Nakon punih 11 dana bez odmora, nakon blizu 1500 prijeđenih kilometara i preko visinskih 10.700 metara, u 18.15 došli smo na Trg Svetog Petra u Rim. Bilo je fizički izuzetno teško, ali vrijedilo je svake sekunde, iako je to bila borba sa samim sobom za svaki kilometar. No opet, lijepo je kad znaš da te netko prati i podržava, stoga jedno veliko hvala, ponajprije ekipi koja je bila uz mene, Tomislavu Barbiću, Željku Vlahoviću i Kreši Gregoriću, hvala mojoj Balboa Gym ekipi i treneru Šimi Brziću i naravno svima vama koji ste bili uz mene na ovom mom putu. Ovako je Ive Morović iz Svetog Filipa i jakova, naš poznati brico s Kalelarge, na najljepši mogući način, nakon ravno 1.484 kilometra i 82:40 sati za timunom i pedalama, završio svoje putovanje u Rim i to- biciklom!
Na dug put uputio se koncem svibnja iz Zagreba i Bregane (Slovenija) u talijansku metropolu, i Vatikan, a čitavu relaciju bilježio u obliku kratkih, poučnih i zanimljivih putopisnih pričica i prekrasnih fotografija, koje vam donosimo
Prvi lipnja: Mala Jazbina - Bregana - Krško - Zidani Most - Ljubljana - Bitnje (Kranj), bila je prva etapa. Danas smo prošli 166,81, vozili smo 08:08:09, uspon je bio 738 m. Ukupno do danas 201,18 km, 10:04:13, 913 metara.
Drugi lipnja: Evo i nova etapa je gotova, 116km i 1700 m uspona. Krenuli smo iz Kranja do Kranjske gore, sve "bajk staza" pa preko prijevoja Vršića (1610 m) spust u dolinu Soče. Dosta naporno, ali vrijedilo je svake sekunde, zaista.
Treći dan: Pošli smo iz Boveca niz dolinu rijeke Soče koja ima nestvarnu tirkiznu boju. Nakon toga slijedila je dosadna ravnica do pred Veneciju. Nismo našli smještaj pa na divljaka dižemo šatore u nekom napuštenom imanju. Danas smo prešli 163 kilometra. Sutra nas čeka Venecija pa dalje u smjeru San Marina.
Četvrti dan: Nakon iznenađujućeg dobrog spavanja na novom karimatu i kampa na divljaka krenuli smo put Venecije. U Veneciji smo se zadržali duže od planiranog. Pri izlasku nismo se najbolje snašli, tako da smo se u jednom trenutku našli na autoputu pa je policija pod rotirkom pošla za nama. Srećom bili su jako susretljivi pa su samo zbog nas morali zaustaviti kompletni promet na autocesti. Noćimo u Chioggi gdje nas iznenađuje noćni život kojeg smo objeručke prihvatili. Dali smo si malo oduška do dugo u noć. Danas smo prešli 131 kilometar, piše putni dnevnik Ive Morović i nastavlja.
Peti dan: Krenuli smo iz Chioggie prema Ravenni koja je udaljena 90km. Cesta je bila dosadna i prometna, odlučili smo malo odmoriti u voćarni uz put. Počastili smo se s ledenim ćatrunom, trešnjama i marelicama, ajmeee kako nam je godilo. Prodavačica s ultra velikim nožem posjela nas je za nekakve stolove kao u restoranu i dala nam bešteke za jesti čatrun, nevjerovatno. Stol do nas došli su nekakvi "buđovani" s BMW-om i taj čatrun su jeli kao ribu, ha ha. I na kraju nisu sve ni pojeli, a mi gladni kao psi pa kad su pošli mi smo pojeli i njihovo. Nakon toga posjetili smo još i Ravennu i dalje nastavili do Riminija, talijanske turističke meke. Odmah smo se išli malo ohladiti u tom šporkon i muljeviton moru. Tražili smo smještaj za 4 osobe i booking nam je izbacio hotel s 4 zvjezdice za nevjerovatnih 42 eura za sve nas uz uključen doručak. Mislili smo da je neki zaje.. ili da će nas oteti pa nam bubrege izvaditi, ili da nema vode ili je cijena po osobi, i svašta smo mi mislili, ali platili smo pa valjda ćemo se ujutro živi probuditi. Jesmo. Danas smo odvozili 150 kilometara. Do sada smo prišli 760 km, a sutra su na rasporedu San Marino i Firenca.
Šesti dan: Nakon kraljevskog doručka u hotelu, mi i dalje čekamo da nas netko zaustavi i kaže nam da je došlo do pogreške, no na našu radost, nitko nas ništa ne pita. Za doručak smo im u znak zahvalnosti pojeli gotovo sve što su nudili. Krećemo put San Marina koji je udaljen 25km i do kojeg vodi konstanti uspon, tako da smo dobro probavili doručak do starog grada. U gradu smo se zadržali oko 2 sata, a sam grad je lijep i pun turista. Nastavljamo preko brda i dolina (Apenina) prema Firenci. Malo nas je kiša usporavala, a malo i - moja bicikla. Ustvari, ostao sam bez prednjih pakni tako da sada imam samo zadnje kočnice, što ustvari i nije neki problem. Putem jedemo kao i Česi, ono sto nam je usput, trešnje, murve, itd. Pred kraj dana pred nama je uspon na prijevoju Passo dei Mandrioli (1173m). Dolje u gradu neki tip nam je rekao da na prijevoju radi planinarska kuća i kako je otvorena. Kroz kišu, maglu i noć, nekako se uspijevamo dovući do te navodne kuće u 22:45. Kad ono umjesto planinarskog doma, to je samostan Sv.Frane. Mi ih pitamo gdje je taj dom, tip kaže da ne radi i da možemo kod njih prespavati. Ne možemo sami vjerovati. Mene kad su vidjeli jedan drugom govore kao da nismo možda teroristi, ha ha. Nakon što su nas smjestili u sobu, počastili su nas čajem i keksima, a za ujutro će nam pripremiti doručak poslije mise u maloj kapelici na koju naravno idemo. Eto, tko kaže da Boga nema, fala ti Boze i Sv. Frane. Danas smo odvozili 105 km s 2337m uspona. Dužinski uzbrdo bar 50 kilometara.
Sedmi dan: Dan je odmora pa vozimo samo 80 km i 900m visinski. Dogovorili smo se s paterom Tommasiom da ćemo poći prvo na misu u malu kapelicu, a tek iza toga nas čeka doručak. Nakon onakve noći slađe mi je bilo spavanje u samostanu nego u hotelu s 4 zvjezdice, valjda zato što sam već u glavi mislio kako ćemo morati dizati šatore u mrkloj noći, dok nismo ugledali malo svijetla u šumi. Po dogovoru, uredno smo se digli na misu u 7.30, kako nisam ništa pripremio od dugih hlača na misi sam bio u japankama i tajicama, ha ha. Na misi su bila tri svećenika i nas četiri, malo smiješna situacija.
Najbolje je bilo kad su nam podijelili pjesmarice da pjevamo, nismo ih htjeli uvrijediti pa smo i mi pjevali na talijanskom, mislim da smo pjevali. Nakon spusta u dolinu slijedilo je opet 15-ak km u brdo. Putem smo uživali u pejzažima Toakane. Slijedio je spust u Firencu, gdje smo došli oko 4h, smjestili smo se u samom centru pa imamo dosta vremena za razgledavanje grada. Uvijek se oduševim katedralom "Santa Marie del fiore", nešto neopisivo lijepo. Za večeru smo se odlučili za trattoriu kod "ludog" konobara iz Napulja.
U toj ulici ima puno restorana i kafića pa smo čak imali muziku uživo, što je začinilo lijepu večer u toskanskoj prijestolnici. Kad bi gosti odlazili konobar bi poljubio ženski dio društva, stoga sam ga ja odlučio iznenaditi i ja sam se poljubio s njim, što je on i prihvatio, ali je odmah naglasio da nije gay, ha ha. Na kraju večeri smo se počastili sladoledom i tiramisuom. Do sada smo prešli 930km i ukupno 6.675 visinskih metara. Sutra Firenca -Pisa.
Osmi dan: Budimo se nešto kasnije jer je pred nama sad već laganih 113km do Pise. Polako ulazimo u ritam vožnje tj. sve nam je lakše, doduše nema više onih brda kao u Sloveniji i na prelasku preko Apenina. Šteta bi bilo ne iskoristiti kavu u Firenci. Nakon doručka uputili smo se put Pise, na putu smo još stali u Pratu i Pistoi,tipičnim talijanskim gradićima. Nekoliko kilometara prije Lucce prešli smo magičnih 1000km od kad smo krenuli iz Zagreba. Što smo naravno iskoristili za prigodno slavlje.
Toplom vodom iz bidona. Lucca je bas lijep grad s mnoštvom malih dućana i tratoria, a opasan je bedemima pa me podsjeca na naš Zadar. Večerali smo na glavnom trgu (amfiteatar) odlično spremljenu paštu i počastli smo se vinom i kolačima. Napravili smo đir oko grada po bedemima gdje se puno ljudi i rekreira. Već zadnjih nekoliko dana ujutro imamo lijepo vrijeme, ali kako se dan bliži kraju tako se i ono lagano kvari, tako je bilo i večeras pa nas je lagana kišica pratila od Lucce do Pise (18 kilometara). U Pisu smo došli po noći pa smo odmah i pojurili poslikati "Kosi toranj." Sutra idemo Pisa -San Gimignano -Siena. Danas smo odvozili 113km sa 600m visinskih, ili ukupno 10.43 kilometara.
Deveti dan: Sinoć smo imali sreće pa smo našli relativno jeftin apartman u samom centru grada. Normalno, dijelili smo kupatilo s drugim gostima, ali to nam ne smeta, nama je najvažnije da se imamo gdje otuširati. Prije odlaska naravno popili smo kavu i nakon toga odlučili smo još jednom posjetiti "Toranj".
Sinoć kad smo došli. nije bilo "pasa" , ali zato je ujutro bila velika gužva. Na putu prema San Gimignanu posjetili smo Kastel falfi, lijepi gradić s golf terenom rezerviranom za elitu. Tu smo stali i popili bocu chiantija. Put nas dalje vodio prema San Gimignanu, no nažalost počela je padati jaka kiša koja nas je spriječavala da uživamo u najljepšim djelovima Toskane.
Pri dolasku u San Gimignano i dalje je padala pa smo se sklonili pod nekakav volat. Počastili smo se picom i kako kažu službeno najboljim sladoledom na svijetu. Inače za mene je San Gimignano jedan od najljepših malih mjesta na planetu, svakako preporuka. Kako kiša i dalje nije prestajala, obukli smo se za kišne uvjete i nastavili put Siene. Nije lako voziti u kabanici, bilo mi je kao u sauni. Ipak, pred dolazak u Sienu, vrijeme nam se osmijehnulo pa smo mogli uživati u pitoreskim pejzažima. Prije Siene posjetili smo Castel Monte riggioni. Kako smo u Sienu došli opet prekasno, vrijeme smo iskoristili za obilazak starog djela grada i nadaleko poznatog njihovog trga Piazze del campo. Noćimo u kampu nadomak starog grada. Danas smo prešli 124 km i visinskih 1450 metara. Još samo 300 kilometara do Rima...
Deseti dan: Nakon doručka u kampu obilazimo Sienu i krećemo prema idućem odredištu, Grossetou, odnosno Ortebellou na obali Tirenskog mora. Vozili smo se lokalnim cestama pa gotovo da prometa nije ni bilo. Uživali smo u krajolicima prekrasnih toskanskih polja. Večerali smo u Grossetu, a imali smo priliku vidjeti i vjenčanje. Put nas dalje vodi do Orbetella. Kako smo došli dosta kasno odlučili smo prespavati na pješčanoj plaži. Iz torbi smo izvadili što smo imali za jesti, a iz beach bara donjeli smo pive za spavanje pod vedrim nebom, kao da je u pitanju spavanje u hotelu s "tisuću zvjezdica". Nisam upravo iz tog razloga dizao šator, samo da bih mogao gledati u zvijezde, i bila je baš uživancija. Sutra je na redu Rim, posljednja stanica ovog mog putovanja, udaljena 150 kilometara. Planiramo se ranije dignuti kako bi što prije i došli u Rim. Danas smo odvozili 141km, visinski 1246 metara.
Jedanaesti dan: Spavali smo na plaži. Uživao sam gledajući kristalno čisto nebo i zvijezde, razmišljajući o tome koliko smo mi ustvari mali. Preko noći mi je bilo vruće u vreći pa sam se samo pokrio s njom, ali onda su krenuli komarci, mravi su me "pojeli", pijeska je bilo svugdje tako da se i nisam baš naspavao, a ujutro me čekalo 160 kilometara. Ruta je bila duga, ali uglavnom ravničarska. Osvježenje smo potražili na putu u lokalnoj tratoriji gdje su taman bile krstitke, nama to nije smetalo pa smo nakon jučerašnjeg vjenčanja kojemu smo prisustvovali ovog puta sjedili tik do ljudi koji su slavili krstitke djeteta. Svi su nas u čudu gledali i pitali su nas što, gdje, kako, kuda... Na Trg Sv.Petra stigli smo u 18.15. Radost je bila neopisiva jer nije baš lako odvoziti 1.484 kilometra. Nakon smještaja u apartmanu, u centru, navečer smo otišli u stari dio grada gdje sve vrvi životom, iako je nedjelja i gotovo ponoć. U Rimu ostajem dva dana, zatim idem vlakom do Ancone i brodom u moj Zadar.