Dušanki je bilo osamnaest, a Ivan je nekoliko mjeseci prije napunio dvadeset i tri. Vratio se iz vojske i od gušta se uputio na ninsku Kalelargu vidjeti što se sve promijenilo dok ga nije bilo. Ispod Crkve sv. Anselma ugledao je grupu djevojaka i među njima jednu lijepu i statistu, koja mu je posebno zapela za oko. Bila je večer i pitao se kako da joj priđe. Nije previše razmišljao, došao je do djevojka i upitao: "Biste li mene, ovako starijeg, primili u svoje društvo?", ne skidajući pogled s Dušanke. Djevojke se zahihotale i onda naglo raspršile kao da je među njih pala bomba. Samo je Dušanka ostala, rumena u licu, sama naspram Ivana...
- I ja ostade... - uzdahne Dušanka.
Ostade 60 godina, do dijamantnog pira, a sigurni smo i puno više, kojeg su Ivan i Dušanka Tartaro, mladenački Burela, proslavili u nedjelju u Ninu. Ivan je napunio 84, a Dušanka 78 godina, ali se zajedno smiju i drže za ruke kao u ono doba kad su se upoznali na popularnoj gradskoj šetnici.
- Njen ćaća mi je rekao da u svakom selu imam curu – ubaci se Ivan. - A ja njemu odgovorim: I da je tako, ali samo sam u vašu kuću doša pitat ruku vaše kćeri...
Oženili su se 25. travnja 1959., u crkvi ispred koje su se zagledali, ali su proslavu šezdeset godina zajedničkog života odgodili za kolovoz, kako bi se mogla okupiti najbliža rodbina, njihovo troje djece sa supružnicima i djecom, odnosno unucima.
Najstarija kćer Ivana Bačić (59) nekada je živjela u SAD-u ali se vratila kući, a sestra joj Kornelija Lužaić (56) i brat Šime Tartaro (54) već više od 30 godina žive u New Yorku. U Nin dolaze na ljeto svake godine zajedno s djecom. Svi imaju po dvoje djece, tako da su Ivanu i Dušanki na feštu došle dvije unuke i četvero unuka.
- Prabaka još nisam, ali se nadam da ću uskoro postati. Kćer moje najstarije, Ivane, nedavno se udala – govori nam Dušanka, koja je većinu radnog vijeka provela kao domaćica, a nekih desetak godina radila je kao kuharica u jednom ninskom restoranu. Ivan kaže da je tako on želio, jer je htio da se netko brine o njegovim starim i nemoćnim roditeljima.
Ivan je imao karijeru. Bio je u prvoj generaciji Ninjana koji su nakon Drugog svjetskog rata u Zadru završili malu maturu. Kao upravni pravnik radio je u ninskoj pošti, pa u ninskoj općini, potom i Općini Zadar, te bivšoj šumariji. Čak 15 godina bio je matičar u Ninu i među poznatijim parovima vjenčao je veliku hrvatsku glumicu Zdravku Krstulović i ljubljanskog poduzetnika Ivana Kapetanovića. Brak je potrajao svega osam dana. Zadnjih deset godina, do mirovine 1991., proveo je u zadarskoj podružnici Auto hrvatske.
Društveni život mu je također bio bogat. Prošao je put od predsjednika omladine u Ninu do sekretara partijske organizacije, a kad je došla nova država, sudjelovao je u osnivanju stranke umirovljenika za područje bivše Općine Nin. Također je bio aktivni član u Udruzi antifašista Zadarske županije i delegat u predsjedništvu udruge na nacionalnom nivou.
Mirovinu je dočekao aktivno i još uvijek je takav. Jutros, nekoliko sati prije obiteljsko okupljanja u konobi "Stara kužina", Ivan je na svojoj bateli isplovio u lagunu u ribe. Osim nje, kaže, ima i pasaru, škafić i gliser, tri pente, pet parangala, mreže...
- Od djetinjstva sam na moru, lovim ribu i uživam. Nikad to nije bilo za prodaju, nego za obitelj ili podijelim prijateljima – govori i nastavlja nabrajati svoje umirovljeničke zanimacije: obrađuje vinograd s 500 trsova plavine i maraštine, ima 103 masline... Pravo vrijeme da ga pitamo koji je recept za dugotrajan brak?
- Iskrenost i prirodnost. Rad, ali i odmor – kaže mudro šjor Ivan, a Dušanka sluša, smije se, i odgovara...
- Strpljivost, srićo moja! Bez nje, ništa se postići ne može. A kad on počne, okreni glavu i - prst u uho!
Sretno vam mladenci!