Nitko točno ne zna kad je to počelo, ali traje već dugo i zbog toga baš nikome nije krivo. Naprotiv, svake godine na Badnjak, na nekoliko punktova stare gradske jezgre, spontano se okupe mladi i stari, veliki i mali, Zadrani i Zadranke, pa se uz čašicu razgovora i nešto spize vesele nadolazećem Božiću.
– Ne znam točno koliko godina je duga ta tradicija, ali Badnjak u gradu se ne propušta. To je zlatno pravilo! Na Badnjak ujutro s prijateljima se spuštam do Varoši, gdje se skupljaju mladi. Vlasnici kafića uvijek nešto spremaju, od fritula do bakalara, hrana se dijeli, a nerijetko i piće. Druženje potraje do dva nakon podneva, kad svi polako idemo svojim kućama na obiteljski ručak i obaviti posljednje pripreme za Božić – objašnjava 27-godišnja Ivana, dodajući kako je i Trg pet bunara otkako se pokrenuo Advent postao neizostavna stanica druženja. Drvene kućice, ponuda zimskih specijaliteta i slastice, kuhano vino i pivo, sve začinjeno koncertnim programom i blagdanskim duhom.
Najveći šušur
Narodni trg, Četiri kantuna, Kalelarga, Forum, Varoš, Pet bunara... na Badnjak ujutro budu puni kao košnica, a Poluotok oživi kao usred turističke sezone. Još kad se poklopi burno, sunčano vrijeme, bude kao u nekom zimskom ljetovalištu, šušur od kojega se najbolje razboljeti.
O važnosti Badnjaka u Zadru dovoljno govori i činjenica da je prošle godine Ceh ugostitelja u suradnji sa zadarskom Turističkom zajednicom pokrenuo akciju brendiranja Badnjaka. Žele zaštititi taj dan kao jedinstven u godini i od njega učiniti svoju prepoznatljivost, nešto čega nema, kako kažu Zadrani, nigdje u Dalmaciji.
– Kafići "Abba" i "Toni" kultna su mjesta okupljanja Zadrana na Badnjak. Tamo ni iglica ne može stati koliko ljudi bude. Po gradu na svakom kantunu bude muzike koja dodatno začini cijelu atmosferu. Badnjak u Zadru treba doživjeti da bi ga se moglo razumjeti – zaključuje Miroslav, jedan od veterana "dočeka Badnjaka" u Zadru.
Zadranima je Badnjak toliko omilio da se, bogohulno je reći, više njemu vesele nego Božiću. Nešto što je počelo kao spontano okupljanje prijatelja i ekipe iz kafića na nekoliko gradskih lokacija, tijekom godina postalo je tradicija koja se nikako ne propušta. I kao svaka dobra tradicija, o njoj ne postoji pisanih tragova. Čuva se u usmenoj predaji, prepričavanju atmosfere i doživljajima koja se na Badnji dan nižu jedan za drugim. I moru fotografija i videa koji su u eri mobilnih telefona zadarski Badnjak dodatno obogatile.
Poznate face
U "Toniju", na Četiri kantuna, tako ćete susresti brojne poznate gradske face, od gradonačelnika Dukića i Pefe, do odvjetnika, sudaca, sportaša i popularnih pjevača. Kod "Kulta" i "Dišpeta" u Varošu okuplja se mlađa generacija uz euforične ritmove DJ-eva. U "Abbi", toj mitskoj špelunci nedaleko od trga, obično se skuha velika teća bakalara i okupi se društvo zadarskih legendi i oriđinala, pa uz pjesmu sotto voce i pokoju lutajuću klapu zaruže do kasnih popodnevnih sati.
– Badnjak je Badnjak, a Božić je Božić. U Zadru se ni Nova godina ne slavi kao Badnjak. Za Novu grad bude pun, ali to nije ta atmosfera kao na Badnjak, kad se iz kafića i gradskih kala šire zvukovi i mirisi druženja, zajedništva i veselja. Meni je to najdraži dan u godini i kad sam zbog posla spriječen, bude mi teško što nisam u Zadru – kaže Robert,pomorac, kojemu je Badnjak na brodu najveća kazna.
– Ako nisam za Badnjak u Zadru, kao da nije Badnjak – kaže.
I to je ono pravo. Badnjak se slavi, svi ga čekaju i svi mu se vesele, a o njemu, prije Badnjaka, nitko ništa nikad ne govori. Niti se najavljuju koncerti i okupljanja, niti se šalju pozivi za konferencije za novinare. Badnjak se dogodi upravo onako kako se događaju sve dobre stvari. Jednostavno, iskreno, iz srca, s dušom, toplo i veselo.
Baš onako kako za Božić treba biti...