Crvena, sočna i slatka, rekli bi - prava vrgoračka. Ali nije vrgoračka, već zadarska i ne raste u polju u Ravnim kotarima, već „na asfaltu“ i to u atriju Poljoprivredno prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića.
Riječ je o jagodama. Pet gredica jagoda poredanih jedne do druge stoje na željeznim nogama, a u njima, u plastičnim žardinjerama, iz vrećica raste čak 360 sadnica. Ali to nije sve, jer na drugoj lokaciji, točnije u Babindubu pokraj Zadra, škola Stanka Ožanića, također "na asfaltu", ima zasađeno 616 sadnica jagoda u sedam gredica. Tajna "urbanih jagoda" je hidroponski uzgoj, novija tehnologija agronomije koja omogućuje rast biljaka u prostoru bez zemlje, samo uz pomoć nekog organskog supstrata i par cjevčica za vodu. Jagode zapravo izgledaju kao da su na infuziji, ali nisu bolesne. Naprotiv. Rumene se od zdravlja!
U atriju škole vrijedne ruke učenika i profesora Ante Gospića uređuju sadnice, kidaju lišće i ono najslađe – beru jagode!
- Učenicima je uvijek najdraže ići u berbu jer se najedu jagoda za cijelu godinu, govori nam profesor Gospić.
- Probajte neku pa ćete vidjeti da nema razlike od one koja je uzgojena u polju i ove, uvjerava nas.
I uistinu nema. Jagode koje smo ubrali u školi i probali, bile su najbolje koje smo okusili ove godine. Jarko crvene boje, sočne i slatke k'o cukar.
- Eto vidite, baš su dobre! A mi ih beremo od travnja do listopada. Na ovaj način svatko tko nema komad zemlje može uzgajati svoje domaće jagode, govori Gospić i objašnjav nam, baš kao i svojim učenicima, što je to uopće hidroponski uzgoj.
- Smisao ovakvog uzgoja jest da se biljka, u ovom slučaju jagoda, uzgaja u supstratu od kokosovih vlakana, što znači da nema zemlje. Osim toga, svaka sadnica kroz malu cjevčicu tri puta dnevno dobiva vodu i hranjive tvari, govori profesor Gospić tumačeći kako su te hranjive tvari u stvari gotove soli otopljene u vodi. Ovisno o godišnjem dobu, regulira se količina dohrane, pa se tako zimi jagode zalijevaju jednom na dan.
- Količina dohrane ovisi o lisnoj masi i temperaturi, što je masa veća i temperatura viša, logično je da one zahtijevaju više vode i hrane, kaže profesor ističući kako učenici rade apsolutno sve, od montaže supstrata, sadnje, njegovanja i zaštite jagoda do berbe. Za sve su zaduženi učenici od drugog do četvrtog razreda smjera poljoprivredni tehničar, naravno uz njegov stručni nadzor.
No jesu li hidropnski uzgojene jagode i ekološke jagode? Profesor Gospić kaže da škola nema ekološki certifikat, ali napominje da dohrana jagoda nije štetna jer u njoj nema teških metala. Također ističe kako nemaju problema s biljnim nametnicima jer je prostor u kojem se jagode uzgajaju razmjerno mali, štetnika nema, pa nema potrebe ni za umjetnim zaštitama u obliku raznih pesticida.
Sorta jagode koja se uzgaja u školi i na Babindubu je Albion, po domaću poznata kao "mjesečarka", što znači da „rađa“ nekoliko puta godišnje. Zadarski srednjoškolci na taj način godišnje uberu više stotina kila, dovoljno za školsku upotrebu, ali ne i za izlazak na pravi tržište. Premda, nikad ne reci nikad.
Naime, nakon berbe posao nije ni približno gotov. Tek tada u školi zaživi prava mala manufaktura. U sklopu učeničke zadruge "Vridne ruke" od ubranih jagoda rade se džemovi, pripravljaju smoothije ili koriste u glazuri za njihov kolač u obliku Sv. Donata. U posljednje vrijeme, kao novitet, u školi su počeli i sušiti jagode.
- Jagode se suše u dehidratoru, a tako pripremljene mogu se koristiti u popularnim pahuljicama, muslijima i proteinskim pločicama. Bitno je naglasiti da jagode uzgojene na ovaj način imaju puno veći udio vitamina C od onih uzgojenih na klasičan način, kaže profesor Gospić dodajući kako učenicima nije teško obrađivati jagode jer su sadnice podignute na metar visine. Kičma ne pati, nema napornog fizičkog rada, što nam potvrđuju i sami učenici kojima je praktični dio nastave draži od teorijskog. Zašto?
- Berba nam je najdraža jer se tad baš najedemo – smije se Karlo Jurica, učenik trećeg razreda, budući poljoprivredni tehničar.
- Ostatak godine ne pada nam teško, jer posao oko uzgoja jagoda je zanimljiv i volimo se brinuti o njima. Nakon što berba završi, smanjujemo nadohranu budući da sadnice i njihov supstrat traju dvije godine. Poslije toga sadimo nove i tako u krug, do nove sezone i nove berbe, priča Karlo.
Poljoprivreda, očito, nije više samo motika. S novim tehnologijama puno toga se može olakšati, unaprijediti i poboljšati. Treba samo učiti i stjecati nova znanja. I kojiput uz jagode dodati malo šlaga...