Prosječno oko u tome ne vidi ništa više od hrpe željeza. Starog, zahrđalog i beskorisnog. Ne i Niko. Njemu je to blago koje s pravom dozom mašte, kreative i zanata postoje umjetničko djelo koje svoj drugi život, umjesto na deponiji starog željeza, živi na zidovima izložbenih galerija ili u domovima ljubitelja umjetnosti.
Zadranin Niko Pinčić jedinstveni je umjetnik koji od metalnog otpada stvara čudesne skulpture. Rashodovani dijelovi motora, lanaca, zupčanika, starih pisaćih mašina i lustera u naizgled nespojivim kombinacijama postaju hobotnice, morski konjici, gitare , fotoaparati... Od čega su sve sastavljene i koliko su neobične i otkačene te fantastične kombinacije nekoliko kilograma teškog metala, vidite tek kad im se približite.
- Ovo je dio kvačila, ispod toga je dio zupčanika. Na rubovima je lanac, a sa strane je komad starog lustera i jedan komadić bicikle. Središnji dio tijela je pisaća mašina. Vidite ovo oko? To je zapravo, ručka sa škabelina- pokazuje nam Niko, vjerovali na ili ne, morskog konjica. Kada je gledate u cjelini, sama skulptura visoka gotovo metar impozantna je, a kad shvatite od čega je izrađena, postaje zaista impresivna.
Iako se ni sam ne sjeća kako je sve počelo i odakle tolika ljubav za metal, odgovor se krije na zidu djedove garaže na zadarskoj Meladi. U jednom kutu visi stara maska uz pomoć koje je pokojni djed desetljećima vario, na istom mjestu gdje danas nastaju orginalne skulpture njegovog unuka. Metal mu je, očito, zapisan u genima.
- Ovo je tvoje carstvo- pitamo ga dok nam otvara vrata garaže ispred koje je uparkiran rashodovani crveni fićo.
- Da, ovo je moje empire of dirt- smije se Niko.
- Od malih nogu nešto sastavljam i rastavljam u garaži. Pokupio sam to od starog koji je sada pomorac u penziji, ali inače je strojar. U tome je, valjda, bio ključ. Kad bih vidio neki stroj, prvo me zanimalo kako to radi. Onda bih ga rastavio pa pokušao popraviti. U početku to nije bilo baš uspješno- smije se Niko koji je prvu svoju skulpturu od metala sklopio prije četiri godine. Na internetu je vidio kako to rade Amerikanci, tamo je metal art puno poznatija i raširenija priča nego u Hrvatskoj. Prva skulptura koju je radio bio je legendarni motor Harley Davidson.
- Prvi baš nije uspio kako sam se nadao, iskreno, bilo je bože sačuvaj. Drugi pokušaj bio je nešto bolji, a iz trećeg puta konačno sam dobio što sam htio. I izgledao je super i cool, ne samo meni nego i svima oko mene koji su me počeli pitati zašto se time ozbiljno ne bavim. I stvarno, mislio sam se, zašto se ne bih krenuo u to- priča nam Niko.
Kako to obično biva, jednom kad je krenulo, maštu je bilo nemoguće zaustaviti. Brojni primjerci iz životinjskog svijeta, gitare i drugi predmeti u Nikinoj su garaži dobili novi oblik. S vremenom je svaki oblik imao sve više detalja, a police su se ubrzano punile novim alatom i aparatom za varenje koji mu je bio potreban za sve finiji i složeniji rad.
I tako je nastao "Metallize", brend pod koji danas radi i svoje skulpture prodaje po cijelom svijetu, od Europe do SAD-a. Do sada je napravio 50-ak skulptura. One koje nisu našle novog vlasnika "izložene" su u hodniku obiteljske kuće u Kožinu. Osim preko društvenih mreža gdje ga kupci i pronalaze, šira javnost Nikine je radove vidjela na dvije izložbe koje je do sada imao. Ovakvom vrstom obrade metala u Hrvatskoj se bavi još svega nekoliko ljudi, u kontaktu su i međusobno razmjenjuju iskustva.
- Metal je vrlo zanimljiv materijal, istovremeno je moćan i jednostavan za obradu. S njime možete zaista može stvarati svašta napraviti- priznaje ovaj 29-godišnjak koji je, kad smo već kod toga, rastavio škare za šišanje živice, i od milijun sitnih djelova koji se unutra nalaze, napravio riblje ljuskice.
- Zahvaljujući ovome, postao sam pravi sakupljač. Prijatelji, rođaci, susjedi, svi donese staro željezo koje im doma smeta. Netko staru biciklu, netko kvačilo koje je promijenio, ma svega se tu nađe. A i sam kupim dosta na auto pijacama ili preko Njuškala, veliko blago tamo se krije- smije se Niko kojemu za izradu jedne skulpture treba oko tri tjedna. U garaži radi po nekoliko sati dnevno, i to nakon što dođe kući iz druge garaže, točnije hangara na Zrakoplovnoj bazi u Zemuniku gdje je zaposlen. Ovaj mladi Zadranin po struci je zrakoplovni tehničar koji radi na vojnim helikopterima.
- Radim koliko stignem, ali nema pravila ni obaveze. Za većinu radova prvo napravim skicu, ali ona se do kraja promijeni bezbroj puta jer mi na pamet stalno padaju nove ideje. Najviše me inspiriraju svakodnevni predmeti, priroda, životinje i ljudi. Ovo je za sada hobi u kojemu uživam, nešto kao moja psihoterapija- govori Niko koji se nedavno okušao u još jednoj priči. Baza je ista, željezo, ali ovoga puta nije riječ o skulpturama. Počeo je izrađivati namještaj.
- Probao sam napraviti nešto unikatno i ispalo je iznad svih očekivanja. Sada već razmišljam kako da cijelu liniju nazovem "twisted furniture" jer je zaista malo pomaknuto- govori nam ovaj umjetnik dok gledamo željeznu sjedalicu koja nas je iz prve asocirala na iron throne. I zaista, ovakav namještaj ne može se kupiti u salonima, pogotovo jedan komad na koji je najponosniji. Od starog Fiće, kojega je kupio u Vodicama, napravio je dvosjed za dnevni boravak. Tri mjeseca je na njemu radio, a rezultat je nevjerojatan: široka fotelja koja izgleda poput novog auta, s novom bojom, kromom, svjetlima i žmigavcima.
- Amerikanci to rade od svojih starih Cadillaca, pa zašto ja ne bih od našeg Fiće. Bilo je malo zeznuto jer nikad ranije nisam radio s auto limarijom, ali baš zato sam htio probati i vidjeti koliko mogu. Na kraju je ispalo vrhunski. Kad sam objavio sliku na svom Facebooku, odmah mi se javio čovjek i kupio je. Sad je drži u svom dnevnom boravku- kaže Pinčić koji je nedavno nabavio još jednog Fiću, ovaj puta crvenog, koji parkiran ispred garaže čeka svoj red na Nikinu inspiraciju...