Nakon uspješnih izvedbi Krležijane i Životinjske farme, još je jedna lektira došla na red da je se postavi na kazališne daske. Pod redateljskom palicom, već svima dobro znanog, Vinka Radovčića, oživjet će, po prvi put u Hrvatskoj, Gogoljeva pripovijetka "Kabanica". Tako će zadarska publika uživati na premijeri ove predstave već u utorak, u 21.30 sati u Kazalištu lutaka Zadar. Mi smo imali priliku prvi popričati s perspektivnim mladim redateljem Vinkom, koji nije skrivao uzbuđenje oko ovog novog projekta.
- Ovo vam je treća primjera iz Vašeg programa "Lektira na sceni". Nakon Krleže i Orvellove farme, zašto se odabrali baš "Kabanicu"?
- To jedna suvremena dramatizacija poznatog klasika koja je na neki način prosvjed protiv ugnjetavanja malog čovjeka i socijalne nejednakosti koja je danas i više nego vidljiva. Nevjerojatno je koliko elemenata se iz Gogoljevog doba može preslikati i na današnjost. Mislim da će ljudima biti to zanimljivo jer smo, nadam se, uspjeli dovesti klasik u aktualno vrijeme. Dugo vremena mi je trebalo da taj projekt konačno, nakon četiri godine razmišljanja o njemu, realiziram. I uz potporu Grada i županije te u koprodukciji s HNK, konačno mogu reći da smo uspjeli.
- Nije jednostavno tako težak, kompliciran komad staviti na daske. Možete li nam bar malo približiti kako će izgledati predstava i koliko vam je trebalo da ju uopće uprizorite?
- Kaže Dostojevski da smo svi izašli iz Gogoljeve "Kabanice". Ovo je jedinstven i jak komad i zaista mi se miješaju osjećaji ponosa jer ga prvi put stavljamo na daske i straha da napravimo to kako spada. Zamišljeno je da kor od pet glumaca, predstavlja odnos između glavnog lika Akakija Akakijeviča i njegovih unutarnjih misli, borbi, demona, činovnika i institucija... Zamislio sam da su tako glumci zapravo njegov alterego. Dosta smo radili na dramatizaciji. Jako je puno neverbalnog, fizičkog kazališta. A miješamo i elemente performansa, ruskog realizma, Pirandella... Estetski će publici predstava zasigurno biti jako privlačna, s obzirom da se igramo s raznim razdobljima. Surađivao sam s Anitom Goretom, koja je zadužena za prekrasne kostime, s Mateom Bilosnić koja nam je pomogla usavršiti scenski pokret, tu je i Frane Papić koji je majstor za svjetlo, Sunčica Sodar kao dramaturgija, te Naonar koji je zadužen za zanimljivu scenografiju.
- Šest glumaca će zadarskoj publici približiti ovaj poznatu pripovijetku. Možete li nam više reći o njima? Tko su oni, znamo li ih iz nekih prijašnjih projekta?
- Moram odmah naglasiti kako po prvi put nemam ni jednu ženu u predstavi! Radim s mladim, vrlo talentiranom momcima. Nisu bili na ni jednom mom projektu do sada, s većinom radim po prvi put, osim s Denijem Sankovićem s kojim sam radio na Karakaševom "Snajperu", a s obzirom na to da smo imali dobru suradnju, prirodno je bilo da nastavimo. Ja sam zapravo tražio tri glumca, a kad su mi je njih šest došlo na audiciju, morao sam ih sve uzeti! Rekao sam ako treba stvorit ću im uloge jer su tako dobri! Energija koju reflektiraju tako se intenzivno osjeća sa scene. Bas zato sam uvjeren da će ova predstava biti pun pogodak! Osim Denija, u prvom hrvatskom uprizorenju "Kabanice" glume i Lovro Ivanković iz Šerbedžijine škole, Matino Antunović, Toma Medvešek i Luka Barešić, svi sa zagrebačke akademije te Domagoj Nižić sa sarajevske.
Glavni glumac prve izvedbe hrvatske inačice poznate svjetske pripovijetke "Kabanica", mladi je i talentirani 28-godišnji Lovro Ivaković. Strah i sreća, tako je opisao svoje prve osjećaje kad je dobio poziv od Vinka da bude nositelj cijele predstave.
- Ovo mi je zapravo nakon akademije najzahtjevnija uloga. Prvo jer je psihički i fizički izrazito teška,a drugo što svaka glavna uloga nosi sa sobom i veliku dozu odgovornosti - istaknuo je Lovro, naglasivši kako sam ne bi mogao izvući ovakvu ulogu da nema oko sebe odlične kolege koji ga dobro prate.
S obzirom da su u predstavi oni moji unutarnji demoni, prijatelji i neprijatelji, zapravo predstavljaju cijeli moj život, moramo se odlično poklapati i nadopunjavati na sceni. Slušamo se međusobno, dobro reagiramo jedni na druge. Koliko god ja jesam glavna uloga, svi smo mi jednako bitni. Puno je tu akcija i reakcija – pojasnio nam je Lovro koji je prije upisa na Šerbedžijinu akademiju, bio student knjižničarstva u upravo Zadru. Istaknuo je također kako voli način na koji Vinko radi jer se kroz klasiku dotaknuo sadašnjosti i to na način koji će zasigurno dotaknuti zadarsku publiku.
Planova za budućnost ne nedostaje.
- Ja živim spontano! Nakon ove predstave idem za Brijune gdje glumim u Kralju Learu i Antigoni, nakon toga imam novi projekt u ITD-u i još jednu premjeru u kazalištu Merlin. Kad ne radim na predstavama, sinkroniziram crtiće. Posla zaista ima kad želite raditi - zaključio je Lovro.