- Mutant! Ovoliki! - raširi ruke Toni Kršulović kao da će svijet zagrliti. U svoje 42 godine života i 20 godina podvodnog ronjenja takav primjer nije susreo. Lignja od 2,75 kila i 125 centimetara dužine! Ne totanj, lignjun, nego baš - lignja.
- Pripala me. Bio sam u čeki na nekih 16 metara dubine, oko mene šparići, fratrići, pusto more. Čeka se orada, podlanica, mama orada... Kad odjednom, s desne strane, iznad mene, vidim kako nešto treperi – priča Toni oponašajući prstima pokrete lignjine peraje.
- Lipo je stajala na mistu. Jebenti pušku i sve, nije ovo lignja, govorim ja sebi. Uperi pušku, a ona "pumpa" unazad i pućka crnilo. Odapnem harpun, pogodim je, a ona stane. I, eno je sad u dubokom...
Šta?! Niste je malo na gradele, malo na rižot...?
- Ma zaledija sam je pa ćemo vidit. Stupasta je, velika je to beštija, rekli su mi da je najbolje najprvo je staviti u led da se malo smekša...
Kad je izvadio iz mora na Obalu kneza Trpimira, na pola puta između zadarske gradske luke i uvale Maestral, nije mogao vjerovati kolika je. Prišao mu je neki ribič sa štapom i predložio slikanje. Kako je bila skliska za držati u ruke, Toni je legao na pod, a lignju je stavio na sebe, ispruženu od vrata prema nogama, baš kao kravatu. Kravata od lignje odmah je postala instant hit na društvenim mrežama.
- Kad sam je donio doma dica su umrla od smijeha. Roko (11) i Laura (10) odmah su se htjeli slikati s njom. A meni je bilo drago. Ja vam, znate, nisam lignjolovac. U životu nisam lovio peškafondom. Ovo mi se dogodilo sad i nikad više – iskreno će Toni, porijeklom s otoka Paga, ali zadarsko dite, s Petrića, kaže. Posebnu podršku svih ovih godina u podvodnom ribolovu ima, naglašava, od Tonija Sabalića, prijatelja s Paga. Nikad ne sudjeluje na natjecanjima, to ga ne zanima, a lovi kroz cijelu godinu, svaki put kad ima vremena. Lovi isključivo za sebe i svoju porodicu. Najveći ulov puškom bila mu je lica od 33 kilograma. Ali ni ova lignja nije za bacit...
- Di baciti? Jeste ludi?! - smije se zafrkantski.
- Bilo je oko 17.15 poslijepodne. Ronio sam nekih 30-40 metara od kraja, točno tamo kad iz Marexa idete prema staračkom domu. Ma nije to neka pošta za lignje, ovo se dogodilo slučajno. Kasnije sam čuo od ljudi da su istog dana ulovljene jednako velike, ako ne i veće lignje u Gaženici – govori.
Što hoćete reći? Da su Zadar napale mutant-lignje?
- Ha, ha, ha... Rekao sam vam da nisam lignjar, ali mi ljudi kažu da se tako velike lignje uz kraj dođu kada im se bliži kraj. One inače i žive po dvije-tri godine. Ostavi jajašca i sama krepa. Taj su dan bile velike i same, a meni se posrećilo. Ma, ovo je sad i nikad više, kaže Toni, pa nas na odlasku zaustavlja:
- Drugi put ću ja vas zvati. Kad po ovu dođe mama...