- Jednom sam otišao na Paški most kako bi uslikao refule bure koja je puhala oko 200 kilometara na sat. Toliko sam se zamislio prilikom fotografiranja da me u jednom trenutku jačina bure podignula nekih pet centimetara od tla. U zadnji tren me spasio prijatelj Marin koji me "ćapa" za jaketu da doslovno ne odletim preko mosta, priča nam 25-godišnji Šime Barešić iz Draga, zaljubljenik u fotografiranje, koji je u slobodno vrijeme "lovac na oluje".
Među više od tisuću fotografija u konkurenciji iz cijelog svijeta, dvije Šimine uvrštene su među 74 najbolje na natječaju za kalendar Svjetske meteorološke organizacije (WMO) za 2019. godinu. Natječaj je raspisan na temu "Sunce, Zemlja i vrijeme", a među finalistima izbora čak je 12 fotografija s motivima iz Hrvatske.
Trinaest na kraju odabranih fotki ući će u kalendar, a uz Šimine dvije fotografije u samu završnicu prošle su i fotke Romea Ibriševića (4), Mateja Štegaria (2), Sandra Punceta (1), Ane Ricov (1), Ivice Jureše (1), Danijela Palčića (1) i Mirne Vidić (1).
Šimine fotografije nastale su ove godine, na jednoj je panorama neba iznad Draga s nekoliko desetaka munja uhvaćenih u jednom kadru, a na drugoj je gigantski narančasti oblak iznad modrine Vranskog jezera. Drugi motiv iz Zadarske županije fotografirao je Danijel Palčić s otoka Paga, a na slici je uhvatio trenutak kad se veliki kišni oblak u obliku školjke prazni iznad južne strane otoka.
Na motivima drugih hrvatskih fotografa našli su se Mali Lošinj, Rastoke, Samobor, Rovinj, Karlovac, Rab, Bobovica i Lubenice najčešće u kombinaciji začuđujuće rijetkih meteoroloških situacija i fenomenalnih prirodnih ljepota.
Posebnost natjecanja je u tome što o konačnom izboru fotografija za kalendar, uz međunarodni stručni ocjenjivački sud, sudjeluje i publika iz cijelog svijeta koja svoj glas favoritu može dati preko facebook stranice Svjetske meteorološke organizacije. Hrvatski fotografi i ovim putem pozivaju sve građane da lajkom daju svoj glas za njihove uistinu fantastične radove.
- Ovo mi je prvi put da sam se prijavio na natječaj Svjetske meteorološke organizacije. Poslao sam svoje tri najdraže fotografije i šokirao sam se kada sam saznao da su moje dvije uvrštene među 74 najbolje jer prilikom prijave nisam imao velikih očekivanja. Rekao sam sam sebi: "Bit će što bude", govori Šime dodajući kako će mu biti velika čast i priznanje ako se njegove fotografije nađu na kalendaru za 2019. godinu.
Šime je završio srednju medicinsku školu u Zadru i radi kao medicinski tehničar u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu na Moru, a fotografija je njegova ljubav i hobi.
- Ljubav prema fotografiji razvila se sasvim slučajno. Prije dvije i pol godine naletio sam na udrugu Crometeo i tada nisam mogao ni slutiti da ću se baviti fotografijom. Prvo sam počeo registirati zalaske s mobitelom i slao sam ih na Facebook stranicu udruge, a oni su ih polako počeli objavljivati. Nakon nekih osam mjeseci nazvao me jedan od osnivača stranice Crometeo i pitao hoću li se pridružiti njihovom timu, a ja sam kao iz topa odgovorio "može, zašto ne", prisjeća se Šime svojih početaka dodajući kako se s vremenom sve više zaljubljivao u meteorologiju.
Veliku zaslugu u njegovim počecima ima i kolega Marin Pittoni koji mu je nakon nekoliko ispijenih kava predložio da, ako je u mogućnosti, kupi fotografski aparat, a on će ga zauzvrat naučiti svemu što zna.
- Kupio sam aparat, a Marin me odveo na Plitvice gdje smo proveli cijeli dan slikavajući prirodu. Na licu mjesta mi je objašnjavao i učio me svemu što trebam znati. Nakon malo prakse, shvatio sam da me najviše intrigiraju vremenske neprilike poput munja, pijavice i kiše, objašnjava Marin koji redovito prati prognostičke izvještaje na svom području. U trenutku kada se nevrijeme približava, uzima torbu i kreće u akciju...
- Uvijek se smijemo kako svi bježe u kuću, a jedino mi idemo vanka. Povuče me taj adrenalin, a snimanje vremenskih neprilika je nešto što me ispunjava i gdje punim baterije, govori Šime čije su se fotografije mogle vidjeti i u emisijama vremenske prognoze na RTL-u i HRT-u.
Objašnjava kako je za lovce na oluje vrlo bitno poznavati teren na koji se ide i njegovu dostupnost, ali i pratiti vremenske prilike.
- Treba znati kada će munje doći i kako nevrijeme putuje. Uvijek treba biti oprezan. Kada munje dođu blizu, na nekih 15 do 20 kilometara, bježim jer nikada ne znaš kada će i gdje opaliti, kaže Šime priznajući kako ga je u početku bilo strah, ali sada uopće ne razmišlja više o tome nego samo "škljoca".
Koliko Šime obožava uhvatiti dobar kadar, govori i činjenica da se često znao dignuti u tri po noći kako bi otišao na idealnu lokaciju i uhvatio nevrijeme u pravom trenutku.
- Ne mogu vam objasniti kako se osjećam kada fotografiram. U tom trenutku ulazim u nekakav drugi svijet u kojem napunim bateriju brzinom munje. Mozak mi je "na paši" i radim ono što me ispunjava, objašnjava.
Vrlo često se znalo dogoditi da je Šime na poslu kada čuje da grmi u blizini i tada ga, kaže, prođu neobjašnjivi trnci.
- U tim trenucima poželim samo potrčati i uhvatiti munju, ali se onda sjetim zašto sam tu gdje jesam. Ja sam tu radi ljudi i moje je da im pružim pomoć kada god im je potrebna te me to nekako umiri. Znam pogledati kroz prozor jer dovoljno mi je da samo vidim jednu munju i mene već preplavi adrenalin. Zbog toga se pomalo osjećam kao fotografski ovisnik...
Za Šimu i njegove fotografije možete glasovati na linku.
