Sabrati ne jedno mjesto sve o Luki Modriću, čovjeku koji je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, visoko iznad glave podigao pehar namijenjen najboljem igraču velike nogometne smotre - nemoguća je misija.
Zlatna lopta, u ovom trenutku, vrhunac je u njegovoj karijeri, te ga zasigurno ispunjava, uz istinski osjećaj kako bi mu zlato s reprezentacijom Hrvatske bilo značajnije. Jer je u svojim javnim nastupima, prije SP-a, ali i nakon finala s Francuzima u Moskvi stalno isticao da mu je reprezentacija svetinja. Nakon što je istekla ta devedeseta minuta, iza koje smo svi zajedno bili svjesni da nam je zlatno odličje izmaklo iz ruku, mnoge je igrače bilo teško utješiti.
Nije ni Luka bio presretan, međutim, zasigurno je prelistavajući biografiju Dražena Petrovića, košarkaškog Mozarta, naišao na izjavu slavnog Šibenčanina u kojoj stoji: "Nitko nikad nije dobio sve utakmice, što prije shvatiš bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom ma koliko bio bolan samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom. Ako znaš da si sve dao za pobjedu, najbolje je zaboraviti!"
Prvi suradnik trenera
U tim trenucima gorčine, Luka je nedvojbeno, kao istinski kapetan, pružio riječi utjehe svojim suigračima, velikim djelom svjestan kako je njegovo nogometno odrastanje bilo podosta trnovito. Ali se nikad nije predavao, nisu ga smetali razni "klipovi" pod nogama, nerijetko i omalovažavanje zbog svoje krhke građe.
U njemu je malo tko vidio budućeg virtuoza i čarobnjaka s loptom ispred sebe, međutim, Luka i njegova obitelj, uz mali broj onih koji su doista vidjeli širu sliku, vjerovao je u sebe! Nije mu bilo nimalo lako probijati se kroz "prašumu" nepovjerenja, jer sumnjivaca je bilo previše. Ali nije odustajao u svojem naumu da loptom oplovi svijet, pa se nakon slavlja u Zagrebu, potom i Zadru, u prigodi dolaska na stadion na Stanovima, u NK Zadar, odakle se krenulo pisati priču o građaninu svijeta, prisjetio jednog čovjeka.
"Tomislav Bašić je uz moje roditelje jedini vjerovao u mene. On je bio taj koji me preporučio Dinamu, doista, barba Tomo je bio i ostao moj sportski otac. Osim moje obitelji, roditelja i ljudi koji su mi blizu, bio je jedan od rijetkih koji je u mene uvijek vjerovao. Smatrao je da jednog dana mogu zaigrati u Realu. Bio je moj najveći savjetnik i njegove riječi za mene su bile zlata vrijedne. Tužan sam jer više nije s nama i što ne može vidjeti uspjeh naše reprezentacije", sjetno je kazivao Luka.
Ono po čemu je Modrić poseban, jest činjenica da su kasnije, kad se izgradio u igrača kojem će se diviti svijet, svi treneri u njemu vidjeli suradnika.
Boljeg primjera nego je izbornik Zlatko Dalić, teško je pronaći. Luka je poučen svojim iskustvom stvaranja velikih rezultata, znao na koji način treba pružiti ruku čovjeku koji nas je odveo do srebrnih na svijetu, do najvećeg uspjeha otkako je Hrvatske! Svjestan da pojedinac ne može graditi kulu uspjeha i Dalić je ne samo u Modriću nego i ostalima vidio suradnike.
Znao je kako voditi reprezentaciju, istodobno biti saslušan i prihvaćen od igrača, te slušati i prihvatiti, što je rijetkima na svijetu uspjelo. I sve što je napravio, uradio je u tišini, bez podignutog tona u glasu, bez imalo pretjerivanja ili prelaženja neke granice dobrog ukusa.
Kroz gore napisano jasno se zrcali Modrićeva uloga, koji je naučio slušati savjete, nikad se nije doživaljavo nekakvim nedodirljivim božanstvom, nego se uvijek prema sebi odnosio kao da je kamenčić u mozaiku.
Onda se dobro prisjetiti i što je svojedobno kazivao Aleksandar Veliki, na temu kako do pobjede, tvrdeći kako mu je za trijumf nad suparničkom vojskom potreban lav vođa!
Preskakanje kamenja
A Modrić se svojim odnosnom prema reprezentaciji, ne samo u Rusiji, nego inače, stotine puta potvrdio kao oslonac i primjer mnogima. Zar je moguće zaboraviti kako je na izmaku snage, kad se činilo da nam puno toga izmiče pod rukama, krenuo trčati kao da je utakmica tek krenula. U tim bi se trenucima, vjerujem, prisjetio svoga djetinjstva u podnožju surovog Velebita, pa mi se zgodnim čini prenijeti razmišljanje jednog dobrog poznavatelja života u kršu Zatona Obrovačkog, napose zaseoka Modrići čiji se mještani vole šaliti na svoj račun i govoriti kako u takvim uvjetima mogu preživjeti samo Modrići, vukovi i poskoci!
Nemojte se čuditi što Luka onako brzo trči, jer kad od malih nogu krenete preskakati to kamenje, u jednom trenutku "dotrčite" do razmišljanja kako možete nadmašiti i najbolje atletičare svijeta.
Iz osobnog iskustva znam kako nakon boravka u netaknutoj prirodi uz stada ovaca ili koza možeš trčati danima i ne stati. Doista, najbolji primjer je upravo Luka, koji je u ogledu s Englezima u produžetku utakmice trčao bolje nego kad je počeo dvoboj u Moskvi. E, to su geni kameni učinili, valjalo je opstati u toj surovosti - pojasnio nam je barba Šime.
Ima li veće surovosti nego li je Modrićevo dokazivanje vrijednosti u potrazi za nogometnom zelenom oazom u kojoj će ispisivati najljepše stranice svoje sportske povijesti, napose Hrvatske.
Indijska poslovica kaže: "Ljudi zaboravljaju ono što je rečeno, pa i učinjeno, međutim, ne i onaj osjećaj probuđen u nama!"
Luka i društvo su nam upravo to podarili!