Koliko treba do raja? Pa, sat i 15 minuta, katamaranom iz Zadra.
Naime, upravo je toliko vremena potrebno da se stigne do najudaljenijeg otoka u zadarskom arhipelagu – Premude. Taj mali magični otok zarobi vas čim nogom stupite na rivu jer je energija koju osjetite tamo kompletno drugačija od svega što ste do sada doživjeli. Da pitate Premujane, i one koji tamo žive cijele godine i one koje dolaze samo ljeti, zašto je to tako, rekli bi vam isto: ne znamo, to je jednostavno tako.
Možda je do kristalno čistog mora u koje ne trebate ni zaranjati jer se na četiri metra dubine vidi svaki detalj dna, možda je do zabačenih uvala gdje se usred sezone možete sami okupati, ili možda do nestvarna zalaska sunca, a možda je jednostavno do opuštenosti lokalnog stanovništva koje vas vrlo brzo "uvati u đir" i lako postanete dio jedne velike, spontane ekipe.
Razlog našeg putovanja na ovaj predivni otok bio je tradicionalni turnir u bućama povodom Oluje. Ovo je već deveta godina da se održava u organizaciji samih Premujana, koji se svim silama trude održati tradiciju, ali i napraviti odličnu feštu. Jer ipak, puno je toga i do dobre spize i fine kapljice.
Dvije fetive Premujke bile su te koje su još 2010. godine odlučile pokrenuti mali lokalni turnir, na kojem je u početku sudjelovalo njih dvadesetak, mahom ljudi koji cijeli život ljetuju na otoku. Danas se broj sudionika popeo na više od sto i može se reći da je turnir postao - međunarodni.
- S obzirom na to da na otoku ima dosta Srba, Francuza, Slovenaca i Austrijanaca koji ovdje imaju kuće i svako ljeto provedu tu minimalno dva tjedna, a buće su naučili igrati poput pravih Dalmatinaca, stvarno možemo reći da smo prešli granice Lijepe naše i da je ovaj turnir itekako međunarodni – kroz smijeh nam govori Deana Jelenković, koja je uz Meri Lukin Bujačić prva inicijatorica ovog turnira.
Da taj turnir nije baš tako lako organizirati, i same su se uvjerile svih tih godina. Zato su ovo ljeto organizaciju prepustile mlađima, Primožu Lovriću i njegovoj supruzi Vandi. Da je sve teklo u najboljem redu, te da su se pokazali kao vrlo ozbiljni organizatori, govori činjenica da su mnogi od sudionika, ali i publike, zaboravili na kupanje i sunčanje usred lita. Žustro se navijalo za svoje favorite u malom zjogu iza starih magazina, doli na glavnoj rivi. Također, svaki natjecatelj dobio je i prikladne narukvice koje su se ponosno pokazivale po otoku.
- Moja supruga i ja imamo dosta iskustva u organiziranju događaja jer smo u raznim udrugama u Bjelovaru, gdje inače živimo, tako da nije bilo teško, ali puno su nam pomogle bivše organizatorice svojim savjetima. Ne mogu reći da je baš sve bilo savršeno, tko radi, taj i griješi, ali zasigurno ćemo te male nedostatke popraviti već iduće ljeto - rekao nam je Primož, koji je spremno preuzeo odgovornost održavanja turnira na sebe. Vanda je istaknula kako im je cilj da se turnir održi što duže jer je, uz feštu sv. Jakova, to postala glavna zabavna manifestacija na ovom otoku s tri restorana, dva dućana i poštom.
U finalu su se borili fetivi Premujani, Šule i Mrgi, te Zagrepčanin Miro sa svojim zetom, Premujaninom Vitom. Pobjedu su ipak odnijeli iskusni otočani koji su cijeli turnir "odradili" pobijedivši sve parove.
Ovako je ljeti. Živo i veselo. Zimi, međutim, sasvim druga slika.
Naime, na otoku živi oko 70-ak stalnih stanovnika, uglavnom starijih ljudi, umirovljenika, dok se par mlađih osoba koje su odlučile živjeti daleko od gradske vreve bavi ribarstvom, stočarstvom, a u novije vrijeme i turizmom. Veze s kopnom, odnosno Zadrom, vrlo su loše. Liječnika nema, najbliža ambulanta je na Silbi ili Lošinju.
No, ipak, ima nešto i u tome. Taj minimalizam koji te podsjeća na jednostavnost života. Zadrani koji vikendom dođu posjetiti rodbinu, kažu da je posebno iskustvo zimi osjetiti oluje, jaku buru i nemirno more. Shvatiš, kažu, koliko smo mali i nemoćni prema Majci prirodi.
Neraskidiva je veza između Premude i njezinih ljudi. Najbolje bi to opisali stihovi iz popularne Mladenove pjesme "Dalmatinac" - "tu su moji didovi davno sidro bacili, mene vezali". Ipak, zamoli su nas da ne spominjemo u tekstu ime otoka.
- Napiši ti sve lipo, ali prekoči o kojem se mistu radi da nam ne bi sad svi počeli dolazili - uz osmijeh nam govore otoani dok nas ispračaju na katamaran.
To savršeno kristalno čisto more, njegova sol, posebni mirisi bilja koje samo tamo raste, okusi domaće spize, ćakule i spontane fešte, utisnu ti se duboko u dušu i u DNK i bez toga poslije jednostavno ne možeš.
Onaj tko jednom dođe na Premudu, uvik joj se vraća...
Maškare probudile uspavani otok
Ekipa s Premude, uglavnom Zadrani kojima je najbliže doći do otoka, prije četiri godine spontano je odlučila sudjelovati u zadarskoj maškaranoj povorci. Zimi se nađu u staroj ribarskoj zadruzi te prave maske, i stari i mladi, za 50-ak otočana.
- Prvi put smo na maškarama bili 2015. godine i maskirali smo se u simbol Premude, grmalja. Godinu nakon bili smo ludi gusari, a 2017. nismo sudjelovali. Prošle smo godine pak osvojili prvo mjesto za najbolju masku. Bili smo morski ježevi s prikladnom, duhovitom porukom. Ove smo godine bili ovce i, kao i svaki put, jako smo se dobro zabavili – rekla nam je Lea Grdović iz Društva Premujana, čiji članovi nastoje što više potaknuti i stare i mlade da se druže i rade za dobrobit i promociju otoka.
Ako neće drugi, sami ćemo!
Zahvaljujući skupini entuzijasta od kojih je većina podrijetlom s otoka ili su pak jednostavno zaljubljeni u Premudu, ona doživljava svoje buđenje. Premujani su odavno, kao i mnogi drugi otočani, shvatili da su prepušteni sami sebi te da se na njihovu otoku neće učiniti ništa ako oni sami ne uzmu stvar u svoje ruke i ne pokrenu se.
Osim tamošnjeg Mjesnog odbora čiju nesebičnu podršku uvijek imaju, postoji i udruga pod nazivom Društvo Premujana koja je posljednjih nekoliko godina učinila čuda.
- Sve je krenulo još 2013. godine, kad smo obnovili drvenu građu starog mlina za masline u Komunjskom magazinu, a od tada radimo i na obnovi samog Komunjskog magazina. Do sada je, što novcem Ministarstva kulture, što Grada Zadra, u obnovu ove građevine utrošeno više od 340.000 kuna, tijekom šest godina. Kako bi se ove godine projekt priveo kraju, naš sumještanin Matko Škarpona, dipl. ing., pro bono postavlja električnu instalaciju u građevini, a materijal financira naše Društvo, kao i mještani donacijama. Nakon dovršetka radova u njemu su predviđeni mjesni muzej i etnografska zbirka, kao i drugi javni sadržaji – pojasnila nam je predsjednica i "spiritus movens" Društva Premujana te dodala kako se redovito organiziraju i akcije čišćenja otoka, ali i manji građevinski radovi na kojima sudjeluje 20-ak članova.