Ma koje adidaske, što će vam air maxice kad su tu - vlaške kroksice!
Nemojte se odmah ražestiti, ne vrijeđamo nikoga, dapače, izrazom "vlaške kroksice" želimo ukazati na zanatsku vještinu i udobnost, ali i nepoderivost i porijeklo obuće koju su u prošlosti na selima, ali i šire, imala svaka stopala. Jeste li ikada čuli za gumaše?
Iako je industrija gotovo u potpunosti iskorijenila "ručnu" proizvodnju obuće, jedan čovjek se i dalje ne da. Njegovo ime je Ivica Zrilić. Dolazi iz Bruške, mjesta pokraj Benkovca, i jedini je proizvođač "gumaša" u Zadarskoj županiji. Za sve mlade koji ne znaju što su gumaši, pitajte mame, tate, bake i djedove ili pak do kraja pročitajte ovaj tekst.
Definicija gumaša ne postoji, ali pokušat ćemo vam ih dočarati. Oni su vrsta obuće čiji je džon napravljen od gume, a gornji dio od prave kože, najčešće goveđe, koja je debljine dva milimetra pa dobro prianja uz nogu.
Ivičine ruke su ih izradile na stotine, a izrađuju ih i dalje, jer Ivica svoju obuću prodaje, a gdje drugdje nego na sajmu u Benkovcu, koji se održava svakog desetog u mjesecu.
- Dobro došli u moj kreativni nered u kojem se samo ja snalazim, al' ne i uvijek - šali se ovaj kršni 57-godišnjak, naslonjen na limena vrata garaže, pomalo zaklanjajući pogled na unutrašnjost.
Pozvao nas je unutra, a u garaži je bilo svega. Od igle do lokomotive, sve što je potrebno za proizvodnju bilo kakve obuće, a ne samo gumaša. Iako se "specijalizirao" baš za gumaše, Ivica u zafrkanciji govori da mu splitski Ledenko, poznati obućar, nije ni do koljena, jer on može napraviti bilo kakvu cipelu, štiklu ili sandalu koja vam padne na pamet.
Njegova obitelj je, od kada pamti, u postolarskom poslu, to jest u proizvodnji gumaša, jer je pokojni djed Joso '44. ili '45., kako nam govori, napravio prve gumaše, i to od gume aviona koji je srušen u Sikovu. Otac i majka su 1962. nabavili pravu kožu i bacili se u biznis, a guma se nabavljala od automobila. Posao svog dida i oca u potpunosti je preuzeo 2013. godine, kad je otišao u mirovinu, i to kao dopunsku djelatnost.
Priča nam kako je proizvodnja obuće u prošlosti bila jako popularna, pa je skoro svako mjesto u Zadarskoj županiji imalo obućara. Bilo ih je u Tinju, Sikovu, Nuniću...
- Prije su za jedan par gumaša davali kozu, a danas "klasični model" košta od 170 do 250 kuna. Sve vam ovisi je l noga 38 ili 48 - govori Ivica pa sjetno započinje priču o gotovo izumrlom zanatu i slabom interesu za gumaše.
- Na sajmu u Benkovcu točno znam tko će ih kupiti. To su većinom stari ljudi, koji su vjerni ovim cipelama. Zaluta tu i tamo poneki turist pa slikaje postole, ali rijetki ih kupe - kaže Ivica i dodaje da su ljudi u prošlosti cipele mogli kupiti samo u Jugoplastici i Borovu, ali su one tada bile skupe, a za gumaše se imalo.
- Vidite ove moje - podigne Ivica nogavicu, a na nogama pravi pravcati gumaši.
- Dvanaest im je godina i dalje duraju. Vidi! - pljesne rukom po njima, želeći nam dočarati njihovu čvrstinu i kvalitetu.
- Prije je ovo bio fin i unosan posao, a sad više nije, pregazile su nas velike tvornice. Znam ja nekad pravit cipele za muzeje i KUD-ove, ali kad obuješ jedan KUD, to im je za života - ističe Ivica i polako nas uvodi u proces proizvodnje ove tradicionalne obuće Dalmatinske zagore.
Potrebno je prvo iskrojiti na koži sve dijelove gumaša, potom ih izrezati, nalijepiti pa prošiti. Nakon toga se priprema tabanica i kroji guma uz pomoć tzv. noževa, odnosno čeličnih okvira koji režu gumu. Kada se svi potrebni dijelovi pripreme, sve se skupa sastavlja malim brokvama, a upravo zbog gume i brokvi gumaši u ruci dobro pizaju.
- Pizaju zbog gume, ali zato kad cili dan hodaš kršom za svojim ovcama i kozama, ništa ne osjećaš po tabanima. Nitko se prije nije žalio da ih gumaši žuljaju, kao što se danas žale na svakakve jeftine cipele. Zato ih danas ljudi i kupuju. Onome tko je svaki dan u brdu i kršu, 'ko nove će biti minimalno godinu dana. Da jedan par napravim, ja je moram 70-ak puta uzet u ruku i privrnit - govori Ivica, pokušavajući dočarati kako proizvodnja gumaša nije baš laka stvar.
Govori nam da je najteže napraviti one "maće", pa iz džepa izvadi snop ključeva na kojem visi zasigurno najmanji gumaš koji ste ikada u životu vidjeli. Najveći gumaši koje je napravio u bogatoj karijeri bili su veličine 52! Jednom je napravio i broj 50 za oca jednog poznatog hrvatskog košarkaša.
Bitno je naglasiti da ne postoji samo jedan model "gumaša", one koje Ivica naziva "polučizme", već nekoliko njih, a svaki od modela koje krije u garaži bio je popularan u neko svoje vrijeme.
- Koliko modela imam? Ki Borovo! - našali se Ivica i iz kutije izvuče muške šlape s krepčićem i ženske bez njega.
Krepčić je komad kože koji prianja uz rist i povezuje gumaše kao sandalu preko zgloba.
- Evo, ove su bile popularne dok su moj otac i mater radili, a onda ove druge, "šandule sa zapetkom"...
- E, a kad turisti zalutaju na sajam u Benkovcu, onda ti oni uzimaju ove "trike–trake" šlape. To su cipele njihove mladosti pa u dijasporu nose svojoj dici pokazat što su kao mali na nogama nosili. Kupe ih onako iz đira... -govori Ivica, koji na sajam u Benkovac nosi oko 150 do 200 pari cipela.
- Ako deset posto uspiješ prodat, dobro je. Bitno da pokriješ troškove, jer ne moreš ti njih napravit ne znam koliko. Ne štancam ja njih na traci ko Kinezi. Ako dva para u danu uspiješ kompletno napravit da budu 1/1, onda je to odlično - govori Ivica i priznaje da ne bi volio da se njegova djeca ikada ovim bave.
Jer on kao profesionalac jedva zakrpa kraj s krajem u ovom poslu, a kako bi tek oni onda mogli, koji su početnici. Ipak kaže da neće prestati raditi gumaše. Dok god bude mogao, proizvodit će ih, možda u malo manjoj količini nego sada, jer ne želi da se ugasi zanat koji je obilježio obiteljsku tradiciju.
Opanci? Ništa lakše!
U zadnje vrijeme Ivica je primijetio da kod turista prolaze pravi pravcati opanci, koje on plete uz pomoć "trakica kože".
- Nije to toliko teško raditi, lakše je nego gumaše. Mogu se isplesti i veliki i mali opanci. Ljudi te male kupuju kao suvenire ili za starinske kuće koje iznajmljuju turistima kao ukras na vitrini. Ima jedan doli kraj Splita koji ih isto plete. On je u Dugopolju. Prije je i on radio gumaše, al sad samo plete opanke. Što sam vam rekao, izumro je taj posao.