SVESTRANA ZADRANKA TEA KULAŠ (25), UMJETNIČKA RAVNATELJICA ORGAN FESTIVALA Magistrirala sam orgulje, usavršavam se u Grazu, studiram muzikologiju, bavim se suvremenim plesom, grafičkim dizajnom, fotografijom, jogom...

SVESTRANA ZADRANKA TEA KULAŠ (25), UMJETNIČKA RAVNATELJICA ORGAN FESTIVALA

Orguljašica Tea Kulaš (25) umjetnička je ravnateljica nedavno održanog prvog izdanja, koji je okupio renomirane domaće i svjetske glazbenike, a posebnu pažnju privukle su brojne edukativne i interdisciplinarne radionice organizirane u sklopu festivala za mlade glazbenike. U Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" završila odjele suvremenog plesa, klavira i teorije glazbe, a pohađala je i tri razreda srednje škole odjela za orgulje u razredu Martine Lazar. Srednjoškolsko orguljaško obrazovanje završila je u razredu Pavla Mašića u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu, a paralelno je završila i grafički dizajn u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zadru. Orgulje je magistrirala u razredu Ljerke Očić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a uskoro će ondje završiti i studij muzikologije. Trenutno se usavršava na studiju orgulja na Kunstuniversitätu u Grazu, u razredu Gunthera Rosta

– Imam brojne hobije koji uključuju plesnu, likovnu umjetnost i jogu, te različite interese u područjima glazbe, fotografije, umjetnosti općenito... – kaže mlada, darovita i svestrana umjetnica.

Kako ste došli na ideju da, tako mladi, pokrenete Zadar Organ festival?
– Ideja se u meni razvijala već nekoliko godina, djelomično kroz studije muzikologije i orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te studij orgulja u Grazu, a djelomično kroz rad s obitelji Pogorelić na PagArtFestivalu. Želja mi je bila publici ponuditi nove, drukčije sadržaje, upotpuniti kulturnu i turističku ponudu Zadra, te ljudima približiti svoj instrument koji velikoj većini stvara osjećaj strahopoštovanja i nečeg pomalo stranog, mističnog i nedodirljivog. Najvažnije mi je bilo pronaći zanimljive načine i programe kojima bih mogla prezentirati orgulje u vrlo različitim koncepcijama, odnosno prikazati brojne mogućnosti tog uistinu virtuoznog instrumenta, te istražiti kako orgulje mogu inspirirati druge umjetničke izričaje, ali i obratno. Naime, cilj je festivala i edukacija publike kroz koncerte, kao i odgajanje mlađih naraštaja umjetnika (ili kvalitetne buduće publike) kroz interdisciplinarne kreativne radionice koje polaznicima daju priliku da se izraze u tri vrste umjetnosti – likovnoj, plesnoj i glazbenoj. Taj dio programa već je iza nas te mogu reći da je prošao i bolje od očekivanog. Djeca i mladi zaista su bili motivirani, a rezultati su bili sjajni!

Kad je počela ljubav prema orguljama? I zašto ste odabrali baš taj instrument?
– Na ova pitanja nemam romantičan odgovor kao neki moji kolege. Premda sam kao mala redovito odlazila na mise, nisam osjećala veliku želju da sviram orgulje, klavir je bio moja ljubav. Tako sam sa šest godina upisala Glazbenu školu "Blagoje Bersa" u Zadru s čvrstom namjerom da ću postati pijanistica. Međutim, u drugom srednje u školi se otvorio novi odjel za orgulje, pa budući da sam već kao pijanistica imala razvijenu manualnu tehniku, a kao plesačica i za orgulje prijeko potrebnu koordinaciju pokreta kako bih mogla svirati i nogama, profesorica Martina Lazar ponudila mi je da se iskušam u sviranju ovog instrumenta. Kako sam po prirodi otvorena i znatiželjna, pristala sam i nikad nisam požalila. Iako sam nastavila svirati klavir, a i dalje ga sviram, ljubav prema orguljama svaki je dan rasla te sam odlučila nastaviti akademsko obrazovanje baš u području orgulja. Usput se tu, dakako, razvio i interes za muzikologijom, koju studiram, ali i za plesom, likovnom umjetnošću, jogom...

Kakva je bila reakcija okoline, posebice vaših prijatelja, poznanika, odnosno vaše generacije?
– Svi su već bili naviknuti da sam radoholičarka zaljubljena u umjetnost, pa im još jedan novi interes nije bio veliko iznenađenje. Radnim sam danima iz kuće izlazila u sedam ujutro, a vraćala bih se nakon 22 sata, poslije odrađenih treninga u dvorani Zadarskog plesnog ansambla. Srećom, imam divnu obitelj koja me u svemu podržava, pa su mi uvijek pakirali obroke koje bih jela negdje po putu između obveza. U školama su se uvijek čudili kako to sve uspijevam, no ja sam gorjela za kreativno izražavanje i, premda nije bilo lako, odustajanje mi nije bilo ni na kraj pameti. Uza sve to, uvijek sam bila odlična na svim poljima, pa nije bilo ni prostora za prigovor. U pogledu orgulja, naravno da je bilo određenih predrasuda ljudi iz Zadra, budući da nisu imali priliku čuti orgulje u koncertnom okruženju ili nisu ni znali što su to orgulje i na koji se način sviraju, no uskoro sam ih uvjerila da sam napravila dobar izbor i da su orgulje izrazito zanimljiv instrument. Upravo mi je to bio i jedan od povoda da organiziram Zadar Organ Festival, da široj javnosti približim i predstavim svoj instrument.

Orgulje i nisu baš popularan instrument, uglavnom ih nalazimo u crkvama?
– Osim u crkvama, orgulje se nalaze i u velikim koncertnim dvoranama, kao u dvorani "Lisinski" u Zagrebu. Upravo povezanost s crkvom stvorila je najveći stereotip o orguljama kao instrumentu koji se isključivo koristi za vrijeme misnih slavlja i na način na koji se koristi za vrijeme misa. Međutim, orgulje nisu ni crkveno iznašašće, a niti europska tvorevina. Izumljene su u 3. stoljeću prije Krista, a u crkvu su došle tek 812. godine. Dotad su imale isključivo svjetovnu primjenu, primjerice, na orguljama su se pratile gladijatorske borbe ili cirkusi, a u manjim dimenzijama instrument se koristio kao kućni. Ipak, činjenica da su orgulje danas fizički najprisutnije u crkvenim prostorima, te da većina ljudi s njima dolazi u doticaj samo prilikom misnih slavlja ne pomaže općenitoj percepciji instrumenta kao koncertnog. Zbog toga je program Zadar Organ Festival, osim atraktivnih koncertnih repertoara, uključio i edukacijske kreativne, također interdisciplinarne radionice za djecu i mlade, na kojima se velikom broju zainteresiranih približila bogata povijest orgulja te gotovo bezbrojne mogućnosti instrumenta.

Koja je razlika između sviranja klavira i orgulja i koliko je bilo potrebno vježbati da biste uspjeli baš na orguljama?
– Vježbala sam puno, hvatala sam svaki slobodan trenutak da otrčim na orgulje. Vikendom, kad bi se školske obveze smirile, znala sam vježbati i po deset sati dnevno. Sada u prosjeku vježbam tri sata dnevno, naravno, ovisno o obvezama, taj se broj sati mijenja. Čim je Glazbena škola nabavila električni instrument, imala sam sreću što mi je vrlo susretljiva ravnateljica i divna osoba Branka Višić izlazila u susret i dopuštala da vikendom vježbam u školi koja je bila zaključana za ostale učenike. Vježbala sam i po crkvama čim bih za to dobila dozvolu, a moji su mi roditelji na početku studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kupili električne orgulje kako bih mogla vježbati kod kuće. Sad su te orgulje u Grazu, gdje sam nastavila usavršavanje. Uvjeti za studente orgulja u Austriji su zaista odlični, jer svi imamo ključ našeg instituta pa možemo na brojnim instrumentima koje institut posjeduje vježbati i noću, vikendima, preko praznika ili blagdana...

Koje skladbe najčešće birate?
– Nisam veliki ljubitelj koncerata čiji program kronološki krene od rane glazbe do suvremene – a takvih je među orguljašima najviše – nego volim imati crvenu nit, odnosno programsku koncepciju iza koncerta kako bi i slušateljima bilo zanimljivije i lakše pratiti koncert. Dakako, u tom procesu volim osluškivati i publiku i njihove želje, ali i iznenaditi ih. U tom smjeru, svoj koncert za Zadar Organ Festival odlučila sam oblikovati prema jednoj od mojih velikih ljubavi – plesu, te istovremeno publici ponuditi nešto što nikako ne očekuju na orguljama. U svijesti većine današnjih ljudi ples prezentira tjelesnost, koja ne može svoje mjesto pronaći u liturgiji, te se samim time ne dovodi u vezu s orguljama. Međutim, mnogo prije nego što su orgulje postale "crkveni instrument", formirale su savez s plesnim izričajem, koji se na indirektan način zadržao do današnjih dana – pa i tijekom misnih slavlja. Program ovog koncerta na neki je način obnovio tu vezu i pokazao njihovu savezničku moć.  Publika je bila oduševljena!

 

VELIKA LJUBAV Ni ne okreneš se, a postane dio tebe
– Plesom se bavim od svoje desete godine. Nakon završenog plesnog obrazovanja u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" Zadar, priključila sam se Zadarskom plesnom ansamblu, gdje sam, osim kao plesačica, djelovala i kao pedagoginja i koreografkinja. Nakon selidbe iz rodnog Zadra, nastavila sam plesati u ansamblima u Zagrebu, a sada i u Grazu. Ples je zarazan, ni ne okreneš se, a on već postane dio tebe. Velika je to ljubav koja me stalno pokreće i potiče na istraživanje novih mogućnosti izraza.

Naslovnica Zadar plus

Najčitanije