Slavka Barešić svoj dan započinje u rano jutro. Spremi se za trening, otpedalira od Zadra do Nina, vrati se kući, doručkuje, onda se posveti učeničkim obvezama, pa ide u školu, i tako svaki dan. Slavki to nije nimalo teško. Govori da sport kojim se odabrala baviti, biciklizam, uistinu voli. A da ga voli pokazuju i rezultati koje ova četrnaestogodišnja Zadranka ostvaruje. Slavka je, ako niste do sada znali, trostruka državna prvakinja u biciklizmu u svojoj kategoriji. Impresivno, zar ne?
Ali Slavka nije jedina u svojoj obitelji koja ostvaruje zavidne rezultate u sportu. Njena dvije godine mlađa sestra, Lana, također je sjajna sportašica. Iako je tek na početku svoje veslačke karijere, medalje se samo nižu. Sestre su u sportu doslovno od malih nogu. Dugo su pohađale zadarsku univerzalnu školu sporta "Start" i u njoj su probale „sve živo“. Jedini sportovi kojima se nisu pokušale baviti upravo su oni u koje su se zaljubile: biciklizam i veslanje. Iako ih smatraju dominantno muškim i iznimno teškim sportovima, Slavka i Lana o njima tako uopće ne razmišljaju. One te sportove jednostavno vole.
- Naučila sam voziti bicikl s pet godina, a s 11 sam se upisala u Biciklistički klub "Zadar" i počela redovito trenirati. Biciklizam mi se inače sviđao jer smo, još prije, kao obitelj, vikendima uvijek zajedno vozili bicikle. Uvijek mi je to dobro išlo pa sam se tako odlučila ozbiljno okušati u biciklizmu - kaže nam Slavka.
Lana isprva nije htjela upisati veslanje jer se bojala da će joj se čamac preokrenuti. Veliku ulogu u stjecanju samopouzdanja odigrala je mama Jelena koja je Lani rekla da pokuša otići na jedan trening, pa ako joj se svidi neka nastavi, a ako joj se ne svidi neka pokuša nešto drugo.
- Kako sam sjela u čamac, tako sam ga jednostavno zavoljela. Inače veslam u samcu, jer se veslanjem ne bavi puno cura. Ali i da ima više cura s kojima bih mogla trenirati, ne bih htjela. Zamislite da sam u dvojcu i nešto pogriješim. Odmah je i ona pogriješila, a ja to ne bi voljela ikome napraviti. Ovako, kad nešto krivo napravim, krivo sam napravila samo za sebe, objašnjava nam dvanaestogodišnja Lana.Ona je veslačica VK "Jadran" i, za razliku od sestre, ne ljuti se na sebe kada pogriješi na natjecanju. To, međutim, nije slučaj sa Slavkom, koja priznaje da ne voli griješiti, ali joj se to ipak nekada zna dogoditi.
Sestre treniraju gotovo svaki dan. Slavka trenira pet puta tjedno, a preko tjedna treninzi traju oko sat i pol. Vikendom se to zna odužiti i na više od dva sata jer znaju ići čak do Biograda ili Vinjerca. Slavki je to jedan od najtežih treninga, jer se vozi oko 80 kilometara, a traje oko tri sata.
Lana priča kako odmara jedino nedjeljom, a svim ostalim danima je u čamcu u uvali Jazine. Trening joj traje oko sat i pol, a ni njoj nije nimalo lako jer nekada zna veslati i po nekoliko kilometara. Govori kako joj je nekad teško, ali da to voli, pa joj naporni treninzi ne predstavljaju veliki problem. Sport ih je oboje naučio odgovornosti i disciplini, i da uvijek slušaju svoje trenere.
Slavka i Lana su rijetke djevojke u sportovima kojima se bave, jer su u Zadru veslanjem i biciklizmom bave najviše dečki. Većina njihovih prijateljica iz razreda bavi se odbojkom, nitko ne želi trenirati ono što treniraju njih dvije. Njih pak odbojka ne privlači. Ovako su, baveći se biciklizmom i veslanjem, originalne.
U školi su odlične učenice. Sve svoje obveze uspijevaju uskladiti s treninzima, a uz školu i sport, djevojke plešu i u KUD-u "Zadarski tanac". U budućnosti bi se voljele profesionalno baviti sportom, ali i završiti fakultet.
Možete li se zamisliti bez treninga? Bez vesla i bicikla...
- Pa što bismo onda radile? - odgovorile su protupitanjem sestre, i pohitale na treninge.