto pametno pa su se počeli širiti u turizam. Izgradili su u Starigradu hotel Alan, zatim Crvenu luku, u gradu su imali lokal Forum koji je danas postao hostel – kaže Ero koji se nakon Kvarnera opet vratio u Jaderu na mjesto šefa prodaje.

- Jadera je nastala 1971. godine kad smo odlučili da se više neće zvati Jedinstvo, niti bar, niti ugostiteljsko poduzeće. Digla se zbog toga velika bura. Zovu iz Komiteta "tko je taj Ero da miče Jedinstvo"? Kažem ja njima "Jedinstvo na njemačkom ne znači ništa, a Jadera je ime staroga Zadra i za tržište puno bolje zvuči". I uspije mi! Nakon toga, a zbog iznimne lokacije, došlo se do zamisli da se izgradi današnji hotel Kolovare. Projekt je radilo projektno poduzeće iz Opatije, glavni projektant bio je ing. Ante Turina. Predložio nam je da napravimo hotel s rustikalnim ciglama po uzoru na arapske balkone. To je podiglo veliku buru među stručnjacima jer je bio prvi hotel koji se radio kod nas na takav način. Uspjeli smo ga napraviti 1974. godine. Bilo je velikih okapanja da se na mjestu vrta s ružama napravi bazen oko čega je bilo protivljenja jer su mnogi mislili da je to nepotrebno zbog blizine mora. Tek je deset godina kasnije izgrađen bazen, što se odmah pokazalo vrlo uspješno za posao. U Boriku je istovremeno napravljen hotel Barbara s kojim je, uz kasniji hotel Novi park, to poduzeće postalo zbilja pravo ime na turističkom tržištu.

Vrhunac Galićeve karijere, a i razvoja zadarskog turizma toga vremena, bila je izgradnja prvog turističkog naselja na zadarskom području – Punta Skale u Petrčanima.

- Kako sam bio 70-tih godina šef prodaje, išao sam na mnoge sajmove pa tako i u Istru gledati kako oni rade taj turizam jer su bili pojam, kako onda tako i danas. Vidio sam da tamo postoje nudistički kampovi Koversada i Valalta koji su fantastično radili. Bili su to kampovi za golaće, kako su ih tada zvali. Odmah sam pomislio na Punta Skalu koju je država još prije nudila Boriku, ali oni je nisu željeli uzeti... Rekao sam tadašnjem direktoru „mislim da bi to mi morali uzeti“. Ne plaćaš ništa, država ti daje, s izvođačem grad sklapa ugovor i daju ti sve na upravljanje! Nemamo što izgubiti, što nas košta? Mada, nije bilo baš puno razumijevanja u Zadru za tu ideju, pogotovo za golotinju. Morao sam ići i u komitet i u crkvu gdje sam ista pitanja slušao i od jednih i od drugih. Mogu reći da su bili podjednako zadrti. Morao sam im objašnjavati da to nije nikakav nemoral, da se ništa opsceno tamo ne događa, jedino što ljudi goli uživaju u prirodi. A mi im to sve dobro naplatimo! Išlo nam je na ruku i to što mnoge zemlje u okruženju tada nisu dozvoljavale naturizam, tako da se kod nas uspješno razgranao. Dobili smo od države zemljište i od grada dozvolu da se tamo to može raditi. Soko Mostar je bila firma koja je radila to turističko naselje po principu montažnih bungalova, uglavnom dvosobnih, s kupatilima, tušem, sve to uklopljeno u prirodni okoliš, u blizini mora. Lokacija je bila izvanredna, a ono što je bilo važno za nudizam, moglo se odvojiti i ograničiti pristup, da goste ne ometaju suvišni pogledi. Najbrojniji turisti bili su nam Nijemci koji nisu štedjeli riječi pohvale za Punta Skalu, kako za uslugu tako i za lokaciju. Svakome je u Zadru bilo čudno jer su mislili da se tko zna što tamo događa. Doduše hotelu smo dali ime Eros, a mnogi su mislili da je ime dobio po mom nadimku Ero... – priča Galić kojemu se ostvario svojevrsni turistički „raj na zemlji“.

Postao je naime direktor prodaje najrazgolišenijeg turističkog naselja u Dalmaciji. Magična privlačnost Punta Skale toliko se daleko pronijela da su tamo iza umjetničkih kolonija ostale i erotske skulpture, koje je od preznatiželjnih pogleda skrivao tek šumarak i raslinje.

- Još dok se dovršavalo naselje stigli su prvi gosti. Teniski tereni već su bili izgrađeni tako da su se gosti-naturisti pošli rekreirati, naravno goli. I što se dogodilo. Svi radnici koji su dovršavali naselje, okupili se oko žičane ograde teniskih terena. I nitko ne radi. Naslonili se oni na lopate i gledaju. Kako gosti-naturisti udaraju lopticu, nekome mlati ona stvar, ženama lete grudi… Morali smo zvati šefove da ih vrate na posao, trebalo je dovršiti naselje… Kasnije se navikneš na sve to. Pokret naturizma bio je tada na vrhuncu, a od toga su dobro zarađivali svi. Dalmacijaturist je bila prva agencija s kojom su surađivali, ne samo u bukingu gdje je provizija bila uobičajenih 3 posto, već i za organizaciju izleta na Plitvička jezera, Krku, Kornate, što je bila prava "zlatna koka". Poslije se osnovala i zadarska agencija Sunturist koja je također uspješno radila – ističe Rudo Galić.

Kasnije će, 80-tih godina, nastati još jedna perjanica zadarskog turizma, Turističko naselje Zaton smješteno na prekrasnoj pješčanoj plaži. Jadera se podijelila na Hotele Zadar i istoimeno ugostiteljsko poduzeće. Istovremeno se i Biograd na moru uspješno razvijao kao jaki turistički centar čije je temelje udario Vagan Melik Karaganjan, dipl. ing. arhitekture, rođeni Armejac, a po zanimanju građevinski poduzetnik i hotelijer koji je još 5. svibnja 1934. godine svečano otvorio hotel Ilirija, prvi moderni hotel u čitavoj Sjevernoj Dalmaciji. Na otvorenju je nastupala Zinka Kunc, operna diva svjetskog glasa. Na tim temeljima nastalo je hotelsko poduzeće Ilirija kao jedno od najvećih na Jadranu, s ogromnom ulogom u razvoju nautičkog turizma u hrvatskoj.

Bili su to vrhunci zadarskog turizma koji je već tada bio prozapadnih razmišljanja: kvaliteta, visoko platežni i fini gosti, vrhunska usluga i priroda, s turističkim kapacitetima koji nisu vršili atak na prirodu i plaže, već su bili uklopljeni u okoliš, i dakako otvorenost prema Europi preko agencija s kojima su sklapane poslovne veze. U sumnjivoj privatizaciji nakon rata neka su poduzeća poput Punta Skale propala, a neka su uspješno obnovljena kao TN Zaton. Vremena su se promijenila, nabolje ili nagore?

- Danas su drugačiji standardi, suvremeniji su i ne bih rekao da je to onda bilo bolje. Ipak je danas sve bolje i organiziranije iako je i ono tada bilo na visokoj razini. Međutim trebalo je doći do ovoga, počeli smo od kavane Central, restorana Dalmacija, bara Jedinstvo, mliječnog restorana, a vidite gdje smo došli danas – zaključuje Rudo Ero Galić.

Zadarski turistički "eros" s onoga svijeta.

14. travanj 2024 21:05