Kakve veze ima poznato zadarsko piće Maraschino s biciklom? Na prvu, i nema neke velike poveznice. Ipak, priča je nešto drugačija. Davne 1877. godine, Nicolo Luxardo, poznati zadarski tvorničar i proizvođač svjetski poznatog likera, dobio je brodom iz Engleske prvi bicikl. Luxardo ga je ustupio svojim teklićima koji su obilazili tvorničke pogone kako bi im olakšao posao.
Među njima je bio i izvjesni Šime Bajlo, čovjek kojeg se smatra pretečom biciklizma u Zadru. On je, ne bi vjerovali, igrom slučaja imenjak i prezimenjak našeg najuspješnijeg biciklista, Šime Bajla, koji je sto godina nakon dolaska bicikla u Zadar postao višestruki šampion i Hrvatske i Jugoslavije. Njegovu biciklu, s kojom je osvojio brojna domaća i međunarodna odličja, može se pogledati do 28. lipnja na izložbi u organizaciji Državnog Arhiva u Zadru povodom Međunarodnog dana arhiva. Tema svih hrvatskih arhiva upravo je biciklizam, a ravnatelj zadarske ustanove, Ante Gverić, osmislio je poseban naziv za ovu izložbu, “Bicikl – ljubavi moja”.
- Osobno sam biciklist rekreativac, baš poput mog kolege, arhivista Edija Modrinića koji je ujedno i autor ove izložbe. Zaista smo se potrudili da nađemo sve zapise i fotografije o povijesti bicikliranja u našem gradu. Ovom izložbom želimo posjetiti sve nađe sugrađane da je povijest biciklizma u Zadru zaista bogata i zanimljiva – pojasnio nam je Gverić, dodavši da unatoč zahtjevnosti posla prikupljanja građe, izložbu nije bio teško pripremiti.
- Puno nam je pomogao gospodin Drago Marić koji je još 2002. godine napisao knjigu “120 godina biciklizma u Zadru”, Bernardo Kotlar s privatnim fotografijama, te tajnik biciklističkog kluba Zadar, Neven Pavić. Moramo istaknuti kako su upravo arhivirani dokumenti BK Zadar odličan primjer i poziv drugim sportskim klubovima da više vode računa o svom radu, jer će to jednog dana ostati sljedećim generacijama kao baština – istaknuo je ravnatelj Gverić, dok je autor Modrinić dodao kako sjećanje odlazi s ljudima te ga treba sačuvati.
Zanimljivo je kako je biciklizam među najstarijim sportovima u Zadru, gradu koji je, još u to doba, držao korak sa svjetskim trendovima. Kako nam je rekao Modrinić, prema usmenoj predaji, prva biciklistička utrka vozila se 1882. na dionici Zadar-Musapstan-Crno–Botina–Zadar. Ta se godina ujedno uzima kao i neslužbeni početak biciklizma u Zadru.
- S obzirom da su tada u Zadru izlazile mnoge novine te je grad imao izvanrednu izdavačku djelatnost, mnogi su građani znali dosta o biciklima i biciklizmu. Imamo čak i oglas iz lista Il Dalmata, objavljenog 12. veljače 1887. godine, u kojem Pietro Orfei, predvodnik veslačkog kluba Dalmazia, daje poduku iz vožnje bicikla. U svibnju iste godine, unutar tog veslačkog kluba, utemeljena je sekcija biciklista – ispričao je autor Modrinić početak priče o biciklizmu u Zadru. Šest godina nakon toga, osnovan je prvi biciklistički klub Veloce Club Zaratino, a 1896. organizirano je sprintersko prvenstvo kluba.
- Vozilo se tisuću metara, a najbolji je bio 17-godišnji učenik Roberto Rossini. Zanimljivo je kako su već tih godina svima u svijetu biciklizma bile omiljene vožnje izdržljivosti. Tako su te 1896. iz Zadra krenula trojica biciklista za Milano kako bi sudjelovali na međunarodnom biciklističkom skupu – istaknuo je Modrinić, dodavši da su Marcello Paparella, Ludwing Schönfeld i Stanislav Milić prevezli put od nevjerojatnih 1500 kilometara od Ancone, preko Bologne, Lodija, Genove, Firenze, Perugie, Rima, te konačno do Milana.
U Zadru se cijele obitelji bavile biciklizmom, koji je postao najpopularniji sport u gradu, a jedna je, 1932. godine, otišla i korak dalje – obitelj Schuh otvorila je biciklističku radionicu blizu crkve Sv. Šime.
Na ovoj izložbi posjetitelji mogu vidjeti razne novinske članke kao dokaze o uspjesima zadarskih biciklista te mnogobrojne fotografije koje svjedoče o popularnosti, ali i ljubavi prema ovom popularnom objektu, koja se prenosi s generacije na generaciju. Manji dio materijala posuđen je iz Narodnog Muzeja i Znanstvene knjižnice te privatnih zbirki, a velik dio pripada upravo Arhivu.
Tako se na jednoj se fotografiji nalaze dječaci u uniformama, braća Pero i Srećko Zanella, koje je, krajem 19 stoljeća, na malim starinskim bickilama uslikao poznati fotograf Tomaso Burato. Tu je i odredba iz 1926. godine kojom gradske vlasti izričito zabranjuju vožnju biciklom unutar gradskih zidina, odnosno Poluotokom.
Nešto kao danas.
- Strogo je bilo zabranjeno voziti gradskim ulicama, te ako vas je tadašnji policajac uhvatio, platili bi veliku novčanu kaznu. Izložili smo i odredbu iz 1950. godine u kojoj se zabranjuje vožnja biciklom noću bez upaljenih svjetala. Imamo ovdje i dokument iz 1946. u kojem sud traži da mu se dodijeli jedna bicikla "koja im je neophodno potrebna" – nabrojao je samo neke od zanimljivih eksponata ove nesvakidašnje izložbe. Koliko se tada držalo do biciklista i sigurnosti njihovih limenih ljubimaca, govori i popis svih bicikala na području Stanova iz 1944. godine.
- Svaki je bicikl imao svoj registarski broj, bila je napisana i njegova marka te ime i prezime vlasnika. No, s tehnološkim razvojem, društvenim i prometnim napretkom, biciklisti su pomalo pali na samo dno hjerarhiste ljestvice. Jači jede slabijega. Vidjeli smo i posljednjih dana koliko su aktualne teme o relaciji pješak-biciklist, biciklist-automobil. Sve to skupa dovodi do jedne kaotične situacije, u kojoj na kraju nema mjesta za nikoga – požalio se na trenutnu situaciju Edi Modrinić, inače iz Arbanasa, poznatog biciklističkog kvarta.
- Mi iz Arbanasa imamo posebnu vezu s biciklima. Zbog uskih kaleta, pravih dalmatinskih, ali i blizine grada, svaka kuća ima bar jednu biciklu, koje nam je, rekao bih, glavno prijevozno sredstvo – kaže nam Modrinić, dodajući kako ih u Arbanasima nazivaju, bičikletama.
Želja ravnatelja Gverića je ovom izložbom, osim prikazivanja cjelokupne biciklističke baštine, koja u Zadru broji 140 godina, promovirati biciklizam te osvijestiti nadležne kako su biciklisti imali više prava u prošlim stoljećima nego danas.
- Trebalo bi više voditi računa upravo o biciklistima čiji broj iz dana u dan raste, što je odlično, jer time pomažu sebi, odnosno svom zdravlju, pomažu i prirodi jer ne koriste automobile, a ujedno time smanjuju i gradske prometne gužve – zaključio je Gverić.
Žene i biciklizam
Nije dugo trebalo da i žene zavole bicikliranje i taj način života. Iako u 19. stoljeću nije bilo društevno prihvatljivo da žene voze bickil, Zadar je u tome bio vrlo napredan. Već 1907. godine, najistaknutija biciklistica tog doba, Giovanna Cadel, zajedno sa skupinom zadarskih biciklista, vozila je Zadar-Trst, kako bi sudjalovala je na biciklističkom kongersu u tom talijanskom gradu.
- U Zadru se 1926. godine održala i prva organizirana utrka za žene, doduše samo s tri biciklistkinje, ali i to je početak – istaknuo je Modrinić, dodavši da je na toj utrci pobijedila stanovita gospođa De Giovanni. Važna godina za ženski biciklizam je 1952. kada Marija Kalmeta postaje prva seniorskla prvaknja Jugoslavije, da bi tu istu titulu ponijela, 1989. godine, Leonora Stipčević.
- Povijest se nastavlja pa je tako 2017. godine naša Zadranka Maja Perinović osvojila juniorsko žensko prvenstvo Hrvatske – pohvalio se Modrinić istaknuvši kako možemo biti ponosni što se ženski biciklizam razvijao parelalno uz muški, kao rijetko gdje u svijetu.