.jpg)
Obitelj Šangulin iz Biograda na moru, pojam je za turizam, brodarstvo, nautiku i ugostiteljstvo. Čini se, kad dođete u Biograd, da Šangulinima pripada barem pola, ako ne već cijeli Biograd, jer posvuda gdje se osvrnete negdje će pisati Šangulin, bilo da je riječ o agenciji na biogradskom poluotoku, ugostiteljskom objektu, velikom izletničkom brodu ili nautičkoj marini.
Miro Šangulin sigurno je jedan od najpoznatijih Šangulina, koji je davno udario pečat biogradskom nautičkom turizmu, ali i brodarstvu jer je vlasnik impresivne flote za izletnički turizam, ali i za prijevoz raznih tereta.
Ukratko – brodar.
Dok se nalazimo s njim u Biogradu, prolazimo pored jedne stare, ali još uvijek dobro očuvane građevine koju su njegovi preci izgradili davne 1929. godine.
- Radio ju je moj djed sa svoje četvero braće. Napravljena je sa stilom, fasade su radili Prečani, stare škure od ariša još se drže, a i cijela zgrada je prilično sačuvana s obzirom na godine okrenute djelovanju mora. Ukupno ih je bilo 36 Šangulina u obitelji. I već tada je izvršena podjela rada. Od tada do danas, neprestano se radi i stvara – otkriva nam djelić povijesti obitelji Miro Šangulin.
Trenutno je okupiran projektom difuznog hotela. Agenciju i još jednu staru zgradu gdje su Šangulini davno držali gostionicu, pretvara u difuzne hotele koji će imati razinu četiri zvjezdice. Sve unutar fasada starih zgrada ruši se i ponovno podiže, u suvremeni smještajni objekt, koji će opet imati i dodir s tradicijom i starim naslijeđem Biograda.
Skuplje je ovo raditi, nego da se poruši pa izgradi ispočetka, ali tako je kako je. U svakom objektu moći će se poslužiti doručak, iako će postojati i centralni restoran. Evo ovdje će biti i lift, ali na mjestu naše stare gostione bit će rekonstruirana autohtona dalmatinska konoba. Sve će biti u kamenu i gredama, ali opet s najsigurnijim sustavima protupožarne zaštite, struje, vode, drenaža itd. – pokazuje nam gradilište kojim sada dominiraju radnici koji užurbano izvode svatko svoje radove…
- Cijeli poluotok u Biogradu treba pretvoriti u jedan veliki hotel. Možemo li mi to napraviti s ljudima koje imamo? Već imamo pojavu da se poluotok iseljava. Na cijeloj rivi nemate 40 starosjedioca. U cijeloj staroj Šangulinovoj kući sad je samo moj stric koji je došao iz Kanade, a i on će biti još deset dana i ide ća. Moja zamisao je sve stvoriti u hotele. I uključivali i druge koji ispunjavaju kategoriju, ali na razini četiri zvjezdice. I još jedna stvar. Ovdje u centru Biograd nema plaže. Odavde moramo voditi goste na otok Svetu Katarinu, kao što se radilo prije 30 godina. Tu su bile brodice koje su vozile preko na Katarinu, svakih pola sata ili sat vremena do tamo i nazad, tako da se gost mogao otići okupati i vratiti se kad ga je volja – niže Šangulin ideju, jednu za drugom. Kao da nikad ne prestaje misliti o turizmu i brodovima.
- Moji su bili prva obitelj koja je primila turiste u Biogradu. A zašto? Jer su imali – toalet! Imali su i zahode i banje i zbog toga su prvi mogli primiti turiste koji su to tražili. Tako je nastala obiteljska tradicija koju je započeo moj djed, a poslije nastavio moj otac koji je opet bio prvi koji je vozio organizirane izlete na Kornate s malim brodovima od 9, pa 12, pa 15 metara… Da bi sad došli na brodove od 35 metara – kaže Miro Šangulin čiji Šangulin Tours ima 6 brodova. Tri izletnička i tri trajekta.
On je naime prvi počeo s otkupom i prenamjenom dotadašnjih Jadrolinijinih trajekata u turističke i izletničke namjene.
- To je bila ludnica. Imali smo tri takva trajekta i svi su se čudili što ćemo s njima, bilo je to nezamislivo da ih prenamijenimo u turističke svrhe. Rekli su „ovaj je lud“. Ja sam u to ušao mlad i ambiciozan. U jednom je trenutku Jadrolinija imala klasnu promjenu brodova i ja sam na licitaciji kupio tri takva trajekta: Loda, Kalmar i Brač. S Bračom smo počeli voziti turiste, bio je komotan, širok, imali smo glazbu uživo, plesove… Cijena je bila povoljna jer sam želio omogućiti svim turistima koji dođu na zadarsko-biogradsko područje, da moraju vidjeti Kornate. Nema svatko 50 eura, ali 190 kuna ima. A u toj cijeni ima vožnju i ručak: ribu ili kotlet, salatu, flaširana vina, narančadu, mineralnu... To je naša cijena i dan-danas, nema neke velike zarade, ali možemo živjeti, a gosti dožive taj ugođaj. Išli smo na to da ćemo napraviti modernije i brže brodove od onoga što su do tad bili. I uspjeli smo. Kornatska vila bio je najbrži brod za jednodnevne izlete na Jadranu. Postiže brzinu od 28 čvorova. Imamo i velike brodove poput Perle Kornata s dozvolom za 374 putnika. Ove smo godine s Perlom Kornata prevezli 10 tisuća ljudi i svi su zadovoljni. Jer za toliko malo novca, cijeli se dan voze na Kornate, jedu, piju i to hladna pića i toplu hranu na brodu, uz sva davanja koja moramo podmiriti, a skupa su. Ne volim kukati, ali koliko stoje te ulaznice za Parkove prirode, a 30 godina se nije uložilo ništa… Toga nema nigdje na svijetu, ali to je priča za sebe – ističe Šangulin.
Njegovi su izletnički brodovi napravljeni prema najsuvremenijim standardima. „Nepotopivi“ sa 6-7 komora, stabilni, sa sunčanim palubama, zatvorenim dijelom prostora zbog ljetnih nevera i sunca koje je u zadnje vrijeme jako, pa se ljudi mogu skloniti, a siguran je i za djecu od padova u more… Šangulini su u taj posao krenuli među prvima. Miro se tada bavio sportom, bio je 4, 5 razred osnovne. Prvi brod zvao se Odisej, a vozio je i njemačke studente na FKK plaže.
Taj dan kad bi išli oni, ja ne bih mogao biti taj dan mornar. Nije mi bio jasno zašto. A sve druge dane me otac vodio sa sobom. Bilo je to krajem 60-tih godina. Kasnije je došao brod Luka po imenu djeda, a po završteku srednje škole i upisa u Višu pomorsku ja sam to polako preuzimao od oca i unaprjeđivao s gradnjom novih brodova, uz pet, šest rekonstrukcija starih plovila. Godine 1987. napravili smo prvi novi brod u Ižu, prije toga imali smo barkase…Shvatio sam već tada da bavljenje turizmom i prijevozom putnika ne može biti s brodom koji nema dva motora. I to iz sigurnosnih razloga, jer ne možete strahovati hoće li vam spasti ili puknuti remen, vodena pumpa zakazati, pa da vas baci na stijene sa samo jednim motorom. Svi naši brodovi od tada obavezno imaju dva motora – ističe Šangulin.
- Tradicija je u ovome poslu igrala veliku ulogu. Preko moga oca, mene, moga brata, moga sina Luke koji ima najveću čarter kompaniju u Hrvatskoj Angelina sa 153 broda, a dogodine mislim da će doći do 200 brodova, sa bazama u Trogiru, Šibeniku, Biogradu, Sukošanu. Prije dvije godine proglašeni su najboljom čarter kompanijom u Hrvatskoj. Moja ljubav su brodovi i more. Mi smo i gradili brodove. Napravili smo dva katamarana u Lamjani, s našim projektantima, izvođačima, kooperantima iz Rijeke. Osim ta dva katamarana imamo i četiri trajekta, Kornatsku vilu koji je osim što je najbrži ujedno i najljepši brod za jednodnevne izlete. Ono što je najvažnije, a u tome sam i uspio, je da se djeca kad završe škole u Zagrebu, vrate u Biograd. Kćer je vodila kamp sa 20 mobilnih kuća i dva apartmana, te administrativno i marinu i privezišta odakle nam idu ti čarteri. Zadovoljan sam što sam uspio djecu vratiti u Biograd jer se na jedan način Biograd iseljava. Prije je imao 7 – 8 tisuća stanovnika, a sad čujem da je niti 5 tisuća. To je nevjerojatno s obzirom na potencijal, ali nije stvar u tome da ovdje budete nečija sluga, nego treba biti i svoj gospodar, stvarati i raditi. Mi nećemo stajati, gradimo stalno. Difuzni hotel trebali bi staviti do sezone u funkciju. Iako imamo administrativnih problema s dobivanjem dozvola, želimo zadovoljiti sve standarde i zaštite poluotoka koji je pod konzervatorskim nadzorom. Ne želimo naružiti izgled, već samo ga uljepšati ako je moguće. Jer nam to treba dugoročno, a ne da sutra moramo ići u Irsku, moja djeca i ja. To ne dolazi u obzir i nećemo. Zbog toga se borimo i zbog toga smo i prepoznati i birani u udruge brodara, čarteraša gdje smo uveli hrvatsku zastavu na čartere… Sve to da bi stvorili pretpostavke kako bi ovdašnji čovjek živio od onoga što ima, a to je čisto more. Ljudi nam ne dolaze ovdje zašto što nas vole, već zato što je ovdje lijepo. I pružamo uslugu profesionalno, zbog toga imamo rast.
Govoreći s pozicije predsjednika Udruženja turističkih brodara pri HGK, Šangulin kaže kako su – uspjeli. Zalagao se za obnovu flote prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kako se ne bi dogodilo da nas susjedne zemlje istisnu zbog starih brodova koje smo imali.
- Moju su inicijativu da krenemo raditi nove brodove prihvatili i uspjeli smo. Krilo Jesenice su to također objeručke prihvatili, jer zašto da brodove radimo u Turskoj odnosno Italiji čije smo stare ribarske brodove prije toga doveli u Hrvatsku, a poslije i loše drvene turske brodove u Biograd. Zašto ne bi radili brodove u Hrvatskoj? Što smo nesposobni ili smo tikvani? Ili imamo neku zapreku? Vidio sam tu administrativnu zapreku koja je postojala i Božidar Kalmeta koji je tada bio ministar to je shvatio jer je čovjek s mora, ne da ga ja nešto sad hvalim. Dali su nam subvenciju od 10 posto za gradnju trupa broda. Tako smo krenuli i danas imamo na obali ploveće hotele do 50 metara. Kriljani sada imaju oko 150 brodova, a svake godine se radi 15 novih brodova. I u Zadru je niz novih brodova – hotela. Samo nam treba dobra organizacija. Ono s čim se sad suočavamo je nedostatak radne snage. Trebalo bi ukinuti Biro rada i napraviti listu tako da svi koji žele raditi mogu odmah dobiti posao, jer posla ima. Ja jesam socijalno osviješten i ne bih htio ostaviti ljude nezbrinute, ali ja vas uvjeravam, tko god želi u Hrvatskoj raditi, može dobiti posao. Vani se više radi nego ovdje, a gore se živi nego ovdje. To je sigurno. Mi sad imamo raspisan natječaj za mlade ekonomiste, kuhare, konobare, kapetane, strojare. Tko god želi, mi ćemo ga primiti ako želi raditi – zaključuje Miro Šangulin.
- Moju su inicijativu da krenemo raditi nove brodove prihvatili i uspjeli smo. Krilo Jesenice su to također objeručke prihvatili, jer zašto da brodove radimo u Turskoj odnosno Italiji čije smo stare ribarske brodove prije toga doveli u Hrvatsku, a poslije i loše drvene turske brodove u Biograd. Zašto ne bi radili brodove u Hrvatskoj? Što smo nesposobni ili smo tikvani? Ili imamo neku zapreku? Vidio sam tu administrativnu zapreku koja je postojala i Božidar Kalmeta koji je tada bio ministar to je shvatio jer je čovjek s mora, ne da ga ja nešto sad hvalim. Dali su nam subvenciju od 10 posto za gradnju trupa broda. Tako smo krenuli i danas imamo na obali ploveće hotele do 50 metara. Kriljani sada imaju oko 150 brodova, a svake godine se radi 15 novih brodova. I u Zadru je niz novih brodova – hotela. Samo nam treba dobra organizacija. Ono s čim se sad suočavamo je nedostatak radne snage. Trebalo bi ukinuti Biro rada i napraviti listu tako da svi koji žele raditi mogu odmah dobiti posao, jer posla ima. Ja jesam socijalno osviješten i ne bih htio ostaviti ljude nezbrinute, ali ja vas uvjeravam, tko god želi u Hrvatskoj raditi, može dobiti posao. Vani se više radi nego ovdje, a gore se živi nego ovdje. To je sigurno. Mi sad imamo raspisan natječaj za mlade ekonomiste, kuhare, konobare, kapetane, strojare. Tko god želi, mi ćemo ga primiti ako želi raditi – zaključuje Miro Šangulin.