„Pogrebni obredi i običaji staroga Rima“ naziv je nove izložbe u Arheološkom muzeju Zadar, čije su autorice muzejska savjetnica dr. sc. Kornelija A. Giunio i viša kustosica Timka Alihodžić. Izložbu prati bogati dvojezični katalog, a osim obreda pokapanja u starom Rimu autorice su prezentirale pojam smrti i drugih ranih civilizacija - Mezopotamije, Egipta, Grčke i Etrurije.
- Inicijativu da se kolegica Alihodžić i ja podrobnije pozabavimo ovom temom i napravimo izložbu uistinu nije potrebno posebno obrazložiti, imajući u vidu činjenicu da je na širem zadarskom području od 1989. godine istraženo i obrađeno više od 2.500 grobova rimskih nekropola – kaže dr. sc. Kornelija A. Giunio, ističući da se njezin dio izložbe više odnosi na pojam tanatologije generalno, točnije poimanje smrti kod starih civilizacija, osobito grobnih običaja i grobova u samom gradu Rimu. Kustosica Timka Alihodžić je, pak, obradila groblja i pogrebne običaje na području Zadra.
Grobni prilozi zajednički su ovim starim civilizacijama, u grobove se stavljalo mnoštvo predmeta koje je pokojnik koristio za života, ili ga je definiralo u društvenoj hijerarhiji. Ovo običaji su pojavom kršćanstva vremenom nestali.
- U rimsko doba pokojnici su se pokapali ili kremirali. Pepeo kremiranog pokojnika stavljao se u staklenu ili keramičku posudu, te potom u kamene urne – navela je Kornelija Giunio razloge izvanredne očuvanosti velikih staklenih posuda, s obzirom da su se pohranjivale u kamene urne i tako ostale sačuvane. Jednako dobro su sačuvane i keramičke, ukrašene, te prezentirane na novoj izložbi u Arheološkom muzeju Zadar. Izložene su uljanice, nakit, razni uporabni predmeti koje je pokojnik koristio te se smatralo da će mu trebati i u zagrobnom životu. Izložene su i tesarske alatke iz jednog groba, posložene pokraj pokojnika u 4. stoljeću poslije Krista.
Izložbu prati obiman pisani materijal na panoima, koji objašnjava izložene predmete, običaje i obrede. Značenje, primjerice, čempresa i simbolika sadnje ovih stabala na grobljima nije se praktično promijenila do danas, o čemu autorice izložbe navode:
- Obred ritualnog pranja i mazanja tijela, te odijevanje i ukrašavanje pokojnika su običaji koji su preživjeli do današnjih dana. Rimski građani, kako bi označili kuću koju je pogodila smrt, stavljali su čempresove grančice i palili svjetiljke. Naime, kao što je preminuli otrgnut iz svijeta živih, tako jednom otrgnuta grana čempresa nikada više ne naraste, što simbolizira nepovratno odjeljivanje preminuloga od svijeta živih. Čempresova grančica i svjetiljka bile su neverbalne poruke svim prolaznicima da je domaćinstvo u žalosti i označavale su prisutnost preminuloga u kući. Čempres je poznat i kao „stablo uskrsnuća“, vjerojatno stoga što se, bez obzira na godišnje doba, ne mijenja. Ujedno je to i pogrebno stablo posvećeno grčkom bogu podzemlja Hadu. Obično se sade na grobljima jer svojom nepokvarljivom smolom i zimzelenim lišćem evociraju besmrtnost. Članovi obitelji su prekrivali kosu pepelom i odijevali tamne halje.
Izložba „Pogrebni obredi i običaji staroga Rima“ u Arheološkom muzeju Zadar ostat će otvorena više mjeseci. Nedostatak izložbenog prostora u ovom muzeju razlog je što se ne može izložiti veći broj predmeta, kojih Muzej ima na tisuće. Prezentirano je oko 500 izložaka.